Strojevi su zauzeli pozicije čovjeka, izbrisali sve njegove tragove i nadomjestili ga svojom metalnim nazočnošću
Akademski slikar iz Dubrovnika, Josip Ivanović, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, kreator vrlo osebujnog opusa, kontinuirano i dalje predano i strastveno istražuje, sve dublje uranjajući u novostvoreni svijet u kome žive i vladaju mehanički i električni i tko zna kako još pokretani strojevi, umjesto ljudi jer ljudi više nema, nestali su, stvorena su nova carstva, novi oblici vlasti i vladanja.
Strojevi su zauzeli pozicije čovjeka, izbrisali sve njegove tragove i nadomjestili ga svojom metalnim nazočnošću. To je novi svijet metalnih stvorenja, tvorbi, rezultat radoznalosti izbrisanog čovjeka, krećemo se u svijetu koji sliči mozaiku, možda je to košnica u svijetu koji odiše finim, nježnim bojama, pomalo zakriljujući raznolike oblike željeznih, aluminijskih stvorova.
Je li to svijet visoke robotike ili tek napokon dosanjani strah čovjeka od vlastite budućnosti i nemogućnosti pronalaženja adekvatnog odgovora na brojna pitanja koja se sve više i sve brže pojavljuju?
Kroz suptilne kolorističke magle uočavamo uređeni svijet, svijet koji drži do svog novostvorenog poretka i zacrtanih odnosa jedino su promjenljive boje magličastih isparenja koja natkriljuju zbivanja ispod.
Izazovna je konstrukcija svijeta kako ga vidi Josip Ivanović, sanjanje opasno i prijeteće, upozoravajuće, zacijelo će doći, ako ne sutra, onda dan kasnije.
Možda slikar samo bilježi dio stvarnosti koju nerado vidimo, mnoštvo ostavljenih predmeta, proizvoda prekriva površinu planeta, otimajući čovjeku zemlju, dok on misli, ima vremena, koliko je prazne, puste zemlje.
