Pod zvijezdama hodaš sam
U svom realnom životnom prostoru,
Bio velik, mali, raskošan ili skroman.
Čovjek je često osamljen, tužan i sam.
Tu spoznaju ponekad imaju veliki ljudi.
Oni uviđaju svu ispraznost života,
Kad ugase se svjetla pozornice.
Slaba utjeha tad može biti
Mali, na ulici pronađeni pas.
Uzalud sve dobivene pohvale,
Nagrade ordeni i priznanja.
Uzalud dominacija u profesiji.
U svoja četiri zida.
Na kraju dana se vraćaš.
U dugim noćnim satima,
Tu si često tužan i sam.
Drugi to niti ne slute.
Javnost to ne očekuje.
Utaman kolege, suradnici, prijatelji.
Svakodnevni izazovi,
privid važnosti i bitnosti.
Dugo, dugo u noć,
Pod zvijezdama hodaš sam.
To je tvoja karma.
U zemaljskom životu,
Više ne vidiš nikakav smisao.
Kako god velik i bitan bio.
Sam, osamljen i tužan,
Odlaziš u vječnost,
Jedne ljetne noći,
U kolovozu,
U Zagrebu.
