U ime komunističke Jugoslavije započeo pregovore sa Sv. Stolicom za moralnu rehabilitaciju Titovoga režima
“Među načelima ne može biti ni nagodbe ni kompromisa.”
Dr. Ante Starčević
U broju 4. od 23. veljače 1964. objavio je “Glas Koncila” vijest, da je ambasadora Jugoslavije u Rimu Ivu Vejvodu papa Pavao VI. odlikovao ordenom “Velikoga križa reda Sv. Silvestra”. I tomu nadodao komentar “da je Ivo Vejvoda prošle godine (1963.) zastupao Jugoslaviju na sahrani pape Ivana XXIII. i na krunidbi Pavla VI.”.
Uistinu je “drug” Vejvoda bio onaj “diplomat” koji je u ime komunističke Jugoslavije započeo pregovore sa Sv. Stolicom za moralnu rehabilitaciju Titovoga režima pred svjetskom javnošću i katoličkom opozicijom u Hrvatskoj i nešto Sloveniji. Pregovora koji su doveli do potpisivanja Beogradskoga protokola, ponovne uspostave odnosa između Vatikana i Jugoslavije.
S toga ćemo se mi najprije pozabaviti s time tko je “drug” Ivo Vejvoda? Podrijetlom Hrvat, rođen 1911. godine u Karlovcu studirao je Vejvoda u Pragu tehniku i tu je već 1934. i 1936. zatvaran zbog komunizma. Vjerojatno prognan zbog njega iz Češke, sjedio je on 1936. godine zbog komunizma i u zatvorima Karlovcu i Beogradu. Od 1937. do 1939. godine borio se je Vejvoda u španjolskoj republikanskoj vojsci u kojoj je za svoje “zasluge” stekao čin kapetana.
Nije poznato kako i kada se je Vejvoda nakon toga povratio u Hrvatsku. Je li i njega preko Francuske i Njemačke prokrijumčarila Kominterna? Zna se samo da je Vejvoda u N.D.H. bio dva puta uhićen po sumnjom da je komunist ali kao “nevin”, poput mnogih drugih kasnije vodećih partizana, otpušten.
Svoju, partizansku karijeru započeo je Ivo Vejvoda u jesen 1941. godine kao politkomesar “Primorsko goranskog odreda” i kasnije neke “grupe” istih, pod imenom Mijo Vuletić. Zapovjednik te skupine koja je haračila po Hrvatskom Primorju i Gorskom kotaru bio je španjolski dočasnik, Crnogorac, student iz Grahova, narodni “heroj” i sadanji generalpukovnik Veljko Kovačević. Crnogorac Kovačević bio je ubrzo iza toga imenovan i članom “Glavnoga štaba partizanskih odreda Hrvatske” u kojem naravno nije bio jedini stranac.
(Svršetak u sljedećem broju)
