Vlade država diljem svijeta zarađuju na uvozu medicinskih pomagala
U vrijeme COVID izdano je podosta publikacija diljem svijeta na tu temu. Teme su zabrane, (pan)demija i ponavljanje. To je tema i književnosti Mauricea Blanchota, ali i Blanchotova tema života i djelovanja. Naime, ovaj francuski pisac, filozof i teoretičar književnosti (1907.-2003.) istraživao je filozofiju smrti uz poetske teorije značenja i smisla. Imao je značajan utjecaj na poststrukturalističke filozofe kao što su Gilles Deleuze, Michel Foucault, Jacques Derrida i Jean-Luc Nancy.
Na temelju filozofije Blanchota brazilski publicist Leonardo Mattietto piše iz perspektive prava i književnosti, o velikim ekološkim katastrofama, poput onih koje su se dogodile u Mariani i Brumadinhu u Brazilu. Autor raspravlja o odnosu između odgovornosti za okoliš i načela onečišćivač-plaća(nje), te kritički razmišlja o predviđenoj punoj naknadi, s obzirom na hipotezu o značajnoj nepopravljivosti, zbog ogromnih razmjera štete.
Anna Nicholson u svomu radu piše o okviru za procjenu smrtnosti i pobola nakon katastrofa velikih razmjera (Izvješće o studiji konsenzusa). Nakon katastrofe velikih razmjera, od početnoga opustošenja preko dugog repa oporavka, zaštita zdravlja i dobrobiti pogođenih pojedinaca i zajednica je najvažnija. Točne i pravodobne informacije o smrtnosti i značajnom pobolu povezanom s katastrofom temelj su napora poduzeća za upravljanje katastrofama da spasi živote i spriječi daljnje učinke na zdravlje. Suprotno tomu, neuspjeh u točnom hvatanju smrtnosti i značajni podaci o morbiditetu potkopavaju sposobnost nacije da zaštiti svoje stanovništvo. Informacije o smrtnosti povezanoj s katastrofama i značajnom pobolu dodaju vrijednost u svim fazama ciklusa upravljanja katastrofama. Kako se katastrofa razvija, podaci su ključni za usmjeravanje prioriteta odgovora i oporavka, osiguravanje zajedničke operativne slike i informiranosti o stanju u stvarnom vremenu među dionicima te zaštitu ranjivog stanovništva i okruženja izloženih povećanom riziku. Okvir za procjenu smrtnosti i morbiditeta nakon katastrofa velikih razmjera preispituje i opisuje trenutno stanje u području smrtnosti povezane s katastrofama i značajnu procjenu pobola. U ovom se izvješću ispituju prakse i metode za prikupljanje podataka, bilježenje, razmjenu i upotrebu među državnim, lokalnim, plemenskim i teritorijalnim dionicima; ocjenjuje najbolje prakse; i identificira područja za buduća ulaganja u resurse.
Klimatske promjene u prirodi – složeni klimatski rizici u (pan)demiji bolesti COVID-19
Laura Delta Merner je napisala: „Pandemija bolesti COVID-19 bit će dosad nezabilježen test sposobnosti vlada da upravljaju složenim rizicima jer klimatske opasnosti ometaju odgovor na epidemiju širom svijeta. Mogu se poduzeti hitni koraci kako bi se smanjio gubitak života koji se može pripisati klimatskim promjenama, ali prilagodba klimatskim promjenama također treba dugoročnu strategiju za pripravnost na pandemiju“.
Državni kriminalistički dnevnik – pandemija bolesti COVID-19 u Portoriku: iznimnost, korupcija i državni zločini
O stanju u Portoriku José M. Atiles-Osoria je, između ostaloga napisao: „Globalna pandemija Covid-19 donosi novu epizodu u političkoj, gospodarskoj i humanitarnoj krizi s više laika koja je pogodila Portoriko od 2006. godine. Četrnaest godina dugu krizu obilježilo je nametanje vlade SAD-a i Portorika trajnom stanju iznimke za suočavanje s ekonomskom krizom, bankrotom, uraganima, rojevima potresa i (pan)demijom. Ovaj rad tvrdi da je korištenje stanja izbočina i izvršnih naredbi stvorilo režim dozvole za korupciju, državno-korporativne zločine i kršenja ljudskih prava, uz pogoršanje utjecaja pandemije i proizvodnju uvjeta za daljnje katastrofe. Rad se uključuje u sociološku analizu slučajeva korupcije i državnih kaznenih djela u nabavi kompleta za testiranje Covid-19 i medicinske opreme, te ulogu farmaceutskih korpusa – pojmova u potkopavanju sposobnosti Portorika da reagira na pandemiju CoVId-19.
Na putu digitalne transformacije
Cristina G . Lincaru piše o napretku u razvojnim studijama, predstavljanje oporavka na temu kako izgradnja i osporavanje potreba i prioriteta mogu oblikovati dugoročne ishode za osobe pogođene katastrofama.
Garima Jain je na tu temu napisala: „Sud tvrdi da reprezentativni aspekti oporavka imaju važnu, ali nedovoljno istraženu ulogu u oblikovanju dugoročnih ishoda za stanovništvo pogođeno katastrofama. Ideje konstruirane oko događaja, ljudi i procesa i prenesene kroz raspravu, tekstove i slike rijetko su neutralne i mogu biti isključujuće u svom učinku. Ovaj cochrane sustavni pregled crpi uvide iz literature iz više disciplina kako bi se ispitalo kako zastupljenost potreba, uloga i pristupa oporavku utječe na podršku koju dobivaju različite društvene skupine, njihove sposobnosti za oporavak te njihova prava i opredjeljenje. Pokazuje kako se ta predstavljanja mogu osporiti i osporiti, često i od strane samih osoba pogođenih katastrofama, te poziva na povećanje pozornosti kako kreativno krenuti prema informiranijim, uključivijim“.
Utjecaj siromaštva, digitalnog jaza i ranjivosti djece na katastrofe: studije slučaja Baltimorea i Puertoasa
Monica Sanders piše: „Katastrofe i izvanredne situacije otkrivaju nejednakost i produbljuju postojeću ranjivost. U tim nejednakostima dominira siromaštvo. Zbog kognitivnih i fizičkih razlika, djeca su među najranjivijima. U Sjedinjenim Državama, otprilike 21 posto djece živi u siromaštvu i bez stalnog pristupa hrani. Siromaštvo i ranjivost na događaje velikih razmjera kao što su pandemije i druge katastrofe dovode do kaskade nedostatka pristupa internetu i obrazovanja i mogućnosti koje s njim dolaze. Nedostatak pristupa internetu i povezano propušteno obrazovanje i prilike kaskadno se slijevaju na postojeće siromaštvo i ranjivost u katastrofama velikih razmjera poput pandemije. Najrašireniju analizu slučaja djece u katastrofama proveo je Nacionalni odbor za djecu i katastrofe (NCCD). Otkako je prestao s radom, samo četiri od jedanaest preporuka koje je iznio provedene su. Konvencija o pravima djeteta (CRC) je najopsežniji pravni okvir o pravima djece koji nije ratificiran u Sjedinjenim Državama. Oba su stvorila niz vrijednih programa i smjernica usmjerenih prema djeci i mladima. Međutim, u vrijeme rada NCCD-a i pregovora CRC-a, pristup internetu nije bio nužan kao danas. Siromaštvo je možda bilo tema, ali ni u jednom nije bilo središnje razmatranje. Budući da vodimo nacionalni i globalni razgovor o jednakosti, klimatskim promjenama i katastrofama, ključno je da budemo okruženi susjedstvima i prisutnošću djece u njima. Kako bismo pokazali akutnu potrebu za promjenom, ispitali smo niz studija slučaja u Baltimoreu, Marylandu i Portoriku. Razlog zašto smo odabrali ove dvije lokacije je taj što imaju kombinaciju dviju najviših stopa siromaštva djece i najnižeg prodora digitalnog pristupa u zemlji. Ispitali smo postojanje velikog siromaštva djece, digitalnih mrtvih zona i ranjivosti na katastrofe kako bi se artikulirali akutni učinci na djecu.
Baltimore, Maryland je osjetljiv na razne opasnosti, uglavnom obalne poplave i ekstremne urbane vrućine (Grad Baltimore, 2018.). Neki blokovi u najužem susjedstvu Baltimorea mogu biti do 15 stupnjeva topliji od područja oko luke (Howard Centerfor Investigative Journalism i Merrill College of Journalism, 2019.). Ta su područja ujedno i najsiromašnija. Stoga, zbog nedostatka pristupa zdravoj prehrani i medicinskoj skrbi, ljudi koji žive na tim ‘toplinskim otocima’ također pate od kompliciranih kroničnih bolesti poput visokog krvnog tlaka i astme. To ih je također učinilo osjetljivijima na COVID-19. Baltimore je vodeći u Marylandu po broju zaraženih i smrtnosti. Grad Baltimore podnio je veći teret pandemijskih infekcija i smrtnih slučajeva u okrugu (Koronavirus – Odjel za zdravstvo Marylanda, 2021.). Najveću katastrofu Baltimorea izazvao je čovjek i pogodila je njegovu djecu na način koji jednostavno slama srce. Ta katastrofa je dječje siromaštvo koje se može spriječiti. Prema Uredu guvernera za djecu, 33 % djece u gradu Baltimoreu živi u siromaštvu, a 44 % svih kućanstava nema pristup internetu (Babcock, 2020.). U svibnju 2020. Zaklada Abell provela je studiju kako bi razumjela “digitalni jaz” u Baltimoreu. Istraživači su otkrili da nešto više od 40 % kućanstava nema žičani pristup internetu (tj. nema kabelsku, optičku ili drugu uslugu). Svako treće kućanstvo nema bilo kakvo računalo. COVID-19 pogoršao je podjele. Digitalni jaz smanjio je mogućnosti za zaposlene roditelje i skrbnike da izbjegnu uloge “prvih radnika” koje ih nesrazmjerno izlažu virusu. Umjesto da imaju mogućnost rada i brige za svoju djecu od kuće, vjerojatno na bolje plaćenim pozicijama, ljudi u ovoj zajednici nisu mogli pristupiti takvim mogućnostima zapošljavanja i školovanja (Center on Reinventing Public Education, 2020.).
U ovoj se situaciji radi o više od jednostavnog pristupa Internetu i radu. Riječ je o obrazovnom kontinuitetu i budućem potencijalu za mlade ljude kojima je to uskraćeno na svakom koraku. Istraživanje Centra za reinventing javnog obrazovanja (CRPE) pokazalo je da učenici u ruralnim područjima nisu očekivali da učitelji drže nastavu tijekom pandemije. U područjima s niskim primanjima, indikacija je da učenici nisu očekivali da učitelji daju upute u stvarnom vremenu, ocjenjuju zadatke ili prate pohađanje nastave (Lake & Makori, 2020.). Kada se problem promatra kroz socioekonomske i drastične linije, komplementarna istraživanja Pew i Rand Corporation pokazuju da se jaz produbljuje na predvidljive načine. Niskim prihodima Domorodačka, crnačka i latinoamerička djeca izložena su najvećem riziku od prekida obrazovanja zbog nedostatka pristupa internetu. Tijekom svog života ta će djeca trpjeti neposredne socijalne i psihološke posljedice obrazovnih poremećaja, a kasnije i nedostatak ekonomskih prilika koje su rezultat nepotpunog obrazovanja ispod standarda. CRPEreport postavlja pitanje treba li, u gospodarstvu koje je visoko digitalno ovisno, pristup internetu biti osnovno ljudsko pravo (Lake & Makori, 2020.)“.
Portoriko i prirodne katastrofePortoriko i muka njegovih ljudi dospjeli su na naslovnice zbog opetovanih hitova o prirodnim katastrofama i poricanja američkog podrijetla od strane bivšeg predsjednika. Studija sa Sveučilišta Južne Karoline i Odjela za obrazovanje Portorika ispitala je više od 96.000 djece od prvog do dvanaestog razreda (STUDIJA: Kako je uragan Maria utjecao na mentalno zdravlje djece u Portoriku, 2019). Od ispitane 23 % portorikanske djece prijavilo je neki oblik tjeskobe nakon uragana Maria. U Portoriku 58 % djece živi u siromaštvu. Siromaštvo, ozbiljni poremećaji u obrazovanju i slab pristup Internetu također koče djecu u Portoriku. Centar za proračunsku politiku i prioritete (CBPP) izvješćuje da savezna razina siromaštva za tročlanu obitelj u Portoriku iznosi 20.780 dolara. Ovaj broj je iz 2018., malo nakon uragana Maria, ali dosta prije ekonomske i zdravstvene krize koju je stvorila pandemija COVID-19. CBPP je zabilježio da 43 % svih Portorikanaca živi u siromaštvu, a oko jedne trećine stanovnika iskusilo je određenu razinu nesigurnosti hrane. To je skoro dvostruko više od stope nesigurnosti hrane kod Amerikanaca općenito (Program pomoći u prehrani pomaže više od polovice djece u Portoriku, 2020.). Siromaštvo ima izravne negativne učinke na djecu i neizravno putem ponašanja roditelja. Stres povezan sa siromaštvom i nedostatkom hrane kod roditelja može utjecati na djecu u obliku općeg stresa u kućanstvu i lošeg ponašanja u skrbi (Rosa-Rodríguez, 2019). To uključuje povećanje nasilja i zlostavljanja u kućanstvima, tranziciju kućanstava zbog nedostatka resursa, pa čak i napuštanje.
Kada govorimo o uraganu Maria, razmjeri događaja znače da su gotovo sva djeca na otoku bila pogođena. To je ilustrirano u ovim rezultatima studije koju je provela Uprava za zlouporabu supstanci i zdravstvene usluge (SAMHSA): Siromaštvo:Čak 31 % obitelji s djecom izvijestilo je da je njihova socioekonomska situacija pogoršana kao rezultat uragana Maria. Te studije naglašavaju potrebu da se fokusirate na siromaštvo djece i obrazovni kontinuitet. U ožujku 2020., samo nekoliko tjedana prije nego što će se pojaviti izbacivanje pandemije COVID- 19,Vice News izvijestio je da se 30.000 portorikanskih učenika vratilo u školu u improviziranoj šatoru classrooms. Otok, koji se nije bioproperirano oporavio iz uragana Maria u 2017., borio se i s posljedicama potresa u siječnju 2020. (Navia, 2020.). Istodobno, bilo je izvješće o praznim školama koje su pretvorene u društveni prostor. Broj djece u školi Smanjio sam se za 45 posto od 2010. zbog pandemije, katastrofe i, da se ne zanemaruje, osakaćujući dug i bankrot. Na drugim mjestima učenici su pohađali nastavu u šatorima. Centar za portorikanske studije primijetio je da bi moglo biti nekoliko godina prije nego što se javne škole rebuilt. Između recesije i niz od prirodne katastrofe u blizini polovice škole je na otoku zatvoren između 2006. i 2018. (Centro de Estudios Puertorriqueños, 2019.). Škole su samo dio masovne infrastrukture i društvene obnove s kojom se suočava Portoriko u budućnosti. Uragan Maria ostavio je 94,4 milijarde dolara štete koja je samo dodana potresu kao još jedna oluja i pandemija. Maria je oštetila veći dio te infrastrukture zajedno s poznatom snagom. Tu su problemi s mrežom na koju se oslanjaju mnoge internetske usluge. Portoriko se još uvijek bori da se poveže s internetom. Nešto više od 40 % kućanstava ima nekakav pristup DSL uslugama, ali je spora. Oko 29,5 % ima pristup brzinama od 100 mbps više. (v.h.)
