Zar smo svi neznalice?

CETA je korak prema državi zvanoj Euroamerika

Na zadnjoj sjednici Hrvatske vlade u odlasku, predsjednik Tihomir Orešković, bez ikakvih za javnost dodatnih informacija, bez ikakve javne rasprave, potpisao je međunarodni sporazum CETA koji su potpisale i druge članice EU-a. To je trgovački sporazum o ekonomskoj suradnji s Kanadom. O tom sporazumu je raspravljala nova Vlada na jednoj od svojih prvih sjednica, potpisala ga i taj pogubni ugovor po Hrvatsku i Europu mora proći raspravu i ratifikaciju u Hrvatskom saboru. U Emisiji za selo Hrvatskog radija, I. program, u nedjelju 4. prosinca imala sam prilike čuti kratki razgovor novinara s nekoliko zastupnika u Hrvatskom saboru uključujući i zastupnicu Ivanu Maletić i iznenadila sam se kako nemaju pojma o značaju i sadržaju tog za našu državu i Europu presudnog sporazuma. Neki čak nisu znali niti što CETA znači. O sporazumu su uglavnom imali pozitivan stav, a neki su stavili naglasak na to kako će to biti vrlo povoljan ugovor za hrvatsko malo poduzetništvo. Vjerujem da najveći broj zastupnika u Saboru, ali ni hrvatska javnost nema pojma što je CETA. Rasprava u Saboru još nije najavljena ali sam sigurna da se nitko od odgovornih nije niti potrudio potražiti informacije iz neovisnih izvora o tom sporazumu. U navedenoj Emisiji za selo od 4. prosinca citirana su i mišljenja dva instituta, jednog iz Osijeka i jednog iz Zagreba. Žao mi je što nisam uspjela zapisati njihove naslove. Predstavnici tih instituta su izrazili veliko nepovjerenje i oprez i ukazali na opasnost od globalnih korporacijskih sporazuma koji negiraju u svom poslovanju državni suverenitet i zakone država u kojima posluju pretpostavljajući izvansudske međunarodne korporacijske arbitraže nacionalnom pravosuđu. Ne znam jesu li bivši predsjednik vlade Tihomir Orešković, ali i Andrej Plenković, tražili i uvažili mišljenje ovih instituta i njihov poziv na oprez.

Svaki odrasli srednje i visokoobrazovani građanin sa zdravorazumskim prosuđivanjem bi morao znati da svaki međunarodni sporazum znači djelomično ili potpuno odustajanje od nacionalnog suvereniteta. Ako saberemo sve dosadašnje potpisane međunarodne sporazume poglavito one najpoznatije s EU-om, NATO-om, Svjetskom bankom, MMF-om, WTO-om i sad ovaj s CETA-om, ne spominjući UN i njihove agencije, možemo se upitati čemu uopće služe izbori, Hrvatska vlada, Sabor i ostale institucije vlasti koje samo potpisuju. Kad još čitamo udarne rasprave na  naslovnicama tiska i u TV emisijama o čokoladicama u poklon paketima, uzbunu zbog lijepog nam pozdrava Pomoz Bog i Za dom spremni i niz nevažnih svakodnevnih uzbuna rekla-kazala da bi se izbjeglo fundamentalne državne probleme, možemo se upitati nisu li onih šest svjetskih korporacija koje posjeduju medije cijelog svijeta na djelu u Hrvatskoj da javnost usisaju u matricu laži i nestvarnosti. Gotovo svi mediji su u službi zaborava na osobnu i kolektivnu odgovornost, u funkciji izostajanja straha i brige za žuđenu i teško stečenu neovisnost države, njenu opstojnost i opstojnost njenog naroda u sadašnjosti i u budućnosti. S obzirom na ispotpisivanje svih nabrojenih i inih međunarodnih sporazuma samo bezumni mogu biti zaprepašteni izjavom Vladimira Šeksa da se sudbina Hrvatske i njenog naroda rješava na nekom drugom mjestu izvan Hrvatske a ne u Hrvatskoj, u Zagrebu.

Prije par mjeseci sam, nakon provale od strane Green Peace Nizozemske u sadržaje transatlantskih sporazuma TTIP-a i TISE, nakon objave načina na koji je Evropska komisija vodila te pregovore sa SAD-om u najvećoj tajnosti, objavila nekoliko tekstova iz pera najpoznatijih nekorumpiranih i nekorporativnih stručnjaka o cilju i poraznim rezultatima koji će biti posljedica ovih sporazuma po budućnost zemalja potpisnica i cijelog čovječanstva. Te pregovore je Evropska komisija vodila tri godine u najvećoj tajnosti. Ti su pregovori vođeni tako da su provjereni europski pregovarači mogli čitati tekst od nekoliko tisuća stranica samo u prisutnosti policije. Nisu smjeli povesti sa sobom stručnog savjetnika. Na ulazu im je oduzet mobitel, eventualna kamera da ne bi mogli snimiti i kod kuće proučavati tekst. Bio im je zabranjen međusobni razgovor. Kasnije, kada je Green Peace provalio preko tri tisuće stranica teksta bilo je dopušteno čitanje teksta u američkim veleposlanstvima pod sigurnosnim uvjetima. Tako se pregovaralo o transatlantskom trgovačkom i investicijskom partnerstvu TTIP, TISA, TTP, koji su od sudbonosnog značaja za sudbinu i budućnost čovječanstva. Isti je slučaj i s ugovorom CETA. O tim ugovorma ovisi ne samo sudbina Hrvatske, nego i 580 milijuna stanovnika Europe.

Provala sadržaja ovih ugovora izazvala je silne reakcije u zapadnoevropskoj ali ne u hrvatskoj javnosti. Provala sadržaja ovih ugovora izazvala je  BREXIT. Ali u Hrvatskoj nije bilo reakcije na to. Nakon protesta protiv TTIP-a i TISA-e i odustajanja od tih sporazuma od strane novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa koji želi svu proizvodnju vratiti u SAD i SAD učiniti velikim, pojavio se novi transatlantski korporacijski, oligarhijski trgovački sporazum s Kanadom CETA. Pod mojim imenom na internetu možete naći presudne tekstove koji su trebali uzbuniti hrvatsku javnost. Šutnja javnosti na prethodne pokušaje potpisivanja TTIP-a i TISA-a od strane EU-a bila je znak Tihomiru Oreškoviću i Vladi Andreja Plenkovića da se lakomisleno suglase sa sadržajem, ako su ga uopće i pročitali.

Kornelija Pejčinović, prof.