Guglielmo Ferrero i Hrvati

Povezanost Bogdana Radice i Ferrera

Jedan od najvećih intelektualaca XX. stoljeća Torinjanin Guglielmo Ferrero čudnim stjecajem okolnosti je postao osobno vrlo povezan sa Hrvatskom i Hrvatima. Guglielmo Ferrero (21. srpnja 1871. – 3. kolovoza 1942.) bio je talijanski pravnik, povjesničar, novinar i romanopisac, autor Veličine i pada Rima (5 tomova, objavljeno nakon engleskog prijevoda 1907.-1909.) . šest je puta u 20 godina bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost .

Rođen u Porticiju , blizu Napulja , Ferrero je studirao pravo u Pisi, Bologni i Torinu. Ubrzo nakon toga oženio je Ginu Lombroso, kćer Cesarea Lombrosa, kriminologa i psihijatra s kojim je napisao djelo Ženski prijestupnik , Prostitutku i Normalnu ženu . U 1891.-1894. Ferrero je mnogo putovao Europom i 1897. napisao je Mlada Europa , knjigu koja je imala snažan utjecaj na Jamesa Joycea , ali i hrvatskoga vođu Stjepana Radića (1871. – 1928.). U Mladoj Europi hvali germanske zemlje sjevera (Engleska, Švedska, Njemačka), ali i Rusiju koja ga svojim ikonama i carskim centralizmom straši. Uviđa jaki kolektivitet Rusa i komunističke tendencije, ali i njemačku sklonost prema nacionalizmu i socijalizmu.

Nakon proučavanja povijesti Rima Ferrero se okrenuo političkim esejima i romanima (Između dva svijeta 1913., Propovijedi gluhima 1925. i Dvije istine 1933.-1939.). 

Iako je bio na strani Zapadnih sila protiv Centralnih i podržavao ulazak Italije u Prvi svjetski rat, vrlo brzo je uvidio svoju pogrješku i u Versailleskom miru vidio proturječnosti koje će dovesti do novoga rata. Iako je sebe doživljavao socijalistom Ferrero je bio liberal, tj. ne liberal u današnjem smislu, već slobodoumni intelektualac koji je nužno postao osobni neprijatelj tadašnjega vođe Benita Mussolinija, kojemu u obranu treba reći da je sa zadovoljstvom čitao velikane poput Gustava Le Bona i Oswalda Spenglera.

Godine 1925., Ferrero je stavljen je u kućni pritvor, ali je intervencijom zapadnih državnika pušten 1929., tj. prihvatio mjesto profesora na Graduate Institute of International Studies u Ženevi . Njegova posljednja djela ( Avantura , Bonaparte u Italiji , Obnova Europe , Načela moćii Dvije francuske revolucije ) bili su posvećeni Francuskoj revoluciji i Napoleonu . Godine 1935. njegova kći Nina Ferrero udala se za Hrvata jugoslavenskog diplomata Bogdana Radicu (talijansko engleska transkripcija je Raditsa, Split 1904. – New York 1993.).

Radičinu biografiju dat ću na kraju teksta, dosta je istaknuti da je taj veliki hrvatski intelektualac i romanist napisao remek djelo “Agonija Europe” (priredio hrvatsko izdanje Stevo Đurašković, 2006.) u kojem uoči Drugoga svjetskoga rata razgovara s vodećim europskim književnicima i intelektualcima kao što su Unamuno, Ortega y Gasset, Benda, Berdjajev, Croce, Sforza, Guardini, Papini, Mauriac, Maritain, Gorki, Marinetti, Gide, Valery, Th. Mann…). Radica je kao sin splitskoga Veloga Varoša bio ujedno i dobar Hrvat katolik i politički Jugoslaven (do otrežnjenja u Drugomu svjetskom ratu).

Ferrera je 1908. u Bijelu kuću pozvao Theodore Roosevelt, koji je pročitao Veličinu i pad Rima. Držao je predavanja na sjeveroistoku SAD-a koja su prikupljena i objavljena 1909. kao Likovi i događaji rimske povijesti. Američku civilizaciju je nazvao prvom kvantitativnom civilizacijom u povijesti i suprotstavljao joj je humanističku mediteransku civilizaciju. Ironijom sudbine njegovi potomci (unuk) sin Bogdana Radice i Nine Ferrero Leo Raditsa (1936. – 2001., sveučilišni profesor povijesti i pisac u SAD – u, New York), (unuka) kćer Bosiljka Raditsa, praunuci apstraktna slikarica  i praunuk roker su svi Amerikanci.

Umro je Guglielmo Ferreo 1942. na Mont Pèlerinu u Švicarskoj.

Supruga Guglielmova Gina Lombrosso Ferreo (1872. – 1944.) bila je liječnik, pisala je o svom ocu Cesareu, slavnom kriminologu židovsko-talijanskoga podrijetla. Prijatelj Gine (u koju je bio platonski zaljubljen) i Guglielma Ferrera bio je hrvatski političar iz Cavtata pored Dubrovnika Frano Supilo (Cavtat, 1870. – London, 1917.). Supilo je iako se zalagao za jugoslavensku federaciju umro razočaran držanjem Srbije i Engleske, ali i kapitulanstvom Jugoslavenskoga odbora u kojemu su se nalazili izbjegli Hrvati iz Austro-Ugarske.

Pri upoznavanju s obitelji Ferrero predstavio se na talijanskom jeziku: “Io sono un Croato”, što najbolje prikazuje ovoga spontanog, simpatičnog i naivnog političara. Leu Ferreru (1903. – 1933.), koji je tada bio dječak poklonio je hrvatsku narodnu kapu iz Konavala pored Dubrovnika.

Guglielmo Ferrero se zalagao za prijateljstvo Italije i Jugoslavije, te pravedno razgraničenje tih zemalja. Leo Ferrero, poznati talijanski književnik i novinar, stradao je kao vozač na utrkama brzih vozila u Meksiku.

Evo i nekih podataka o Bogdanu Radici koji ističe mediteransku komponentu Hrvata.

Godine 1928.  odlazi za dopisnika u Pariz a u Ateni živi od 1929. do 1933. godine i dopisnik je Avale te ujedno izaslanik za tisak pri jugoslavenskom poslanstvu. (doba najžešće diktature kralja Aleksandar, sic !) Jedno vrijeme provodi u Turskoj a od 1933. pa sve do 1939. godine radio je kao diplomat, član jugoslavenske delegacije u Ligi naroda u Ženevi. Godine 1935. oženio je Ninu Ferrero, kćer Guglielma Ferrera.^[ Nakon sporazuma Cvetković-Maček 1939. godine radi u uredu za vanjski tisak u Beogradu. Godine 1940. biva premješten u Washington a padom Jugoslavije 1941. godine radi u tiskovnom uredu u New Yorku. Od 1943. zajedno s Louisom Adamičem radi u kampanji protiv jugoslavenske vlade u Londonu a za priznanje Tita i njegovog pokreta. Louis Adamič, američki književnik slovenskog podrijetla, bio je najviše pridonio da se Amerika okrenula Titu svojim brojnim brošurama, knjigama, novinskim člancima i govorima.

U listopadu 1944. godine Radica odlazi u London gdje je Ivan Šubašić radio na stvaranju nove jugoslavenske vlade. Godine 1945. kratko je radio u Ministarstvu informacija u Beogradu.

Iz knjige Hrvatska 1945.:

“Doputovavši u Split dobio je hladni tuš od rodbine i prijatelja te sugrađana koji su se čudili, što se on, koji je mogao ostati u Americi, vratio u Titov pakao (“Ma ča ste Vi onaj Bojdan iz Amerike, pa ste ovamo došli”). Strah je bio zahvatio ljude kao da stoje pred Sudnjim danom, pa je svaki pojedinac s neizvjesnošću očekivao svoju sudbinu. Svake noći su nestajali najugledniji građani, a drugi su se skrivali i šaptali iza spuštenih zastora. Govorilo se da je Dalmacija uz Tita, a u Splitu je Radica osjetio da to nije točno: pred talijansko–četničkom strahovladom mladost je pobjegla u planine, priključila se partizanima, i vratila se kao pobjednik, ali stariji svijet nije htio te nove Jugoslavije, koju je smatrao gorom od one kraljevske. Iz Splita je obilazio tužnu okolicu, popaljena sela, pa je tako došao i u selo Gata, u Srednjim Poljicama, gdje su četnici (1942.), uz pomoć Talijana, poklali sve muško stanovništvo. Posvuda je sretao odrpanu, gladnu djecu i žene u crnini. Jedno razočaranje je slijedilo za drugim, ali ipak najgore je doživio u Zagrebu. Tamo je vlast bila prepuštena Srbima iz Like ili s Korduna. Sve ono što je nešto značilo u kulturnom ili političkom životu Hrvata, bježalo je prema austrijskoj granici ili je bilo ugušeno kao “reakcija” (…)”

Emigracija i publicistički rad

Odlazi u inozemstvo oko Božića 1945. godine. Odlazi za Bari, odakle šalje brzojav ženi Nini: “Zauvijek izišao iz Titova raja”. Nakon povratka u Ameriku, u New York, 1946. godine, napisao je svoj poznati članak za Reader’s Digest, Yugoslavia’s Tragic Lesson to the World (Tragična lekcija Jugoslavije svijetu). U njemu je nabrojio sve razloge svojih razočaranja u Titovu Jugoslaviju i zaklinje Amerikance da ne nasjedaju lažnim parolama. Od svog povratka u Ameriku piše o Hrvatskoj i u američkim novinama te osobno svjedoči u njenu korist u Kongresu u Washingtonu.  Od 1950. do 1974. godine predaje povijest na Sveučilištu Fairleigh Dickinson.

Značajniji naslovi Bogdana Radice:

• Leo Ferrero ili sudbina jedne generacije: prilikom treće godišnjice njegove smrti, Obzor, Zagreb, 1936.
• Colloqui con Guglielmo Ferrero: sequiti dalle Grandi pagine, (Razgovori s Guglielmom Ferrerom), Nuove Edizioni Capolago, Lugano, 1939.
• Agonija Evrope: razgovori i susreti, Geca Kon, Beograd, 1940., (hrv. izd., Agonija Europe: razgovori i susreti, Disput, Zagreb, 2006.)
• What price Tito?, (Koju cijenu Tito?), New York: [The American mercury], 195?., (poseban otisak iz revije “The American mercury”)
• Notes on the Croatian and Serbian literature, (Bilješke o hrvatskoj i srpskoj književnosti), [New York, 1963], (poseban otisak iz “Journal of Croatian studies” v. 3-4., 1962. – 1963.)
• Risorgimento and the Croatian question: Tommaseo and Kvaternik, (Risorgimento i hrvatsko pitanje: Tommaseo i Kvaternik), New York, 1965. (poseban otisak iz “Journal of Croatian studies”, vol. 5-6, 1964-65.)
• Venizelos and the struggle around the Balkan Pact, (Venizelos i borba za balkanski savez), Institute for Balkan Studies, Solun, 1965. (poseban otisak, Balkan studies, v. 6, 1965.)
• Some aspects of Italian literary exchanges and influences on Croatian literature, (Neki aspekti talijanske književne razmjene i utjecaja na hrvatsku književnost), Institute for Balkan Studies, Solun, 1969. (poseban otisak, Balkan studies, v. 10, br. 2, 1969.)
• Sredozemni povratak, Knjižnica Hrvatske revije, München-Barcelona, 1971.
• Hrvatska 1945., Knjižnica Hrvatske revije, München-Barcelona, 1974., (2. izd., Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1992.)
• Živjeti – nedoživjeti, Knjižnica Hrvatske revije, München-Barcelona, knj. I, 1982., knj. II., 1984.
• Emigrazione jugoslava e italiana: le memorie di Bogdan Raditza, (Jugoslavenska i talijanska emigracija: sjećanja Bogdana Radice), Firenca, Le Monnier, 1985.
• Vječni Split, Ex libris, Zagreb-Split, 2002. priredila Jelena Hekman, (ur. Boris Maruna)
  

Članci u Hrvatskoj reviji

Dio članaka objavljenih u Hrvatskoj reviji između 1955. i 1990. godine:

• Hrvatska problematika u američkoj javnosti, sv. 1., str. 32. – 50., 1955.
• Vječni Split – Portret jednoga grada, sv. 2., str. 117. – 130., 1957.
• Proročanski lik Guglielma Ferrera– Prigodom 15. godišnjice njegove smrti, sv. 1., str. 27. – 38., 1958.
• Supilovapisma Ferrerovima – Prilozi našoj suvremenoj političkoj povijesti (Druga serija), sv. 1-2., str. 17. – 53., 1962.
• Zadnji Meštrovićevpohod Hrvatskoj, Prema neposrednim bilješkama pišu: Ante Smith Pavelić i Bogdan Radica, sv. 4., str. 319. – 332., 1962.
• John F. Kennedy, sv. 1., str. 6. – 11., 1964.
• “Hrvatski narod ne treba Tisserantovih savjeta niti blagoslova”, sv. 3., str. 381. – 382., 1968.
• Zlokobni prosinac 1971., sv. 1., str. 3. – 16., 1972.
• O ideji i tradiciji samostalne države– Replika na članak Ivana Babića, sv. 1., str. 125. – 127., 1977.
• Vjera u pobjedu nezavisnosti – vjera u budućnosti Hrvatske, sv. 1., str. 180. (Odjeci), 1978.
• Jugoslavija: Postepeno ali sigurno prilazi svome kraju, sv. 3., str. 411. – 422., 1981.
• Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, sv. 3., str. 494. – 497., 1984.
• Od Lenjinapreko Staljina do Gorbačove “Perestrojke“, sv. 3., str. 399. – 405., 1988.
• Živjeti i doživjeti! – Poslije 50 godina poljubio Hrvatsku u Slobodi, sv. 3., str. 595. – 600., 1990.

Teo Trostmann