Hrvatski Fokus
Kultura

Izabrane ljubavne pjesme

Stihovi Peje Šimića su vrelo želja, nada, žudnji, erotskih naboja, strepnji, puni ruža, ljiljana, sunčevih bljeskova i mjesečine

 

Pejo Šimić, Hvalospjev ljubavi, Hrvatsko književno društvo Zadar, Zadar, 2022.

U košmaru svijeta u kojemu živimo, za koji nam se čini da je u raspadu, u kojemu neki nažalost uzimaju ono što pripada svima, a neki su odavno na granici opstanka, neki su na sve ravnodušni i prepušteni stihiji, sresti pjesnika koji pjeva o ljubavi pomalo je čudno. Pjesnik Pejo Šimić nije početnik, iza njega je cijela galerija njegovih knjiga, a ova petnaesta po redu, u koju je rekla bih, uskladištio za budućnost svoj poetski dar, ispleo tkalo od ljubavnih stihova, upravo je odraz onoga što je Pejo utkao u svoje temelje. Ljubav nije rezervirana samo za mlade, ljubav je onaj čvrsti temelj na kojemu gradimo život, ona je vječna, pripada svim bićima, svim naraštajima, svima koji su u stanju da je prihvate, da joj se odazovu,  ona je najiskonskija čovjekova potreba da ljubavlju izgradi i dopuni sebe. Da ljubavi nije ne bi sunca nas ne bi grijalo, ni zvijezde sjale. Nju poznaju ptice, leptiri, cvijeće, ona  niče u srcu i raste samo ondje gdje nalazi plodno tlo.

Ovo je knjiga izabranih ljubavnih pjesama, onih koje su pune soka, slasti, nakrcane emocijama, eruptivne, sazrele. Ona je stablo koje od obilja svojih zrelih, blagoslovljenih plodova, savija grane do tla. Stihovi su vrelo želja, nada, žudnji, erotskih naboja, strepnji, puni ruža, ljiljana, sunčevih bljeskova i mjesečine, i iznad svega neutaživosti čežnje za ljubljenim bićem. Tu su poljupci, dodiri, strasti, nježnosti, mirisi, sjećanja. Život i smrt isprepleteni su u svojoj vječitoj borbi, život se ne da iscrpsti, ne dopušta da sve bude samo prah i ništavilo. Gdje god je kapnula kap ljubavi tu je izvrelo vrelo, gdje god je kapnula suza kad ljubav postane svenuti cvijet, tu je posvećeni grob. Ljubav omamljuje, ljubav plamsa do neba, ljubav je šira i dublja od mora. Ona je proljeće i jesen, ona grije, uznosi,  ali ona i boli. Ona spaja, ali ona i razdvaja. Bog nam daje da je kušamo, ali nam je nikad ne daje cjelovitu, ne možemo je zatvoriti u kutiju srca i držati zaključanu. Sve je to pjesnik iskusio, zato je u ovim pjesmama izražen ushit, ljepota i tuga.

Ovo je čista lirska poezija, a pjesnikov pjev poput slavujeva, nema mu se što prigovoriti ni dodati. To je poezija pjesnika koji je dozorio u svom pjesničkom sazrijevanju, stih, strofa, metrika, sve je posloženo. Pjesma mu teče spontano kao voda čista iz izdašna planinskog izvora. Svu svoju unutarnju svjetlost Pejo iz sebe isijava upravo kao sunce svoju svjetlost. Ovo je ujedno i njegov najraskošniji cvat, unatoč lijepim i vrijednim knjigama do sada objavljenima. Navlažio je stihove milinom, suzama orosio pustinju svoje duše, a jednako tako i duše potencijalnih čitatelja. Dizajn knjige, odjevene u haljinu crvene ruže, koja na neki način samim svojim neodoljivim šarmom i simbolikom, privlači i plijeni našu pažnju, sasvim je pogođen.

Ovoj je knjizi, Hrvatsko književno društvo upravo dodijelilo nagradu, „Književno pero“, za najbolju  KNJIGU GODINE, u nakladi ogranka, Hrvatskog književnog društva Rijeka, za 2022.

Pa da i čitatelji okuse okus ove ljubavne čarolije, izvući ću iz raskošnog buketa ovoga cvijeća pokoju kiticu.

 

POLJUBAC

(prva strofa iz pjesme)

Poljubac nije uragan

Koji ima zvuk groma i bljesak oluje.

Poljubac je himna ljubavi

Koja odzvanja dušom iako se ne čuje.

 

U SMIRAJ DANA                                                                              

(treća strofa iz pjesme)

O, hvala ti, moćna sudbino,

Oko koje se cijeli svijet vrti,

Što se konačno spojiše toliko željene usne

Bar na trenutak – u smiraj dana prije smrti.

 

TI SI MOJA PJESMA

(druga strofa iz pjesme)

Životna te bujica donijela na krilima čežnje.

Postala si dio mojih psalama.

Dok mi pjesme kroz ruže vjetrova lete

Da te zagrle na vrletima gorskim.

Da ti stih na olujnom moru kosu rasplete.

 

NEUKROTIVA

(druga strofa iz pjesme)

 

Ti si neukrotivi slap

Čiji huk razdire i najtvrđe stijene.

Ti si munja i kristalna kap vode

Koja ponirući u carstvo dubina.

U vrtlog zapjenjenih virova zarobi mene.

 

Drevni mudraci rekoše da je Svemir okružen patnjom koja je posljedica karmičkih zbivanja stvorenja koja u njemu žive. Ako je tako, onda je ljubav ta koja ublažuje patnju, ili barem otvara perspektivu, daje nadu, i dok je ljudska čežnja za njom tako duboka i stvarna, dok čovjek stremi prema njoj, ona ga vuče naprijed. Ta težnja otvara mu vrata i usmjerava ga tamo gdje ljubav zaista postoji, živa i vječna. Ljubav je već ovdje predokus raja. A Pejo se baš zaljubljuje i zadubljuje u ljubav. U svemu se može pogriješiti, ali ako se ljubi srcem ne griješi se. Ako čovjekom vlada ljubav, on postiže veći stupanj evolucije. Ljubav ne ostaje samo u njemu, on je izlijeva uokolo sebe, na bića koja voli, na prirodu, Domovinu. Stvara oko sebe ugodno ozračje,  oplemenjuje svijet.

I tako redom nižu se ti biseri izvađeni iz školjke Pejina srca, slažući se u bisernu kolajnu. Pejo je uvjerljiv u iskazivanju svojih osjećaja, stoga ova poezija nije vremenita, kratkovjeka, ona će ostati čvrsta i živa i za stotine godina. Iako je ova poezija po mnogočemu muška ljubavna poezija, jaka i zapjenušana, ne znam čije srce može ostati hladno, ne otvoriti se, ne otjerati od sebe zlovolju, ne pokrenuti se u želji da i ono osjeti nešto lijepo. Čije oko neće zasuziti.

Danica Bartulović, Podstrana, 7. studenoga 2022.

Povezane objave

Pravila Festivala kazališnih amatera

HF

Pjesnik i domoljub

HF

Popis izdajnika

HF

Mornarski kòd

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više