Ima ulicu u Sarajevu, jedini hodža u NDH povorci koja je u svibnju 1941. prošla kroz Sarajevo
Muhamed Pandža (Sarajevo, 1897. – Sarajevo, 1962.), hrvatski teolog i jedan od čelnika Odbora narodnog spasa. Iz bogate obitelji borbenih vjerskih vođa. Otac bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, član Ulema-medžlisa i vaiz u Begovoj džamiji. Opominjao i proklinjao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za što je on smatrao da se kosi sa šerijatom. Djed Isamuddin bio je imam i zbog svojih vazova bio je protjeran u osmansko vrijeme u Travnik, gdje je i umro. Muhamed je predavao u školi, pisao u novinama, prevodio s arapskog jezika. Bio je vjeroučitelj u gimnaziji, a po Tevdžizidžihet nizamnami postavljen je i za vaiza u Begovoj džamiji. Godine 1938. bio je izabran u Ulema-medžlis, s potpunim brojem glasova birača izbornog tijela (devet) i povjeren mu referat baš-vaiza. Došao je u Nuvab na nauke. Učio je u Istanbulu. Nije služio u državnoj ni u vakufskoj službi od 1930-ih. S Munirom Sahinoviće jedno vrijeme je izdavao list Islamski svijet, a jedno vrijeme sam ga je izdavao. Pandža je prevodio u suradnji s bivšim reis-ul-ulemom Mehmedom Džemaluddinom Čauševićem Kuran. Pandža je preveo prvih 20 džuzova Kurana, zbog čega je došao u sukob s ondašnjom ulemom oko El-Hidaje koja ga je napala zbog slobodnoumnih tumačenja izvjesnih ajeta.
Godinama je u Sarajevu predsjedavao Merhametom, muslimanskom dobrotvornom organizacijom koja se za vrijeme rata brinula za muslimanske izbjeglice. U početku otvoreno i dosljedno pronjemački orijentiran. Kad je 10. svibnja 1941. prošla prva manifestacijska povorka vojske NDH kroz Sarajevo, jedini od imama u povorci bio je Pandža. Kad je u Sarajevo došao palestinski muftija El Husseini, otvoreno je zagovarao osnivanje SS divizije Handžar sastavljene od Hrvata islamske vjeropispovijesti za to je otvoreno agitirao među muslimanskim časnicima u domobranstvu da se upisuju (dragovoljno javljaju) u Handžar diviziju.
Glavni je autor memoranduma Adolfu Hitleru, no vjerojatnije je memorandum rezultat zajedničkih napora skupine Hrvata islamske vjeropispovijesti. Poslije je promijenio stavove i osnovao je Muslimanski oslobodilački pokret pa pristupio nakratko partizanima. Kod Tuzle su ga zarobili SS-ovci. Jedva se izborilo da ga se preda hrvatskim vlastima. Nastavio je živjeti u Zagrebu. Drugovao je s Ademagom Mešićem. Proljeća 1945. dojavili su mu neka prijeđe na teritorij pod kontrolom partizana inače će ga likvidirati. Otišao je te preko Like i Hercegovine stigao u Sarajevo travnja 1945. godine. Vazio je u Begovoj džamiji. Dana 3. svibnja 1945. godine su ga zatvorili. Sud časti ga je osudio na deset godina. Umro je 1962. i pokopan na Grličića brdu.
Muhamed Pandža ima ulicu u Sarajevu, jedini hodža u NDH povorci koja je u svibnju 1941. prošla kroz Sarajevo. (h.f.)
