Udaren novi čavao u kuću hrvatske pomirbe

Dubrovački biskup govorio televizijskim kamerama a ne ljudima ispred sebe

Mate Uzinić, biskup dubrovački, vjerojatno nikada nije imao tako veliki broj gledatelja i slušatelja kao tijekom svoje propovijedi u Bleiburgu prigodom obilježavanja 69. obljetnice Bleiburške tragedije hrvatskoga naroda. Vjerojatno potaknut velikim mnoštvom hrvatskog puka koje je bilo brojnije od prošlogodišnjeg, biskup je poručio: “Moramo se osloboditi bilo kakve političke euforije na ovakvom mjestu”. Malo me začudio taj poziv jer među nazočnim ljudima nisam osjetio nikakvu euforiju. Čim je na početku mise voditelj obreda pozvao da se spuste zastave i drugi transparenti, svi su bez ikakva protivljenja to učinili te sabrano slijedili misne obrede. Nije bilo ni  traga od “ustaškog derneka”, kako je obilježvanje obljetnica Bleiburške tragedije, nazvao Stipe Mesić.

Mate Uzinić – biskup dubrovački

Euforija je izgleda ponijela samog biskupa i rasla je zajedno s dužinom njegove propovijedi. S pozornice ispred oltara, usredotočen na televizijske kamere biskup Mate Uzinić govorio je televizijskim gledateljima i poglavito onima koji su uspješno do 1990. sprječavali prisjećanje na Bleiburšku tragediju hrvatskog naroda i koji do dana današnjega ne prestaju borbom protiv Hrvatske. S pravom je biskup citirao pismo kardinala Alojzija Stepinca dr. Anti Paveliću, u kojem je napisao da je logor Jasenovac ljaga na hrvatskom narodu. Vjerujem da je to odavno u hrvatskom narodu prihvaćeno ali u hrvatskom narodu je prihvaćeno i što je rekao kardinal Stepinac na komunističkom sudu 1946: „…Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji bijaše rob u bivšoj Jugoslaviji”.

Zločini počinjeni u logoru Jasenovac ne mogu biti opravdanje za zločine počinjene u Bleiburgu na hrvatskim vojnicima i civilima koji su htjeli svoju državu i nisu pristajali na ropstvo u bivšoj Jugoslaviji ni za sva zla  koje je nad hrvatskim narodom činila bivša država nakon pada Hrvatske. Biskup Uzinić je izgleda zaboravio da smo svi mi, rođeni nakon pada Hrvatske, od malih nogu stalno slušali o logoru Jasenovac. Mi koji smo došli na obilježavanje 69. obljetnice Bleiburške tragedije nismo došli poneseni mržnjom nego dužnosti prisjećanja na žrtve među kojima sigurno najveći broj nas ima svoju bližu i daljnju rodbinu.

Iako mi danas temeljimo uspostavu suverene Hrvatske na Domovinskom ratu i prvom hrvatskom predsjedniku, ipak smo mi svjesni, htjeli to ili ne htjeli priznati, da je u temeljima volja hrvatskog naroda koji se plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i prije njenog službenog proglašenja 10. travnja 1941. U temeljima hrvatske države su i hrvatski vojnici i civili nad kojima je izvršen zločin. Biskup izgleda nije čuo das u već prije nekoliko desetljeća čak i politički angažirani Hrvati u iseljeništvu prije ikoga u Hrvatskoj prihvatili pomirbu između sinova hrvatskih vojnika i potomaka partizana. Hrvati koji su bili oficiri i podoficiri u JNA posebni zakon je priznao činove i sva stečena prava. Strpljivo se čekalo da velik dio njih prijeđe u Hrvatsku vojsku nakon što bude ostvario svoje pravo na mirovinu i stanarsko pravo. Nije bilo nikakve osvete nad sinovima partizana.

ONI SU BILI ZA POMIRBU – Papa Ivan Pavao II. i Franjo Tuđman

Sljedeći poziv biskupa na pomirbu, prilikom davanja znaka mira, upitao sam čovjeka s moje lijeve strane je li sin partizana. Reče da nije. S desna mi je bio Hrvat iz Australije. Ni on nije bio sin partizana pa nije bilo potrebe za mirenjem. Da je biskup Mate došao u Bleiburg u nekom od autobusa u kojem je došao naš običan hrvatski puk, osjetio bi da u tom puku nema ni mržnje ni želje za osvetom. Osjetio bi međutim da pomirbe među idelogijama ne može biti i ne treba je biti. Hrvatska nije duboko napola podijeljeno društvo. Postoji hrvatska nacionalno svjesna većina koja je za slobodnu, suverenu Hrvatsku u kojoj svi državljani imaju jednaka prava i manjina koja hrvatski narod želi vratiti nazad u naftalin bivše države. Zbog dostojanstva misnog slavlja nije bilo zvižudka biskupovoj propovijedi i dobro da ih nije bilo jer mu je grobni muk  nakon propovijedi bio najboljim odgovorom.

Novi list, Branko Mijić i drugi jugoslaveni

Usporedio Bleiburg sa žrtvama ustaškog logora Jasenovac te pozvao “Bleiburg da pruži ruku Jasenovcu”. Hrvatska je danas kao u svibnju 1945. Branislav Mijić je najvjerojatnija zadnja osoba u Rijeci koja bi se trebala usuditi objaviti ovakav naslov, jer upravo on bi nam – dok se netko drugi ne potrudi – mogao ispričat o postignućima svojeg oca, temeljem kojih je onako mlađahan i pravovjeran dogurao do urednika ondašnjeg jednopartijskog biltena, Komunista… Ovaj je tekst – jednako kao i naslov – vjerojatno sročio i objavio u delirium tremensu, jer trijezan čovjek na njegovom mjestu to ni u ludilu ne bi učinio. Možda tek u pijanstvu, i to ne samo onom maliganskom… Top of Form Bottom of Form

Komentar: Zdravko Bošnjaković  Objavljeno: 19. svibnja 2014. u 13:55

Štovani uredniče, stara narodna kaže da jabuka ne pada daleko od stabla, jel tako? Možda samo da odgovorite na jedno pitanje, je li vaš cijenjeni otac/djed bio u ustašama, domobranim aili partizanima? Ako tumačimo po vašem vokabularu i cjelokupnmom dosadašnjem opusu, vjerojatnost je velika da je ponosno nosio crvenu zvijezdu na trorogi, nego oznake Hrvatskih oružanih snaga za vrijeme NDH, ma kakva je bila?!? A Starčević i Josić ne pripadaju niti mogu pripadati istom taboru, jednostavno pročitajte dio prve rečenice koja spominje jabuku! Sve postkimunističke zemlje Europe su provele kakvu-takvu lustraciju, na žalost zbog Domovinskog rata u nas nije to bilo moguće ostvarit, pa se još živi očevi i njihova djeca, danas na vlasti ponašaju, kako se ponašaju, dokle će ,viditi ćemo? Milanović, Josipović…, su odgojeni na crvenim jaslama i razumljivo je njihovo ponašanje, no većina hrvatskog korpusa ne može po dobrom pamtiti period od 1945. do 1990. ne po gospodarskom, nego po političkom i svjetonazorskom odvojenošću od crvene manjine. Zbogom druže Branko! Šteta tonera, ti ćeš i dalje tupiti po svome, jasno mi je u potpunosti! Niti ja ne odustajem! SDP-ovaca koji se suprotstavljaju Milanoviću. Frapantan je pritom podatak da su to gotovo redom nekadašnji članovi Saveza komunista. Osim Linića uvijek se navode Zlatko Komadina, Vojko Obersnel, Josip Leko, Tonino Picula… Svi su oni bili vlasnici crvenih partijskih knjižica, koje su kasnije zamijenili članskim iskaznicama SDP-a

Zrinko Horvat