Selo je u zatvoru pred vukovima koji uzimaju imovinu, a time i hrabrost i tradiciju
Koga štiti Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i prehrane s ministricom Irenom Šinkom na čelu: vukovima ili poljoprivrednikom? Napadi vukova se nastavljaju. Selo je u zatvoru pred vukovima koji uzimaju imovinu, a time i hrabrost i tradiciju. Mnogi se poljoprivrednici pitaju trebaju li nastaviti s poljoprivredom ili je umjesto toga napustiti.
Već dugi niz godina poljoprivrednike i poljoprivredne organizacije podsjećaju da se vuk prebrzo razmnožava i širi diljem Slovenije, uključujući i područja u kojima nikada prije nije bio. Savjetovano je s Nacionalnim vijećem, a Komisija za poljoprivredu, šumarstvo i hranu sastala se nekoliko puta na tu temu, jednom čak i zajedno s lokalnom upravom i Komisijom za regionalni razvoj. Svaki put kad smo upozorili da su vukovi previše, da postoji hitna potreba za smanjenjem populacije i ograničavanjem područja vuka, ali sve uzalud.
Od Ministarstva okoliša i prostora uvijek iznova dobivamo odgovor da to mora biti tako, jer moramo poštivati Bernovu deklaraciju da vuk mora slobodno živjeti i da ga se ne smije uzimati iz okoline. U međuvremenu, čak je otišao toliko daleko da je vuk ugrozio ne samo stoku, već i vlasnika, poljoprivrednika.
Smatram da je usađivanje Ministarstva okoliša, tako mora biti, perverzna laž i pogrešno predstavljanje javnosti, čija je svrha zaraditi novac za vukove koje Bruxelles posvećuje vukovima. Bernska deklaracija koju smo potpisali ne znači da se vuk mora proširiti diljem Slovenije i ne guši da populacija od 25 vukova, kao što smo tada imali, mora doseći 150 ili više njih, već precizira da populacija vukova živi u povoljnom stanju ako obilje ne padne ispod 25.
To vrijedi i za medvjeda. Zašto političari, stručnjaci, poljoprivredne organizacije, pa čak i MKGP dopuštaju nekolicini pojedinaca da nanesu štetu selu i poljoprivredniku, a time i svakom građaninu i građaninu?
Gdje je odlučnost Ministarstva pravosuđa, koje je dužno brinuti se o poljoprivrednicima i ruralnim područjima s ministrom na čelu, a čija bi glavna briga trebala biti proizvodnja hrane – samozadovoljavanje? Pitam se zašto ministrica šuti o tome zašto ne zahtijeva hitno smanjenje populacije vukova (ali i druge divljači) uzrokujući poljoprivrednicima veliku štetu
Zašto ministar zdravstva (i ministri prije nje) rade svoj posao, ne brinu se o poljoprivredniku, uzgoju i selu, kulturi krajolika koja će biti atraktivna (i sigurna) čak i za turiste? Oni mudro šute i često ponavljaju da se veliki resursi dodjeljuju za zaštitu od velikih zvijeri, upućuju poljoprivrednike što trebaju učiniti kako bi zaštitili svoje, iako još uvijek moraju znati da je jedino rješenje izvaditi vuka iz okoliša.
Čak i nakon posljednjih napada, kada je ljudski život bio ugrožen, nismo vidjeli da je ministar zahtijevao lov na vukove kako bi poljoprivrednici mogli sigurno kondirati svoja stada, sačuvati planine, tradiciju održavanja naših planina na životu.
Ministre, zašto štitite program Europske unije, koji je odavno jasan da, s nekoliko orijentacija i prijedloga, želi smanjiti proizvodnju hrane na svaki način i prisiliti poljoprivrednike da napuste poljoprivredu (zvijeri, FFS, mjere zaštite okoliša, smanjenje stočarske proizvodnje …)? Vrlo ste slabi, čak i neodgovorno odgovarate na probleme poljoprivrednika povezane sa zvijerima, cijenu pšenice, lošu situaciju s prihodima i tako dalje, a tolerirate anarhiju na selu. Je li vam uopće stalo do brdovitih farmera, koje su prevarili vukovi, uzrokujući im dugoročnu štetu, a zauzvrat dobivaju misoby-
Vi ste prvi pozvani i odgovorni za brigu o poljoprivredi i prehrambenoj samohrani, stoga zaštitite poljoprivrednike i našu stoku, ali ako imate vezane ruke i morate slijediti politiku nepoljoprivrednih i uvođenja novih prehrambenih politika (crvi, laboratorijsko meso…), podržavajući multinacionalne kompanije, možda čak i uništavajući poljoprivredu, čineći tamo dovoljno zemlje za solarne elektrane, recite to naglas ili se oprostite.
Mnogo sam puta rekao da je hrana roba, i još više: to je strateško oružje. Bez farmera nema hrane, a nema ni bez hrane. I politika i svaki potrošač trebali bi biti svjesni toga.
