Antun Lučić – hrvatski inovator

Postavio je teoriju nakupljanja nafte u zamkama na rubovima solnih doma

Antun Lučić (Split, 9. rujna 1855. – Washington, SAD, 2. rujna 1921.), američki inovator hrvatskog podrijetla, pomorski časnik, mineralog, najzaslužniji za prvu naftnu bušotinu u Teksasu u mjestu Spindletop, kraj Beaumonta. Živeći u SAD-u, amerikanizirao je svoje ime u Anthony Francis Lucas (Francis je po ocu Franji) (javlja se i kao Lucich).

Rodio se u Splitu. Rodio se je u obitelji kapetana Franje Lučića s otoka Hvara. Završio je Politehničku visoku školu u Grazu, istu koju je prije njega završio i Nikola Tesla, te je postao inženjer mehanike. Prijavio se u austro-ugarsku mornaricu i postao mornarički časnik. Godine 1879. otišao je u SAD u posjet ujaku i nije se više vratio u mornaričku službu. Zainteresirao se za rudarstvo – posebice za zlato i kamenu sol. Udubio se u mineralogiju i rudarstvo, te je počeo tražiti naftu prema svojim geološkim zamislima. Iako se drugi nisu slagali s njegovim teorijama, počeo je tragati za naftom vodeći se svojim zaključcima. Tako se našao u Teksasu, gdje je bio uporan u rotacijskom bušenju s isplakom (koje je prvi primijenio). Konačno je ostvario uspjeh i nafta je erumpirala na polju u Spindletopu sa dubine od 370 m, ujutro u 10.30 h, 10. siječnja 1901. godine.

Postavio je teoriju nakupljanja nafte u zamkama na rubovima solnih doma. Njegovi pronalasci su: preventori, geokemijska prospekcija, prilagođavanje glinene isplake, komorno otkopavanje solnih ležišta. Uvršten je među 200 najzaslužnijih Amerikanaca. Američki institut za rudarstvo i metalurgiju dodjeljuje svoje priznanje "Medalja A. Lucasa". Njegov je lik i djelo dugo godina proučavao prof. Darko Žubrinić.

Priredio: Teo Trostmann