Muzej-institut za stare rukopise Matenadaran sv. Mesropa Maštoca
Muzej-institut za stare rukopise Matenadaran sv. Mesropa Maštoca ima višestoljetnu povijest. Stvoren je na osnovi nacionalizirane 1920. god. rukopisnih kolekcija Ečmiadzinskoga samostana. Godine 1939. rukopisne zbirke premještene su iz Ečmiadzina u armenski glavni grad Erevan. Zgrada muzeja je sagrađena 1959. god. (arhitekt – Mark Grigorjan). Sagrađena je u duhu nacionalnih arhitekturnih tradicija 12. – 13. st. Ispred zgrade podignut je spomenik Mesropu Maštocu, tvorcu armenskoga pisma, i drugim poznatim armenskim djelatnicima kao što su: Movses Horenaci, Mhitar Goš, Frik, Grigor Tatevaci, Ananija Širakaci, Toros Roslin. U Matenadaranu se nalazi više od 17.000 starih rukopisa i više od 100.000 starih arhivskih dokumenata. Osim armenskih rukopisa u pismohrani se nalazi bogata zbirka starih sirijskih, starogrčkih, gruzijskih, hebrejskih, perzijskih, latinskih, staroslavenskih i drugih zapisa. U Matenadaranu se čuvaju rukopisi od 5. do 18. st., također i jedini očuvani primjerci prvotiskanih i starotiskanih armenskih i inozemnih knjiga 16. i 17. st., djela starih i srednjovjekovnih povjesničara, pisaca, filozofa, matematičara, zemljopisaca, liječnika i drugih. Pohranjeni manuskripti imaju veliki značaj za proučavanje povijesti i kulture Armenije, Zakavkazja, niza zemalja Bliskoga i Srednjega istoka, povijesti Grčke i Rima.
Mnogi rukopisi imaju veliku vrijednost, primjerice Lazarovo evanđelje iz 887. god., Ečmiadzinsko evanđelje iz 989. god., te Evanđelje iz Mugnija iz 11. st.
U muzeju se čuvaju: Biblija koja je prvi put prevedena na armenski, prvi armenski zakonik crkvenoga i građanskoga prava koji je sastavio krajem 10. st. Mehitar Goš, mudroslovna djela Davida Anahta (Nepredobitni) druge polovice 5. st., poznata Povijest Armenije Movsesa Horenacija (410. – 490.). Ovdje se čuvaju alfabeti staroga i srednjega vijeka, Zemljopisni atlas svijeta (“Ašharacujc”) velikoga znanstvenika enciklopedista iz 7. st. Ananija Širakacija (610. – 685.), koji je potanko opisao u to vrijeme tri poznata kontinenta – Europu, Aziju i Afriku, ali i svoju teoriju o kuglastosti Zemlje.
U muzeju Institutа čuvaju se i staroarmenski prijevodi nestalih grčkih tekstova, kao što su Zenonov traktat O naravi, Kronika Jevsenija Kesarijskoga, Tumačenje Petoknjižja Filona Aleksandrijskoga, Aristotelove Kategorije, Vještina gramatike Dionizija Frakijskoga. Najveća knjiga u Matenadaranu jesu Propovijedi pisane 1200. – 1202. (“Mušski homiliarij”) u Taronu (povijesna pokrajina stare zapadne Armenije). Knjiga teži 27,5 kg, veličine 75 x 55 cm, ima 600 stranica načinjenih od teleće kože ručnom izradom. Vlasnika knjige ubili su stranci, a knjiga je došla u ruke kadiji. Redovnici iz Muša (glavni grad Tarona) skupili su darove i otkupili knjigu od kadije i ona se čuvala u samostanu zapadne Armenije do genocida nad Armencima 1915. god. Nakon izgona knjigu su spasile dvije žene koje su ju raspolovile. Jedna je polovica pronađena je u Ečmiadzinu, a druga je, srećom otkrivena, zakopana u dvorištu armenske crkve blizu Erzeruma (stari grad u zapadnoj Armeniji, sadašnja istočna Anatolija u Turskoj). Najmanja knjiga u Matenadaranu teži 19 grama – to je Crkveni kalendar iz 16. st.
U Matenadaranu se radi na proučavanju i publiciranju spomenika armenske pismenosti, istraživanju problema tekstologije, paleografije, srednjovjekovnoga knjižnoga slikarstva, historiografije, znanstvene prijevode spomenika na različite jezike. Od 1940. god. se izdaje zbornik “Banber Matenadarani” (“Metenadaranov glasnik”) (na armenskom jeziku, a sažetak na francuskom i ruskom jeziku.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više