Hrvati su prošli svoju katarzu, Srbi još uvijek nisu
Patrijarh Porfirije poznat je hrvatskoj javnosti kao pjevač četničke pjesme“ Što se ono na Dinari sjaji… Jel kokarda na Đujićevoj glavi….“ I kao takav ne može u Hrvatskoj biti prihvaćen kao mirotvorac One su licemjerne, proračunate i zlonamjerne. „da bismo nadišli predrasude važno je da razumijemo jedni druge“
O kojem to „razumijevanju“ i predrasudama Patrijarh govori ? O tome da su Srbi agresori na Hrvatsku, o tome da se SPC nikada nije ni jednom izjavom ogradila, ni osudila srpsku agresiju, nego baš suprotno kontinuirano napada hrvatsku državu i samim time hrvatski narod!? Jesu li to predrasude ili povijesna činjenice?
Kakvo je to „razumijevanje“ kada se Porfirije miješa u unutarnju politiku RH i Katoličke crkve, kada se postavlja kao tužitelj i sudac i presuđuje u svezi kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca i Jasenovca?
Za njega je kardinalovo pismo, koje eto on posjeduje“ duboko problematično“!?
Pa neka pogleda u svoju crkvu kojoj je na čelu koliko je ona duboko problematična, moralno i etički stvarno duboko problematična, bez navodnika.
Samo u svezi Jasenovca toliko manipuliranje žrtvama i neprekidno viktimiziranje od strane SPC-a i Srbije je već postalo degutantno. Poznato je sramotno manipuliranje brojem žrtava, kao da su ljudska bića krumpiri u velikosrpskoj politici, s 800 tisuća, pa 700 tisuća, pa 83 tisuće, da bi se znanstveno dokazalo da je 74.288 žrtava sa jasenovačkog popisa lažno (prof. dr. sc. Neven Elezović i dr. sc. Nikola Banić-Hrvatski tjednik 854., od 4. veljače 2021. godine)
Patrijarh kaže „Zločinci ne pripadaju nijednom narodu”, ma nemojte? Je li se SPC ogradila od srpskih zločinaca? Je li izopćila zločince iz svojega naroda?
Nije, naravno da nije! Vrijedi li i za logore na teritoriju Nedićeve Srbije i logore Miloševićeve Srbije iz 1991. godine kroz koje je prošlo 30.000 hrvatskih logoraša depolitizacija? Je li itko u Srbiji kažnjen zbog tih logora?
Status SPC-a u Hrvatskoj
Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa. (NN, 196/2003 )
Slobodno uređivanje unutarnjeg ustrojstva Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj zajamčena je sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa. Srpska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj može slobodno osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu sa zakonom.
Da bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem parohija, koliko postoji u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.
I na kraju da netko ne kaže da relativiziram zločine NDH, moram napomenuti da je hrvatski narod višestruko „platio“ zločine NDH, kroz Križni put ispunjen jamama, rudnicima, fojbama i udbaškim likvidacijama nekoliko stotina tisuća žrtava, točan broj se nikada neće utvrditi, a četnici koji su masovno prešli u partizane, samo zamijenivši četničku kokardu sa „lijepom kapom partizankom“ 1945. godine kao veliki antifašisti bili ti egzekutori na Križnom putu, koji su ubijali ne samo zarobljene i razoružane ustaške vojnike, nego i nenaoružane žene, djecu i starce!
Hrvati su time prošli katarzu za NDH, prihvaćaju je kao dio prošlosti, isto kao i Nijemci nacizam i Talijani fašizam, dok Srbi ni dan danas rehabilitacijom Đraže Mihailovića, nisu priznali četničke zločine i teror u Kraljevini Jugoslaviji i zločine iz Drugoga svjetskog rata, a ni zločine u srpskoj agresiji 1991.-1995. godine.
Isto kao što ni jugokomunisti nisu priznali zločine komunističkog totalitarnog titovog režima, unatoč Rezolucijama Vijeća EU 1481/2006, Deklaraciji Hrvatskog Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine (NN 76/2006) i Rezoluciji EU Parlamenta od 19. rujna 2019. godine.
(Svršetak)
