Nastavlja se prljava srpska promidžba
»U povodu 32. obljetnice ubojstva obitelj Zec, kod Adolfovca na Sljemenu u četvrtak je otkrivena spomen-ploča i održana komemoracija. Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević danas je podsjetio na zločin koji se dogodio u prosincu 1991. godine kada je obitelj Zec ubila pričuvna postrojba MUP-a čiji je zapovjednik bio Tomislav Merčep. Ubijeni su na današnji dan djevojčica Aleksandra i njezini roditelji Marija i Mihajlo, a za taj zločin do današnjeg dana nitko nije odgovarao. Tomašević je stoga naglasio kako je spomen ploča podsjetnik i „mračna uspomena“ ovjekovječena u kolektivnu memoriju Zagreba na strašan zločin kako se više nikad ne bi ponovio. Tog 7. prosinca 1991. godine Aleksandra je imala 12 godina. Ja sam imao 10 godina i bili smo vršnjaci. Ubojice koje su počinile taj strašan zločin iako su ga priznale nisu odgovarale«, kaže gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/spomen-ploca-za-ubijenu-obitelji-zec-kod-adolfovca-na-sljemenu—816578.html). Dodavši kako je Zagreb otvoren grad, grad razlika i različitosti, grad u kojem nitko i nikada ne smije biti diskriminiran ni po kojoj osnovi. Što je velika laž. Koju ćemo na kraju raskrinkati.
Međutim, na prošlogodišnjoj komemoraciji Aleksandri Zec, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević kaže kako su pripadnici MUP-a na kućnom pragu ubili Mihajla Zec, a njegovu suprugu i kćer odveli na drugo mjesto i ubili. Iako izgleda nevažno, imenovanje ubijene majke ubijene Aleksandre, koja se zvala Marija, uz definiciju karaktera tog zločina je od velike, presudne važnosti. Radi „ovjekovječenja u kolektivnoj memoriji“, ne samo Zagrepčana.
Naime, do ovogodišnje komemoracije 7. prosinca, važilo je načelo „Aleksandra Zec je ubijena, samo zato što je bila Srpkinja, po nalogu državne vlasti“. I nitko od tužitelja Hrvatske za taj zločin nije spominjao ime ubijene majke ubijene Aleksandre, koja se zvala Marija. Pa sad umjesto one „Aleksandra Zec je ubijena samo zato što je bila Srpkinja“ imamo „kolektivnu memoriju Zagreba“ te „mir i toleranciju Milorada Pupovca“. A zašto su odlučili imenovati ubijenu majku ubijene Aleksandre, koja se zvala Marija, time promijenili karakter zločina? Zbog straha od tužbe za kršenje ljudskih prava u Strasbourgu, za politizaciju zločina?
Dakle, imenovanje ubijene majke ubijene Aleksandre, koja se zvala Marija, je vrlo važan detalj u hrvatskoj, odnosno, srpskoj kolektivnoj memoriji. Što je za pravosuđe, i za Vrhovni sud!
Sad treba vidjeti, spominju li Oliver Frljić i Slavenka Drakulić u svojim djelima (drama i knjiga) ime Marija. Ako ne, treba tražiti zabranu izvođenje Frljićeve drame Obitelj Zec i povlačenje knjige Slavenke Drakulić o Aleksandri Zec. Jer su to nezakonita djela. Jer je to prljava srpska propaganda, i izvan Hrvatske. Plus toga, kada se eksplicite kaže kako su pripadnici MUP-a u ratu nekoga ubili, to se tretira kao ratni zločin! Uz dodatak da ubojice nisu odgovarale za taj zločin, iako su ga priznale. Iz svega toga imamo spomen-ploču i „kolektivnu memoriju“. Što je za mene stvaranje opasne memorije.
Stoga ja od Vrhovnog suda tražim da se Vrhovni sud odredi prema zločinu nad obitelj Zec. Da kaže je li to ratni ili civilni zločin? Baš zbog „kolektivne memorije“, ne samo Zagrepčana. Pa ako je to ratni zločin, neka se to rasvijetli, kada ratni zločin ne zastarijeva. Uz prenošenje medija. Ako nije ratni zločin, onda nema „kolektivne memorije“ i političke komemoracije, u udarnom terminu informativnih vijesti HRT-a. Imajući u vidu da su tako radili, i u Drugom svjetskom ratu – odijevali ustašku odoru, pa išli ubijati, kao „ustaše“. Pa ja zato kažem da je zločin nad obitelji Zec insceniran zločin serviran Agitpropu. Zločin najgorih ubojica i hohštaplera u interesu srpske genocidne politike. Jer je za taj zločin, za kojega kažu (tužitelji!) da se zna(lo) tko, koga je kada i gdje ubio, morao postojati policijski zapisnik. U kojem su morala biti navedena imena i prezimena žrtava i njihovih ubojica, kao i njihove slike. Te njihov međusobni odnos, ako je postojao, ako su se poznavali. Dakle, veliki namjerni propust Vrhovnog suda zbog „kolektivne memorije“, ne samo Zagrepčana: ubojice na sudu oslobođene, iako su priznale krivnju, pa kažnjen hrvatski general (Tomislav Merčep) kao „nalogodavac“? Tko tu nije normalan? Tko je tu toliko zao i pokvaren?
I na kraju ove prljave i zločinačke politike u Hrvatskoj, imamo desetke ulica i trgova u Hrvatskoj po imenu 9. svjetskog masovnog ubojice Tite zbog čega bi se morali oglasiti HAZU i Ustavni sud. Jer bi se u hrvatski Ustavni sud morala uvesti zabrana imenovanja ulica, trgova i ostalog po imenu 9. svjetskog masovnog ubojice Tite! Što bi morao tražiti i HHO Ivana Zvonimira Čička. Također, HHO bi se morao oglasiti i zbog slučaja obitelj Zec (zbog sumlnivog motiva
ubojstva), zbog spomen-ploče obitelji Zec i „kolektivne memorije Zagrepčana“, a o žrtvama Milana Martića u Zagrebu – ništa! Baš prava diskriminacija, koje, kaže „gradonačelnik Zagreba“ u Zagrebu nema. Tek žrtve partizanskih ubojica u Zagrebu 1945.(!?) o čemu ozbiljno razmišljam: tužiti HHO Ivana Zvonimira Čička za kršenje ljudskih prava u Strasbourgu, kao i Vrhovni i Ustavni sud. Zbog imena ulica i trgova po 9. svjetskom ubojici Titi u Hrvatskoj, te zbog diskriminacije po nacionalnoj osnovi u Hrvatskoj; spomen-ploča obitelji Zec u Zagrebu, a žrtvama Milana Martića u Zagrebu – ništa, te zbog politizacije jednog zločina. Civilni zločin pretvoren u ratni zločin, zbog ideoloških motiva i svrhe?
