PAD ZADRA – Posljedice (6)

Križarsko razaranje kršćanskog Zadra bilo je uvod za slično osvajanje Carigrada i pokolj tamošnjih kršćana

Mnogi kroničari zabilježili su križarsko razaranje kršćanskog Zadra kao uvod za slično osvajanje Carigrada i pokolj, njegovih, također, kršćanskih stanovnika točno dvije godine kasnije. Zaboravljena je prvotna zamisao oslobađanja Jeruzalema i ostalih svetih gradova u Palestini od nevjernika, te kasnije planirani prodor u Egipat. Svi su oni pokazali svoje pravo lice. Svoje namjere. Sve što se okupilo i krilo iza te i takve ideje, odbrane svetoga grada Jeruzalema, svetoga groba, groba Isusa Krista, koga i muslimani štuju kao svoga proroka Isau, uz još tri zajednička proroka. Proroci u Islamu, poslanici, pejgamberi, ljudi koje je Bog, Allah, odabrao kako bi ljude uputili u vjeru i izveli ih na „pravi put“ (siratun – mustekim), put vjerovanja u jednoga Boga.

Muslimani su dužni poštovati sve proroke spomenute u Kur'hanu i vjerovati u njihovo proroštvo. Islam proroke smatra najboljim ljudima koji su hodali zemljom. Bog je nekim prorocima po Islamu dao i objavu: Tevrat (Toru) Musau (Mojsiju), Zebur (Psalme) Davudu (Davidu), Indžil (Evanđelje) Isau (Isusu) i Kur'an Muhamedu. Zadar je u svemu bio nepobitna prekretnica, ogledalo istine svima. Sve je to toliko oslabilo Bizant, da su Turci kasnije lako prodrli u Europu.

Zadar je uz stalne pobune građana i povremena oslobađanja ostao pod vlašću Mletačke Republike do 1358. godine. 1205. godine Zadrani potpisuju ugovor s duždom Rainierijem Dandolom, kojim su se htjeli mirnim putem zaštititi od novih mletačkih napada. Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. uspio je vratiti Zadar pod svoju kontrolu od 1242.–1247., no grad će se zadržati pod dužom vlašću hrvatsko-ugarskog kralja tek nakon ugarsko-mletačkog rata 1356.-1358. Kralj Ludovik I. Anžuvinac uspio je poraziti Veneciju i vratiti grad pod svoje okrilje mirom u Zadru, dana 13. veljače 1358. godine.

(Svršetak u sljedećem broju)

Nikola Šimić Tonin