Jasnina kuća i jedini “hrvatski” tjednik u njoj
Na portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice od 27. veljače 2024. godine stoji priopćenje o dodjeli sredstava iz budžeta AP Vojvodine nacinalnim vijećima nacionalnih manjna u Vojvodini: (citat u cijelosti)
Potpredsjednik Pokrajinske vlade, pokrajinski tajnik za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice Žolt Sakalaš i zamjenica pokrajinskog tajnika Slađana Bursać uručili su danas predstavnicima nacionalnih vijeća nacionalnih manjina ugovore o dodjeli sredstava. Uime Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji ugovor je primila vijećnica Vera Hornjak.
Za realizaciju godišnjih aktivnosti sedamnaest nacionalnih vijeća, koji imaju registrirano sjedište na teritoriji AP Vojvodine, iz pokrajinskog budžeta izdvojeno je sedamdeset miliona (pravilno: milijuna) dinara. (završen citat)
Jako je lijepo to što Pokrajina ulaže u nacionalna vijeća svojih manjna, ali je jako ružno (najblaža riječ) od onih koji ta sredstva dobijaju to što ih troše tako da oni čiji je to zaista novac ništa o tome ne znaju!
U pitanju su poreski obveznici AP Vojvodine i, ne ulazeći u slučajeve ostalih nacionalnih vijeća po tom pitanju, slučaj s Hrvatskim nacionalnim vijećem iz Subotice je katastrofalan!
Priopćenja na portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice su inače kratka i to što tu nije naveden iznos sredstava koji je od 70 miliona dinara od AP Vojvodine dobilo to vijeće nije neočekivano (po već ustaljenoj praksi), pa smo sačekali i “jedini tjednik koji piše o životu Hrvata u Srbiji” (izlazi svakog petka na 52 stranice i svaki broj košta preko 10.000 eura)!
Ali nismo saznali skoro ništa više, a nikako koliki iznos novca je dobila Jasnina kuća u Subotici za ovu godinu!
Naime, na gornjoj polovici pete stranice “Hrvatske riječi” br. 1089 od 1. ožujka 2024. godine nailazimo na skoro identičan tekst onom na portalu Jasnine kuće i jedino je novo da će dodjeljeni iznosi nacionalnim vijećima biti isplaćivani u četiri jednake tromjesečne rate! I to je sve!
Jasnina kuća u Subotici i ovaj tjednik u njoj (uz još jednog parazita) gutaju milijune eura i milijune dinara od poreskih obveznika iz Republike Srbije i iz Republike Hrvatske, a da oni nikada ne saznaju gdje i za što su utrošeni niti jedan njihov dinar ili euro u radu ovih krovnih “hrvatskih” institucija (od primanja uposlenih i svih drugih angažiranih u svemu i svačemu do prezentacije svega i svačega)!!!
Od toga su (da bi se popunile 52 stranice i zaradila plaća) važnije mnoge druge stvari, pa u ovom broju “Hrvatske riječi”, između ostalog, imamo:
- uz naslovni i poslednji list (4 stranice) još 4 “prazne” stranice (oglasi i sl., primjerice: “Prodajem mrežice za mlade voćkice, 270 komada po 30 dinara.”),
- 2 stranice o očajničkom i ogavnom utrpavanju Žigmanova preko Bošnjaka iz Sandžaka u srbijansku vladu,
- 4 stranice intervjua s najznačajnijim cro-bunjevcem u Srbiji, predsjednikom Mjesnog odbora Žigmanovljeve osobne stranke u Donjem Tavankutu (najbunjevačkijem selu u kojem vlada, valjda zahvaljujući Žigmanovu, SNS),
- 2 stranice o kvaliteti vode za piće u Gradu Subotici,
- 2 stranice Priče o nesreći i neshvaćanju neshvaćene za obične čitaoce kojima je po kvaliteti namjenjen tjednik,
- cijela stranica kako je predsjednika Horvata u Cro-artu zamjenila predsjednica Horvat (po lijepom cro-bunjevačkom običaju vjerojatno žena, sestra, snajka ili majka?),
- 2 stranice o čuvenoj cro-bunjevki iz Subotice koja je željela biti frizerka ali je postala tkačica,
- cijelu stranicu o čuvenim igrankama u “Bunjevačkom kolu” u Subotici za vrijeme komunizma,
- genijalnu poučnu priču koju je sakupio naš cro-Vuk o gladnoj divojci koja je uzvikivala: “Igraj svilo, al je prazno crivo” (ispričala Joca Cvancik),
- genijalnu poučnu filosofiju šeretsmešićevih baka o vojnicima i
- obvezne 3 stranice fotki o jednostavnom receptu za obično jelo.
Ako kažem da je ovaj broj “Hrvatske riječi” sadržajan u odnosu na prosjek onda je jasno o kakvom se listu radi.
Otišao Ladislav, došla Mirjana, a sve ostalo isto!
Sve dobro (a mora biti još puno bolje za taj novac) bi stalo na upola manje stranica, pri čemu bi se postigla velika ušteda. Ta ušteda bi mogla biti dobra injekcija svake godine za hrvatske kulturne udruge u Srbiji (posebno one koje jedva preživljavaju), a u kojima se zapravo odvija život ovdašnjih Hrvata!
PS: Taman potpisujem ovaj tekst, kad stiže vijest na facebook portalu “jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji” kako je Pokrajina upravo dala novac i za jedini “hrvatski” tjednik. Naravno, ne znamo koliko, pa ćemo sačekati slijedeći broj tog lista.
