Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Satirički pisac od nerva

Uvrnute priče Branimira Miroslava Tomlekina

 
 
Obično kažemo da uvijek pronalazimo odgovore pred izazovima suvremenog svijeta pokušavajući otkloniti ili opisati neku vrstu permanentne društvene krize kojoj bivamo često izloženi. Ta permanentna kriza i česti udari na društvene i moralne norme kao da postaju dio onoga što imenujemo kao suvremeni svijet ili suvremena civilizacija. Ali, na koji je način danas moguće govoriti i pričati o tom suvremenom svijetu, o toj suvremenoj civilizaciji čiji smo akteri? Da li taj govor suočen sa svim onim tehnološkim dostignućima, sa idejom progresa, napretka i nekom vrstom tehničke lagodnosti, treba zatvarati oči, izbjegavati, prešutkivati svo umnožavanje mana, rastuću moralnu krizu, sve apsurdne nejednakosti, društvene paradokse?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/09/220px-Branimir_Miroslav_Cakic.jpg
Branimir Miroslav Tomlekin
 
Izgleda li sadašnji stupanj razvoja ljudskog društva i razvoja civilizacije bolji ili gori, apsurdniji ili jasniji, napredniji, uvrnutiji, nego ranije? Negdje u tim okvirima, između svih tih pitanja sa kojima se svi suočavamo, nastaju duhovite, ironične, satirično podrugljive priče o ljudskim, moralnim i društvenim slabostima i manama, o vrlinama i porocima suvremenog svijeta, uobličuju se u Uvrnute priče Branimira Miroslava Tomlekina, sa nužnom mjerom kritičkog duha i jasnog i specifičnog piščevog stava prema toj i takvoj zbilji.
 
Priče koje uz svu meru humorne lakoće nose u sebi onu vrstu pripovjedačkog rizika, one tako neizbježne mogućnosti po kojoj svaku piščevu domišljatost i maštovitost često može nadmašiti apsurdnost i iščašenost pojava zbilje. Svjesno izložen toj opasnosti Tomlekin na izniman način uspjeva nadograditi, ocrtati, zaogrnuti kritičnošću i dragocjenim humorom svoja pričanja o manama i vrlinama svijeta, te ih hiperbolizacijom, aluzivnošću, burlesknošću približiti čitatelju. Dakle, na licu čitatelja Tomlekin će uvek izmamiti osmijeh, počesto ga i razgaliti, ali i ostaviti negdje u poenti svog tog ironično-satiričnog opisa svijeta i trenutak za zabrinutost, onaj čas kada se svatko mora zapitati da li su takve situacije viđene, doživljene. Naravno da humornost njegova pričanja mami smijeh, čak i onda kada se poigrava sa porocima suvremene civilizacije, novcem, prostitucijom, drogom, pićem, ili kada govori o globalnim uvrtanjima na razini ljudske zajednice, o manama društvenih uređenja, o obrazovanju, o novim načinima shvaćanja i poimanja rada, humor je neizbježan čak i onda kada nas satirički britko, sa kritičkim stavom gotovo upozorava na lokalna i mentalna uvrtanja, na iščašenost našeg shvaćanja i na sve one mogućnosti koje otvaraju pojedina rješenja kojim se svijet preko nekih normi i stavova brani od apsurdnosti.
 
Preuveličavajući pojedine crte suvremenog svijeta, neke pojave, neke situacije, do krajnjih granica komičnog i apsurdnog u svojim pričama, Tomlekin istovremeno i razobličava, uvijek na humoran način, uvijek kao u nekoj gotovo bezazlenoj šali, privid i opsjenu svega toga i razotkriva onu negativnu bit koja često izmiče. Tako, kada čitalac prođe kroz sva ta mentalna, globalna i lokalna uvrtanja, kada mu na licu još uvek ostane ona doza probuđenog smijeha, ipak se mora na koncu zapitati o granicama i mogućnostima iščašenja suvremenog svijeta, o svim onim vrlinama koje se gube ili zadobijaju nove oblike, o tome kada i kako se uspostavlja novi sustav vrijednosti. I to nije sve. U duhu najbolje tradicije satiričke književnosti, duhu menipske satire ili tradicije jednog Svifta, nastala je knjiga Uvrnute priče, a Branimir Miroslav Tomlekin je sugestivnošću svog pripovijedanja, pažljivim ocrtavanjem mana i vrlina, apsurdnosti i iščašenosti svijeta, pokazao da je satirički pisac od nerva.
 

O autoru

 
Branimir Miroslav Tomlekin (1944.) je vojvođanski književnik, pjesnik, pisac kratkih priča, kolumnist i kroničar i piše na hrvatskom i srpskom jeziku (pri čemu koristi pseudonim Branimir Tomlekin). Onovnu školu je završio u Hrtkovcima, gimnaziju u Rumi, a Arhitektonski fakultet u Ljubljani. Radio je Vukovaru, Banjoj Luci i Novom Sadu, gdje i danas živi kao umirovljenik. Prve stihove napisao je u gimnaziji i oni su lirski, opisni i ljubavni, a kasnije i satirični i buntovni zbog tragičnih događaja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u Vojvodini, posebno u Hrtkovcima. O tome piše i u romaniziranoj kronologiji svoje obitelji u dvije knjige: Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo („ALFA-graf“, Petrovaradin, 2015.), koja obuhvaća period od njezina dolaska u Hrtkovce 1737. godine do Prvog svjetskog rata, i Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela („TKANICA d.o.o.“, Zagreb, 2015.), koja obuhvaća period od Prvog svjetskog rata do progona 1993. godine. Priče iz ove druge knjige objavile su mu u nastavcima i „Hrvatske novine“ (Subotica).
 
Književni radovi, članci i feljtoni su mu objavljivani u glasilu Zavičajnog kluba Hrtkovčana „Gomolava“ (Zagreb), glasilu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata „Zov Srijema“(Zagreb), časopisu za književnost, umjetnost i znanost “Klasje naših ravni“ (Subotica), „Hrvatskim novinama“ (Subotica) i „Hrvatskoj riječi“ (Subotica).
U poslijednje vreme radove mu objavljuje i tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja „Hrvatski fokus“ (Zagreb).
Zbirku pjesama Salauka, kao i humorističko-satirične zbirke pričaZa sve je kriv moj deda, Slatko kod Dunje i Gaudeamus idi u tur objavila mu je 2013. godine izdavačka kuća „Bistrica“ (Novi Sad), a 2014. godine kod istog izdavača objavljuje humorističko-satiričnu zbirku priča Nasukana mornarica i roman s ratnom temom Godine zaslepljujućih boja. U 2015. godini piše i treću knjigu o Hrtkovcima Hrtkovci, priče o staroj kući i mladosti,u 2016. knjigu Srem na vetronetini istorije i u 2017. roman Kako nastaju anđeli. Ove tri knjige izdaje mu „ALFA-graf“ (Petrovaradin), aHKUPD „Stanislav preprek“ (Novi Sad) 2017. zbirku pjesama Pjesme koje treba spalliti.
Značajan rad mu je i feljton u šest nastavaka o arheološkom nalazištu Gomolava kod Hrtkovaca (objavili „Gomolava“, „Zov Srijema“ i „Hrvatski fokus“ i „Hrvatske novine“ u periodu 2009.-2018.
Zastupljen je u zbirkama priča: Priča o fotografiji, „Hrvatska riječ“ ( Subotica, 2011.), Svjetla starih fotografija, „CRO-info“ (Subotica, 2015.) i Preprekova jesen (Novi Sad, 2016.-2018.), te zbirkama pjesama: Lira naiva (Subotica, 2013.–2014.), Između kamena i svitanja (Rešetari, 2016.), Dalje do riječi (Rešetari, 2017.) i Preprekovo proljeće (Novi Sad, 2010.–2018.).
Član je HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina i HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, u kojem je dvije godine bio voditelj Književnog kluba (2016.–2017.).
Zastupljen je u Biografskom leksikonu Hrvata istočnog Srijema (Zagreb–Subotica, 2011).
 

Franja Petrinović

Povezani članci

Hrvati su poniženi, zapostavljeni…

HF

Platimo pristojbu za grobove hrvatskih junaka

hrvatski-fokus

Željka Lovrenčić – od Španjolske do Albanije

HF

Drugi Hrvatski iseljenički kongres

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...