Zbog prohrvatskih stavova već u gimnaziji (1955.-1956.) je imao poteškoća: biva uhićen zbog pjevanja hrvatskih domoljubnih pjesama i osuđen na robiju
Mirsad Bakšić rođen je 9. kolovoza 1936. godine u Trebinju u Hercegovini. Po narodnosti je Hrvat islamske vjere. Potječe iz jedne od najstarijih hrvatskih hercegovačkih feudalnih obitelji, i to iz Ljubinja, u kojem su četnički zločinci 1942. godine poklali i bacili u jamu više od trideset članova obitelji Bakšić.
Obitelj Bakšić nastanila se 1935. godine u Dubrovniku. Otac Muhamed bavio se veletrgovinom tekstila i 1948. godine, nakon konfiskacije imovine i nacionalizacije, obitelj osiromašuje. Majka Enisa je iz ugledne hrvatsko-bosanske obitelji Mustaj-bega Kršlaka. Pučku školu i gimnaziju Mirsad je završio u Dubrovniku. Nakon ispita zrelosti upisuje se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zbog prohrvatskih stavova već u gimnaziji je imao poteškoća: 1955./56. godine biva uhićen zbog pjevanja hrvatskih domoljubnih pjesama i osuđen na robiju. Upućen je na odsluženje kazne u Padinsku Skelu kod Beograda, u logor u kojem su kaznu izdržavali najteži zločinci.
Izbačen je sa Sveučilišta u Zagrebu i sa svih sveučilišta u Jugoslaviji na neodređeno vrijeme, što je bila kazna bez presedana. Onemogućen u studiranju, odlazi u SR Njemačku, gdje radi kao fizički radnik. Prijateljskom pomoći Berislava Smolčića i profesora Šime Đodana ponovno se upisuje, bez znanja fakultetskih vlasti, na Pravni fakultet u Zagrebu.
Doživljava silne poteškoće, ali ustrajava da studij okonča upravo u Zagrebu, što i uspijeva. Potom se upisuje u Imenik odvjetničkih pripravnika, a nakon položenog pravosudnog ispita u Imenik odvjetnika te radi zajedno s dr. Hermanom Kafićem, uglednim zagrebačkim odvjetnikom. Odvjetničku praksu obavljao je 23 godine. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, odlukom Sabora Republike Hrvatske 26. veljače 1991. godine postaje prvi općinski tužitelj grada Zagreba koji je prisegao neovisnoj hrvatskoj državi.
Ratnim rasporedom Ministarstva obrane od 3. veljače 1992. godine raspoređen je za vojnog tužitelja Operativne zone (Zbornog područja) Zagreb, da bi 16. listopada 1992. godine bio imenovan okružnim javnim tužiocem grada Zagreba.
Ukazom Predsjednika Republike Hrvatske od 21. prosinca 1992. godine dodijeljen mu je čin djelatnog pukovnika Hrvatske vojske.
Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 17. veljače 1994. godine promaknut je u čin djelatnog brigadira Hrvatske vojske.
Prosinca 1992. godine, na Općem saboru Hrvatske muslimanske demokratske stranke, izabran je za predsjednika HMDS-a.
Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske odlikovan je Spomenicom domovinskog rata 1990.-1992. godine.
