Fritzova izložba otvorena je u petak, 8. ožujka 2024. u splitskom Salonu Galić
Izložba i projekt „Zamišljene budućnosti: Turizam“ rezultat je autorova dugogodišnjeg istraživačkog projekta kroz koji umjetnik uspostavlja i propituje odnos vizionarskih, utopijskih projekcija budućnosti i njihova ostvarenja.
Okosnica izložbe je nikad realiziran projekt osmišljenoga turističkog naselja u obliku ljudskog tijela u velolučkoj uvali Plitvine, koji autorski potpisuje kubanski arhitekt Ricardo Porro (1925.–2014.), a koji je bio inspiriran talijanskim manirističkim slikarom Giuseppeom Archimboldom. Projekt, koji je svojom koncepcijom i oblikovanjem trebao utjeloviti utopijsku sintezu urbanizma, arhitekture, umjetnosti i turizma, nastao je tijekom bienalne manifestacije Međunarodnih susreta likovnih umjetnika u Veloj Luci 1970. Na projektu i njegovoj razradi sudjelovalo je tridesetak međunarodnih urbanista, teoretičara i arhitekta i umjetnika. Projekt je koncipiran tako da ga se može uklopiti u pejzaž bilo kojega mediteranskog mjesta, oblikujući naselje kao ljudsko tijelo i njegovu nutrinu, tako da su određeni sadržaji naselja smješteni u jedinice oblikovane prema izgledu unutarnjih organa. Recepcija i jedinice administrativnih poslova smještene su u predio glave, restoran je u središnjem djelu koji korespondira položajem želudca u ljudskom tijelu, park-labirint na mjestu crijeva, dok su smještajne jedinica postavljene u predio ekstremiteta, a komunikacija s morem na mjestu genitalija.
Projekt antropomorfne arhitekture, kojoj je zadatak bio revitalizirati područje uvale Pitvine, uklopljena je u idilični pejzaž Vele Luke. Model i maketa ovoga utopijskog projekta postali su vizualna baza za središnji film i VR instalaciju, dok su dijelovi filmskih isječaka i drugih vizualnim materijala iz ovog projekta postavljeni u osvijetljene kutije preuzele funkciju novoga umjetničkog-dokumentarističkog artefakta. Središnji film realiziran je na razmeđu analognog i digitalnog svijeta, kombinirajući nove slike mediteranskog pejzaža i arhivske snimke Međunarodnih susreta u Veloj Luci 1968., u kombinaciji sa glasom Ricarda Porroa, preuzetim iz audio arhiva simpozija Povijesni i sociološki aspekti razvoja jugoslavenske arhitekture održanog 1970. na Međunarodnim susretima i glasom Porroa iz audio arhiva njegova predavanja u New Yorku početkom 2000. u kojem je predstavio nedovršeni projekt u uvali Plitvine koji se nadovezuje na njegovo ostvareno djelo Nacionalne umjetničke škole u Havani. Uporabom osciloskopa u obradi slike film predstavlja novi set artefakata i izgleda, ostvarenih u suradnji s Ivanom Marušićem Klifom, te posjetitelja provodi kroz dijelove utopističkoga turističkog naselja.
Stvarna ljepota prirode
Dokumentacija projekta prikazuje arhitektonske vizije i umjetničke radove osmišljene za turističko naselje: skulptura srca Aline Szapocznikow (1926.–1973.), landart intervencija rezanja otoka Ošljaka Uga la Pietre, funkcionalna skulptura Tobogani Pierre-Martina Jacota i „kuća za glazbenike“ slikara Claudea Bellegadea.
Stvarana ljepota prirode i tišina mirnog mora isprepleće se s futurističkom idejom mogućeg naselja, neke moguće arhitekture koja svojim sadržajem preoblikuje poimanje stvarnosti koju poznajemo. Fritz se vrlo vješto koristi znanjem i dokumentima koje je prikupio tijekom svojega višegodišnjeg umjetničkog i znanstvenog istraživanja. U središte prikazane makete naselja postavlja skulpturu srca poljske umjetnice Aline Szapocznikow. U radu Srce (za Alinu) Fritz posvećuje posebnu pažnju umjetnici izlažući dvije dokumentarne fotografije makete njezina neostvarenog rada uz vlastite vizualizacije iste skulpture. Cjelokupno stvaralaštvo Szapocznikowe, obilježeno je iskustvom holokausta, a traumu proživljenog nosila je duboko u tišini, kao i priroda koja svoje traume nosi u tišini postojanja. Kroz svoje umjetničke radove Szapocznikowa je ukazivala na brojne društvene i osobne katastrofe i razaranja kao što su bolesti, neplodnost i naposljetku rak zbog korištenja otrovnih smola za realizaciju svojih radova. Njezina trauma, kroz umjetnost je našla put prema izlazu iz vlastita tijela da bi to isto tijelo umjetničkim procesom bilo poništeno. Prijedlog za skulpturu srca ostvaren na Međunarodnim susretima tri godine prije smrti autorice središnji je dio naselja, srce kao središte utopije, srce kao nada, prošlost, sadašnjost i kraj.
Darko Fritz na suptilan način uspostavlja ravnotežu između umjetničkoga i znanstvenoga, između sadašnjosti i budućnosti, centra i periferije, ukazujući na pojedine procese osobnih i društvenih preobrazbi kroz koje se može ići jedino razumijevanjem tih istih procesa. (Martina Munivrana)
Darko Fritz (1966.) likovni je umjetnik i samostalni kustos. Umjetnički rad je predstavio na više od 30 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta a djelovao je i u umjetničkim grupama Studio Imitacija Života (sa Željkom Serdarevićem, 1987.-1991.) i Katedrala (1988.). Kritički je promatrač tehnologije koja mijenja društvo, a njegov rad premošćuje jaz između suvremene umjetnosti, medijske umjetnosti i mrežne kulture, preuzimajući teme kao što su glitch i nadzor. Uz radove u različitim medijima (grafika, film, fotografija, video, VR, internet i dr.) izvodi i niz radova u javnom prostoru u kojima je koristi netipične medije kao što su regulacija tramvajskog prometa ili hortikulturne instalacije, gdje spaja sadržaje iz digitalne domene s organskim materijalima. 2006. pokreće udrugu siva) (zona – prostor suvremene i medijske umjetnosti, gdje kurira više od 50 izložbi. Kustos je izložbe „bit international, [nove] tendencije, kompjuteri i vizualna istraživanja, 1961.–1973“, Graz (2007.) i Karlsruhe (2008.-2009.) i autor knjige i izložbe „Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968. – 1984.“, Zagreb (2020.-2023.). Član je strukovnih organizacija HDLU, ULUPUH, HZSU i AICA.
Izložba se može pogledati do 29. ožujka 2024.
