Arifhodžić je prije tri godine u Travniku stekao zvanje magistra prava iz uže znanstvene historijskopravne oblasti
Novi član Predsjedništva BiH Denis Bećirović kompletira svoj kabinet, nepoznate detalje iz biografija ljudi od najvećeg povjerenja Denisa Bećirovića, Nerkeza Arifhodžića i Šahbaza Džihanovića prošitajte u nastavku.
Iako su mnogi očekivali kako će se Bećirović okružiti mladim i sposobnim kadrovima koji su budućnost ove zemlje, to se ipak nije dogodilo. Razlog je to da se malo pozabavimo nepoznatim detaljima iz njihovih karijera, piše Ljudski.ba
Nerkez Arifhodžić, iako ima danas ima 81. godinu, tek ove godine je doktorirao i to na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku gdje je uspješno odbranio doktorski rad pod naslovom „Diplomatija Bosne i Hercegovine u periodu od sticanja nezavisnosti (1992.) do Dejtona (1995.), sa posebnim osvrtom na mirovni proces i diplomatske odnose sa Organizacijom islamske konferencije i Savjetom Evrope“.
Još je zanimljivije to što je u komisiji sjedila gradonačelnica Sarajeva, SDP-ova Benjamina Karić.
No, ni to nije sve. Nerkez Arifhodžić je prije tri godine – ponovno na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku uspješno odbranio magistarski rad pod naslovom „Uspostava i djelovanje bosanskohercegovačke diplomacije u uslovima agresije i rata (1992-1995)“.
Karićkine komisije
Pogađate – u komisiji je ponovno sjedila Benjamina Karić, tada djevojačkog prezimena Londrc. Arifhodžić je prije tri godine u Travniku stekao zvanje magistra prava iz uže naučne historijskopravne oblasti. U Bećirovićevom kabinetu će, pored umirovljenog diplomate Nerkeza Arifhodžića, sjediti još jedan veteran bosanskohercegovačke političke scene. Riječ je o Šahbazu Džihanoviću. Ovaj 73-godišnji političar, pravnik. prije rata je radio kao pravnik u Republičkom Izvršnom Vijeću BiH, gdje je nastavio raditi i nakon demokratskih izbora 1990. Tijekom rata bio je konzul Bosne i Hercegovine u Münchenu. Po povratku u BiH pristupio je Stranci za BiH Harisa Silajdžića, koja ga je kandidirala za brojne visoke funkcije. Džihanović je, pored ostalog, bio dopredsjednik Federacije BiH, te sudac Ustavnog Suda Federacije BiH.
Oni nešto stariji još uvijek se sjećaju afere u kojoj je upravo Džihanović imao glavnu ulogu.
Naime, 1999. godine bio je i potpredsjednik Federacije BiH, a nekoliko mjeseci tijekom 1999. godine i predsjednik Uprave Poštanske banke.Protiv Džihanovića je 2001. godine postojala prijava koja nije imala veze s bankom.Naime, odvjetnik izvjesnog Fehima Sejarija podnio je prijavu protiv Šahbaza Džihanovića optužujući ga da je “1998. iskoristio svoj položaj bivšeg konzula u Münchenu i, predstavljajući se kao moćan čovjek, sklopio usmeni dogovor s Fehimom Sejarijem iz Odelzhausena da će raditi za njega i zastupati interese Sejarijeve tvrtke, koordinirati rad njegovih tvrtki osnovanih u BiH…”Dalje se navodi da je Džihanović pokazao Sejariju da je za njega poslovao s firmama u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, te da je jednu od Sejarijevih firmi registrirao na Kantonalnom sudu u Sarajevu…
Tadašnji zamjenik kantonalnog tužitelja Branko Šljivar odbacio je ovu prijavu u ožujku 2001. godine uz obrazloženje da je “Džihanović pokazao da je obavljao određene poslove za Sejarija i naplatio troškove njegovog poslovanja. Sejari je, nezadovoljan načinom na koji podnositelj obavlja svoju dužnost, usmeno raskinuo poslovnu suradnju, a potom je Džihanović izradio obračun međusobnih potraživanja, u kojem je lažno iskazao uplatu doprinosa na plaću i drugih troškova. U međuvremenu je postignuta nagodba u kojoj su Sejari i Džihanović dogovorili i prihvatili obračun troškova i doprinosa. Džihanović je u međuvremenu vratio mobitel i automobil, navodno Mercedes…”Nakon toga, odvjetnik Sejari traži provođenje istrage, tvrdeći da je “vidljiva namjera okrivljenog Džihanovića da počini kazneno djelo prijevare”. U obrazloženju navodi: “S obzirom na činjenicu da je optuženi Džihanović, kao bivši Izetbegovićev konzul u Münchenu, postao financijski moćan čovjek, te da je njegov partner Haris Silajdžić, koji ga je postavio na mjesto ministra pravde u II. mandata, ima neograničenu moć prema pravosudnim organima, što je vidljivo i iz odluke Kantonalnog tužiteljstva koje, zbog moći Izetbegovićeve produžene ruke, Harisa Silajdžića, nije moglo ni provoditi predistražne radnje…”
O Sejaru je Džihanović napisao: „On nije biznismen koji želi ulagati u bh. ekonomiju; riječ je o najobičnijem zelenašu, trgovcu i kamataru koji jedino iskorištava poslijeratne teškoće uništene bosanskohercegovačke privrede; u Njemačkoj kupuje uglavnom rabljene autobuse, uglavnom stare deset i više godina, po izuzetno niskim cijenama, popravlja ih u svojoj radionici u Njemačkoj i zatim ih po vrlo visokoj cijeni prodaje poduzećima i firmama diljem Bosne i Hercegovine, od kojih je ostvaruje milijunski profit; u Bosni i Hercegovini osniva nekoliko tvrtki, u kojima zapošljava simboličan broj radnika, koji se uglavnom pretvaraju, ali preko kojih transferira novac, izbjegava plaćanje carine, poreza i sl., obavlja uvoz, leasing poslove… Plaćanje se uglavnom odvija u gotovini, posebno kod privatnih tvrtki kojima prodaje autobuse, tako da izravno oštećuje proračune BiH i Njemačke; Vrhunac mog čuđenja bio je kada sam vidio da Sejari koristi bh. putovnicu izdanu na njegovo ime dok je boravio u hotelu u Sarajevu, iako nikada nije stekao status državljanina BiH…”Na kraju, Džihanović navodi: “Nakon svega što sam saznao i vidio, odlučio sam prekinuti svaku suradnju s takvim ‘biznismenom’, vratio sam mu mobitel i auto star preko deset godina koji je nazvao ‘mercedes’. ” Naravno, namirio sam međusobna potraživanja i naplatio sve što sam zaradio.”Džihanović je tako odvjetničko mjesto zamijenio političkom foteljom, u kojoj “navodni” mercedes više nije bio potreban – dobio je službeni automobil.
