Definicije SZO-a ne stvaraju vlade i nikada ih nije odobrila Svjetska zdravstvena skupština SZO-a
Prošlotjedna za život pobjeda u Povjerenstvu Ujedinjenih naroda (UN) za stanovništvo i razvoj (CPD) nije prošla bez nekih neuspjeha. Dok je bilo jedanaestosatne drame o pitanju pobačaja, u dokument su se uvukli drugi jezik problematični za pro-obiteljske kritičare.
Jedna odredba poziva na “seksualni odgoj”. Drugi poziva na obuku i opremanje pružatelja zdravstvenih usluga za obavljanje “sigurnih pobačaja”. Još jedan podržava kontroverzni, ali do sada odbačeni Milenijski razvojni cilj “univerzalnog pristupa reproduktivnom zdravlju” koji je odbacila Opća skupština.
Iako su izaslanici naglasili da se ništa u dokumentu ne smije tumačiti kao podrška, promicanje ili odobravanje pobačaja, a novi neobvezujući dokument “ne stvara nova prava”, u dokument je uključeno nekoliko fraza bez preciznih definicija. Agencije i odbori UN-a koriste tako neprecizan jezik kako bi utjecali na vlade da promijene svoje zakone o socijalnoj politici.
Novi dokument CPD-a, na primjer, ima novi dogovoreni jezik koji poziva na “pružanje sveobuhvatnog obrazovanja mladima o ljudskoj seksualnosti”. Dokument ne definira “ljudsku seksualnost”, pa će se agencije i odbori UN-a vjerojatno okrenuti tehničkim definicijama drugih institucija UN-a kao što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). WHO kaže: “Seksualnost… obuhvaća spol, spol, rodne identitete i uloge, seksualnu orijentaciju, erotiku, zadovoljstvo, intimnost i reprodukciju. Definicija dalje objašnjava: “Seksualnost se doživljava i izražava u mislima, fantazijama, željama, uvjerenjima, stavovima, vrijednostima, ponašanjima, praksama, ulogama i odnosima.” Vjerojatno je da mnogi delegati koji dopuštaju “ljudsku seksualnost” u dokument CPD-a nisu bili svjesni definicije WHO-a.
Sharon Slater iz Family Watch Internationala lobirala je prošlog tjedna protiv jezika “ljudske seksualnosti” koristeći pamflet pod pokroviteljstvom UN-a za djecu (UNICEF) distribuiran prije nekoliko godina u Meksiku koji nevjerojatno podsjeća na definiciju WHO-a. Pamflet “uči mlade da osoba može imati seksualno zadovoljstvo” s “neživim predmetima, životinjama, maloljetnicima” ili s “osobom koja ne pristaje”. Također je koristila priručnik UN-ovog fonda za stanovništvo (UNFPA) o seksu koji uči djecu: “Uobičajeno je da dječaci imaju česte seksualne odnose s drugim dječacima.”
Definicije SZO-a ne stvaraju vlade i nikada ih nije odobrila Svjetska zdravstvena skupština SZO-a [Opća skupština država članica SZO-a]. Tehničke definicije ove vrste umjesto toga stvaraju ponekad ideološki vođeni kadrovski birokrati i “stručnjaci”.
Još jedno područje zabrinutosti u novom dokumentu CPD-a je odredba koja poziva zdravstvene sustave da “obučavaju i opremaju pružatelje zdravstvenih usluga” kako bi “poduzeli takve mjere kako bi osigurali da je takav pobačaj siguran i dostupan”. Kritičari strahuju da bi se ovaj jezik mogao koristiti za uklanjanje zaštite savjesti od zdravstvenih radnika kako bi se odbilo izvršiti ili uputiti na pobačaj.
Dokument CPD-a sadržavao je i dva upućivanja na kontroverzni milenijski razvojni cilj o “univerzalnom pristupu reproduktivnom zdravlju” koji se počeo pojavljivati u literaturi UN-a 2007. UNFPA je iskoristila navodni novi cilj kako bi pozvala na veće financiranje programa planiranja obitelji u stilu UN-a.
