Monografija služi slikaru da vidi što je radio u određenom vremenu
Akademski slikar Frane Radak, bez imalo sumnje, najstariji je aktivni hrvatski likovni umjetnik, autor impozantnog opusa ,predano slika i danas u svojoj devedestoj godini života u zagrebačkom atelijeru u Aveniji grada Vukovara, visoko, na devetom katu. Atelijer je prepun novih slika, niz ulja na platnu, obilje crteža na papiru.
- Gospodine Radak, u ozbiljnim ste pripremama za retrospektivu.
– Da, pripremam jednu malu retrospektivu s petnaestak radova, početkom šestog mjeseca u Centru za kulturu Peščenica. Tamo vodim grupu amatera, to je slikarska škola s desetak polaznika koji rade s puno ljubavi. Vodim neke od njih i po deset i po petnaest godina. Na kraju ove školske godine polaznici će imati zajedničku izložbu. Paralelno s njima izložit ću i ja jedan izbor.
- Što ćete Vi izložiti?
– Odabrat ću jedan presjek.
- Ali, to je doista teško, Vi slikate preko sedamdeset godina.
– Napravit ću presjek godina cijelog moga stvaralaštva, a tako ću i tematski postaviti izložbu. Izložit ću motive cvijeća, buketa, prirode. Bit će nešto i aktova, ali i nešto slika s motivima pogleda iz atelijera na Trnje.
- Desetljećima slikate motive cvijeća. Što je ključno u njima?
– Uživam u samom pogledu na cvijeće, često ga kupujem i nosim u atelijer. Ti su mi motivi privlačni i zbog kolora ali i zbog njihove topline. Renoir je jednom zgodom rekao: Trebaju mi lijepe stvari da ih slikam.
- Posebno volite i ove trnjanske krovove?
– Jako ih volim. Gledam ih svakodnevno iz atelijera. Srećom puno ih je ostalo, onih starih.
- Koristite raznolike tehnike?
– Da, aktove radim u kombiniranim tehnikama, suhi pastel volim posebno. I naravno ulja na platnu.
- Kada ćemo vidjeti Vašu veću, veliku retrospektivu, s pedeset, sto ili više slika?
– To je ogroman posao koji traži izniman angažman. No, izlagao sam često, od inozemstva do Hrvatske.
- Što mislite o brojnim likovnim monografijama domaćih slikara?
– Sve ovisi o tome što slikar želi. Monografija služi slikaru da vidi što je radio u određenom vremenu.
- Što je sada novo u atelijeru?
– Držim se dvije tri teme. Kada me jedna umori idem na drugu.
- Koga biste posebno izdvojili iz Vaše mladosti, iz doba Vašeg formiranja.
– Ivu Šebalja u srednjoj školi. Na ALU sam diplomirao u klasi Otona Postružnika. Oduvijek sam volio Matissea, Cezannea, Braquea, Rouaulta.
