Mala izlaznost i veliki poslijeizborni repovi
Jedna petina (21 %) hrvatskih birača izašla je na izbore za Europski parlament. Najniža je to izlaznost u EU-u. Što je uzrokovalo tu nisku izlaznost? Pitanje je to za multidisciplinarni tim stručnjaka koji bi istražili, analizirali i objasnili taj fenomen. Rezultati izbora odražavaju volju birača. Volja birača je 6 glasova za HDZ, 4 glasa za SDP i po jedan glas za Domovinski pokret i Možemo. Andrej Plenković je s preko 100.000 preferencijalnih glasova apsolutni pobjednik ovih izbora. Međutim, on ne će u Europski parlament. Njegovo mjesto će zauzeti netko drugi iz HDZ-a. Ima još takvih slučajeva. To je određena prijevara birača. Onaj tko je glasovao recimo za Ivanu Kekin, ne želi u Europski parlamentu G. Bosanca. Ima toga još. Ne ću sad u to ulaziti. Ne ću niti ulaziti u to kako netko s 1.000 osvojenih glasova ide u EP, a netko s 10, 20 i više tisuća ne ide tamo. Ja to jednostavno ne razumijem. Što je, tu je. Idemo dalje!
Dalje ide i Stephen Nikola Bartulica koji je osvojio respektabilan broj preferencijalnih glasova (preko 35.000), unatoč aferi s kreditima. Razlika između mjesečne rate tih kredita i njegovih primanja je bila nekih 38 eura, u korist primanja. Ljudi se pitaju: Od čega taj čovjek sa svojom obitelji živi. Bartulica je objasnio da ga uzdržava majka, koja živi u Americi i prodala je kuću u elitnoj zagrebačkoj četvrti. Luksuzni auto koji taj gospodin vozi isto tako intrigira javnost. Objasnio je da je to renta car, koji je unajmila njegova politička stranka. Kako onda s tim autom vozi djecu u školu? Ima tu još puno pitanja, koja su ostala bez odgovora. Bez relevantnog odgovora je ostalo pitanje dolaska i odlaska u stranački stožer Bartulice, u crvenom luksuznom Ferrariju. Bartulica kaže da je vožnja u crvenom Ferrariju njegov odgovor onima koji su ga za vrijeme izborne kampanje napadali i blatili. To baš ne razumijem. To je određeno bahaćenje i nije u skladu s onime što bi gospodin Bartulica trebao biti i što bi trebao predstavljati. Od akademskog građanina, doktora znanosti i sveučilišnog profesora se očekuje nešto viši nivo od lokalnih šerifa i seoskih starješina. Onaj tko mu je to savjetovao i pomogao mu taj performans izvesti ga je u neku ruku, spustio na razinu nepismenih ultraša i rigidnih desničara, kojima KS njihovih motora kompenziraju umni nedostatak i društveni status.
Primitivna gesta
Bartulica bi morao i trebao biti iznad toga. Nije to nikakva osveta ikome. To je primitivna gesta zavedenog čovjeka, koji se osnažen izbornom pobjedom malo previše zanio i zaigrao. Tako osnažen i zaigran je u svojem govoru obećao kako će on u EU, biti glas običnog čovjeka, za kojeg će tamo raditi. Prema njegovoj izjavi njegov prvi posao tamo bit će izložba o komunističkim zločinima, što će biti temelj budućeg muzeja komunističkih zločina. Zar je to volja običnih ljudi koje eurozastupnik Bartulica zastupati? Kaj god!
Naši takozvani obični ljudi zapravo na znaju što je EU, što se tamo i kako odlučuje i koja je uloga parlamentarnih zastupnika. Znalci kažu da se oko 80 % zakona za sve članice donosi tamo. U tome bi trebalo aktivno sudjelovati, raspravljati, prihvaćati ili ne prihvaćati. Neki naši zastupnici su se u tome isticali i imali određen uspjeh. Ljudi to vide i osjećaju, zato su ih opet birali. Oni koji su tamo zalutali ovaj put nisu izabrani.
Tamo ideologijama baš i nije mjesto. Tamo bi trebalo rješavati probleme i stvari, zbog kojih će ljudi bolje živjeti i biti sretniji, bez obzira u kojoj državi žive. Tamo se mora i treba sačuvati nacionalni identitet. Ne smije se sve poopćavati. Treba se prilagoditi svakoj članici. Zastupnici bi o tome morali voditi računa. Za sve naše zastupnike bi trebao vrijediti onaj Bartuličin slogan „Croatia first“.
