Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Obitelj Zec je zamijenjena za obitelj Čengić

Kod slučaja obitelji Zec sve je iskonstruirana laž. Kod ubojstva obitelji Čengić – sve je istina!

 

Pismo Tihomiru Dujmoviću

Poštovani gospodine Dujmoviću, ja ne mogu gledati televiziju Z1, ali sam na portalu Dragovoljac vidio što Vi govorite o „Hrvatskim povijesnim istinama“, iz Drugog svjetskog rata. Vjerojatno imate namjeru govoriti, i o lažima iz Domovinskog rata, pa i između ta dva rata. O čemu ja pišem na portalu Hrvatski fokus. Pa bih Vas zamolio da ovo pročitate. Možda ovdje ima interesantnih stvari za Vas, i za vaše suradnike.

Ponajprije-montirani politički pravosudni procesi? Od pravosudnog procesa protiv nadbiskupa Stepinca, preko procesa Andriji Artukoviću i Dinku Šakiću, pa pravosudni procesi protiv hrvatskih generala iz Domovinskog rata, te slučaj LORA i Herceg Bosna… sve montirani politički pravosudni procesi? Zatvoreni za javnost, sa zaštićenim svjedocima; tužitelj i sudac – neprijatelj optuženog? Je li to pravilo i zakon za Hrvate? Kome se to tako još radi, i komu se to tako radilo u povijesti? Samo Hrvatima (Hrvatskoj)? Kao presuda Andriji Artukoviću 1986. u Zagrebu, koja je katalizator pripremi srpske agresije na Hrvatsku, koji traje od 1945? Srbija (SANU), na sudu dobila potvrdu da je NDH bila, ono što oni govore. Još važnije, taj je pravosudni proces izvršen za vrije totalitarnog režima, i još je

na snazi, iako rezolucije Vijeća Europe to osuđuju, trebale bi osuđivati. Da stvar za Hrvate bude još tragičnija – tužitelj iz totalitarnog režima protiv Andrije Artukovića Anto Nobilo – ugledan i moćan odvjetnik u jednoj članici EU-a! U totalitarnom režimu sudio protiv NDH, u današnjoj Hrvatskoj, opet sudi protiv hrvatskih generala… Mirko Norac. U svim tim pravosudnim procesima, zaštićeni svjedok – agent tužitelja određuje konačnu presudu? Pa svastika na nogometnoj utakmici između Italije i Hrvatske u Livornu prije 16 godina? Je li to jedina svastika na nekoj međunarodnoj nogometnoj utakmici u Europi (ostali kontinenti su nevažni)? Zašto oni, koji traže kažnjavanje uzvika Za dom, i koji su tražili kažnjavanje Hrvatske zbog poljudske svastike, nisu tražili kažnjavanje talijanske nogometne reprezentacije? Zašto talijanskoj nogometnoj reprezentaciji nije oduzet niti je dan bod zbog svastike u Livornu? I na koncu, zašto Efraim Zuroff nije odmah doletio u Livorno, kazniti ga? Odgovor je očit i nedvojben.

To je proizvodnja „hrvatske genocidnosti“ i interes onih u Hrvatskoj koji govore da je Jasenovac bio „logor smrti“ i da je Hrvatska „agresor na BiH“. Pa slučaj obitelj Zec? – drama Olivera Frljića, knjiga Slavenke Drakulić i komemoracija prošle godine u Zagrebu?

Teška kaznena djela? Ja kažem da jesu. Kad se piše roman, ili kad se izvodi igrana kazališna predstava drama, jednom konkretnom zločinu, to se mora raditi po zakonu. Tu se mora koristiti izvor informacija. Poznato je, da u uvodnoj ili odjavnoj špici igranog filma piše: film je snimljen prema istinitom događaju“, ako nije, navede se, o čemu se radi. A u ovom slučaju, autor drame ili knjige, morao bi koristiti policijski zapisnik kao izvor informacija. Jer Zagreb, nije bio pod zračnom uzbunom 1991. Pa kad se zna(lo): tko koga je kada i gdje ubio, na mjesto zločina je morala doći policija, napraviti zapisnik. A tog zapisnika nema. Zašto? Da bi se mogla širiti srpska zločinačka propaganda „Aleksandra Zec je ubijena, samo zato što je bila Srpkinja, po nalogu hrvatskog državnog vrha“. A da se u javnosti koristi policijski zapisnik, ne bi se u Hrvatskoj mogla širiti ta prljava propaganda. Jer je majka Aleksandre Zec bila Hrvatica Marija Mesić. Što je moralo biti navedeno u policijskom zapisniku. Nadalje, tu bi se morao oglasiti, i HAZU, i institut Ivo Pilar i Vrhovni i Ustavni sud. Morali bi reći, je li slučaj obitelj Zec, ratni ili civilni zločin? Zbog toga što „gradonačelnik Zagreba“ Tomislav Tomašević kaže da su njemu poznate ubojice obitelji Zec. Kaže da su to pripadnici MUP-a, i da su na slobodi u Zagrebu. Vrlo opasno i podmuklo. Ono „hrvatsko pravosuđe štiti ubojice srpskih civila u Zagrebu“. Očito, tu mora postojati scenarij. Pa ako je to bio ratni zločin, zašto se to ne razriješi, kada su ubojice na slobodi, i kada ratni zločin ne zastarijeva? A ako nije ratni zločin, zašto toliko politike oko toga? Zašto obvezna politička komemoracija, trajno sjećanje i naziv ulice, ustvari, zašto Hrvatskoj hipoteka – Aleksandra Zec? Jasno, da se taj slučaj razriješi, morala bi se zabraniti drama Olivera Frljića, moralo bi se tražiti povlačenje knjige Slavenke Drakulić i ukidanje političke komemoracije Aleksandri Zec u Zagrebu. I na koncu, je li slučaj obitelj Zec, zamjena za slučaj obitelj Čengić (na slici spomenik)?

Upravo su Srbi, čim je proglašena samostalnost Hrvatske, u Bukovici, Lici i Slavoniji išli klati i ubijati Hrvate… slučaj Šreter, slučaj Verica Nikšić u Širokoj Kuli, te slučaj obitelj Čengić. Prava inverzija zla. Ono što se imputira Hrvatima kroz slučaj obitelji Zec, baš su to Hrvatima radili Srbi. Pa slučaj Bruno Zvonko Bušić? Ja tvrdim da se može i treba tražiti (posthumno), Nobelova nagrada za mir, za Brunu i Zvonka Bušića. Jer, da su oni imali pristup medijima, raspad Jugoslavije ne bi bio toliko krvav. Sigurno. Upravo su Bruno i Zvonko Bušić htjeli upozoriti svijet, na ono što se dogodilo – srpsku agresiju i srpski genocid. Koji se spremao, još od 1945. A pripremanje tog genocida, koji se dogodio, moglo se prevenirati, samo pisanjem

istine u demokratskom svijetu, o toj pripremi u Jugoslaviji. Stoga slučaj Zvonko Bušić, treba postaviti na drugi temelj. Postaviti logično pitanje: Zašto je Zvonko Bušić pribjegao terorizmu? Zbog bacanja letaka? Kako to? U demokratskom svijetu, nemaš pristup slobodnim medijima? Zato što je to nevažno ili jako važno? Jasno, to je bilo vrlo važno što je Zvonko Bušić htio reći. Toliko važno, da je morao otimati putnički zrakoplov u SAD-u. Na tako postavljenom temelju, karakter terorizam, uopće nije problem. Da, to je bio terorizam, pa što? Zvonko Bušić, kao ona ruska novinarka koja prošle godine u studiju ruske televizije, iza leđa urednika drži onaj natpis? Kako ne.

Pa uloga, dužnost i obveza HHO-a?… montirani pravosudni procesi, slučaj Anto Nobilo (Andrija Artuković, Mirko Norac), Žarko Puhovski na sudu u Haagu, slučaj obitelj Zec, svastika u Livornu i može li HHO preko svoje središnjice u UN-u Human Rights Watsh tražiti reviziju presude Herceg Bosni u Haagu? Očito, postoje ozbiljne pretpostavke da se za Brunu i Zvonka Bušića zatraži Nobelova na grada za mir – posthumno, te da se kaže kako je obitelj Zec zamijenjena za obitelj Čengić.

Jure Vukić, Tribanj

Povezane objave

Medijsko-politička mreža plače za kunama

HF

Lažni antifašisti bi i knjige spaljivali

HF

Srbi u Hrvatskoj nisu obespravljeni, nego povlašteni

HF

Modernizam, đavolja klopka za Crkvu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više