Muslimanska agresija na Hrvate u Lašvanskoj dolini sve je više bila usmjerena, u tom konclogoru za 70 tisuća zatvorenih hrvatskih civila, žena, starih, bolesnih, branitelja i djece
Muslimanske ubojice u starom Vitezu bile su zadužene da ubijaju samo hrvatsku djecu. U minaretu džamije gdje su ih planeri djecocida smjestili redovito su i u detalje dobivali informacije o kretanju hrvatske djece po slobodnim dijelovima Viteza. Zasigurno su u džamijskim prostorima i spavali i hranili se, kako bi uvijek bili spremni na izvršenje dobivenog zločinačkog zadatka.
Po svjedočenju hrvatskih zatočenika u Lašvanskom konclogoru, redovito su se smjenjivali, po mraku obučavali u gađanju i korištenju najnovijih oružja koja su dobivali iz bratskih muslimanskih zemalja. Bili su pod nadzorom svih pratećih službi, vojnih i vjerskih, kako bi bili u svakom ratno terorističkom pogledu kompletni džihadisti.
Vojni stručnjaci iz Irana obučavali su ih terorističkim vještinama ubijanja, vjerski lideri su ih psihički spremali i obećavali im 12 djevica na drugom svijetu kada poubijaju što više “nevjernika” kršćana, napose što više djece.
Muslimanska agresija na Hrvate u Lašvanskoj dolini sve je više bila usmjerena, u tom konclogoru za 70 tisuća zatvorenih hrvatskih civila, žena, starih, bolesnih, branitelja i djece, na ubijanje i masakriranje nedužne hrvatske djece. U svakom okupiranom hrvatskom selu Alijini džihadisti su uvijek po zapovjedi s vrha zločinačke piramide prvo ubijali djecu i prisiljavali im roditelje da gledaju kako im odsječene glave peku na šporetu.
U hrvatskom selu Miletići bio je početak muslimanskog barbarizma u ubijanju i masakriranju zarobljene hrvatske djece. Selo koje je već iz Drugog svjetskog rata bilo poznato po hrvatskom stradanju od strane muslimana, i jednakim zločinima nastavljeno i u juzajednici u kojoj su potomci Osmanlija poubijali nekoliko članova prezimena Pavlovića. Zapravo u tom selu su i bili samo Pavlovići. Bilo je dovoljno da Hrvat katolik prođe kroz neko muslimansko selo, a morao je budući da su Miletići bili u potpunom njihovom okruženju, da se na putu nakašlje i već je postao ni od koga zaštićena meta muslimanskih boraca za velikog Alaha.
Zločini nad hrvatskom djecom
U nekim planiranim vremenskim intervalima po stišanju govora o već počinjenom ubojstvu Hrvata dogđalo se sljedeće. Malo je takvih hrvatskih sela u osvojenoj i okupiranoj kraljevini kraljice Katarine tako tragične sudbine kao što su bili Miletići. Stoga danas tog hrvatskog sela i nema. U njemu žive mudžahedini i vehabije, domaći i strani, neke kuće su zarasle u pravoj izrasloj šumi. Zasigurno je zbog tolikih žrtava položenih za “križ časni i slobodu zlatnu” i prozvano takvim imenom, Miletići, jer je bilo milo svakom Hrvatu katoliku, ne samo u stradalničkoj Lašvanskoj dolini nego i šire. Bio je to i razlog da ratni zločinac Alija Izetbegović u njegovoj blizini, u njegovu dodiru izgradi konclogor za Hrvate katolike, njihove fratre, svećenike i časne sestre, u Gluhoj Bukovici, u koju je u pratnji svojih suzločinaca redovito dolazio i počinitelje zločina nagrađivao i kitio zlatnim ljiljanom. I stoga su Muslimani i krenuli iz tog hrvatskog sela u svoj zločinački pohod ubijanja djece, nakon što su pokazali na primjeru u grupi ubijenih i ubijenog petnaestogodišnjeg Pavlovića. Od tada pa cijelo vrijeme muslimanske agresije i terorističkih zločina po Lašvanskoj dolini u svakom hrvatskom selu tog područja ubijeno je najmanje jedno dijete. A u selima u kojima muslimanske ubojice katoličke djece, što su podsjećali na turski period otimanja muške katoličke djece i odvođenja u Istanbul na prisilnu islamizaciju, nisu našli djecu, ubijali su sve muške glave koje su se zatekle u kući.
Velika hrvatska Majka iz Grahovčića Sarafina Lauš, preživjela je strašni muslimanski zločin gledajući kako joj Alijini zlikovci po njegovoj zapovjedi ubijaju tri sina i muža. Gotovo istu sudbinu doživljava i hrvatska majka iz sela Bikoše kada joj, vjerojatno po prokazivanju Genjca, Mahmuljina, Alagića, Džaferovića… muslimanski barbari ubijaju tri sina. I tako redom po okupiranim hrvatskim selima, Maljinama, Ćifluku, Bukovici, Novom Travniku, Buhinim Kućama, Križančevu Selu, Zabilju, Putkovićima…, sve do Viteza muslimanski barbari ubijaju hrvatsku djecu na najbrutalniji način, kakav su katolici vidjeli samo u vrijeme turskog krvavog zuluma.
I onda kada su vidjeli europsku šutnju kao znak odobravanja, što i jest bilo, tih strašnih zločina djecocida, muslimanski vojni i politički vrh, pored konclogora u Gluhoj Bukovici i vojnog centra u okupiranom Gučogorskom franjevačkom samostanu, džihadista, vehabija i mudžahedina, osnivaju u starom Vitezu bazu snajperista obučenih isključivo za svirepo ubijanje hrvatske djece. Po uzoru na smještenu vojnu komandu svoje zločinačke armije u okupirani gučogorski franjevački samostan, sa čijeg tornja su ubijali hrvatsku djecu po susjednim selima, tako smještaju i centar snajperista u viteškoj džamiji.
Svjedočenja preživjelih
Preživjeli hrvatski svjedoci te muslimanske agresije govore, sve se to odvija u suradnji s iranskim i britanskim obavještajnim službama sa ciljem okupiranja cijelog Viteza i teritorijalnog spajanja sa Zenicom i daljnjim osvajanjem izlaza na more. Ubijanjem hrvatske djece imalo je za cilj utjerati strah Hrvatima, demoralizirati ih i potaknuti na kolektivno nacionalno iseljavanje s tih područja, strateški važnih za muslimansku zločinačku armiju koja se isticala, poput njihova uzora Hamasa i Hezbolaha, brutalnostima ubijanja i rušenja crkava, kapelica i katoličkih grobalja. Što čine i danas.
Vitez im je ostao neosvojen grad, i nakon rušilačkog osvajanja Bugojna, Travnika, Turbeta, Zenice, Kaknja… i ostavljanja zastrašujuće brutalnih zločina iza sebe, došla je Alijina zapovijed, Vitez mora pasti, i nakon toga izlazimo na more. Za taj zločinački pohod trebalo je u svjetskoj zajednici dobiti odobrenje, trebalo je ga opravdati. Za taj zločin u Lašvanskoj dolini se, uz mudžahedine i vehabije, smještaju britanski i iranski obavještajci. Alijino hvalisanje prije rata da je “spreman žrtvovati i 250 tisuća muslimana za muslimansku Bosnu i Hercegovinu”, otvorilo je beha vrata najokorjelijim britanskim i iranskim obavještajcima, i dolazak na već dogovorena područja u Lašvanskoj dolini, sa razrađenim zadatkom realiziranja planiranog cilja, muslimanski agresorski rat protiv Hrvata.
Crvena crta koja je razdvajala muslimansku zločinačku armiju, Ahmići, bila je dovoljan povod za strašan zločin iransko-britansko-muslimanskim obavještajcima. I zločin je počinjen, i još dok akcija traje na mjesto zločina dolaze britanski vojnici, povijesni ratnici protiv katolika i katoličanstva, da kontroliraju i izvjeste svoje nadležne, plan je uspio. Ahmići istog momenta postaju opravdanje svim kasnijim muslimanskim zločinima nad Hrvatima, što je i bio Alijin plan razrađen sa iransko britanskim obavještajnim službama, i stvaranje specijalnog snajperskog odjeljenja za ubijanje hrvatske djece.
Ubojice se smještaju u minaret viteške džamije i odatle kontroliraju dio slobodnog grada i odlaze na zadatak po cijeloj Srednjoj Bosni. Ubijanje šire i na hrvatske stare, bolesne, žene. Posebno zadovoljstvo čini im, pored ubijanja djece, i snajperiranje misara žena i stari koji su kradomice išli na mise, ili se vraćali iz crkava.
U Zabilju ubijaju žene što se vraćale iz novobiljanske crkve, u Pokrajčićima, Čifluku, Brankovcu, Kuli, Bandolu, Brdu, Putkovićima, Jardolu, Krčevinama, Mošunju… u svim mjestima konclogora Lašvanske doline. U okupiranim hrvatskim selima Maljine, Bikoše, Ćukle, Miletići, Radonjići, Grahovčići, Brajkovići, Šarići, Banovići, Rudnik, Pojske, Bukovice… Alagić po preporuci Genjca, Alije, Džaferovića, pa vjerojatno i Komšića kao pripadnika terorističke muslimanske armije ubijaju sve hrvatske muškarce tek rođene pa do najdublje starosti.
Bio je to muslimanski planirani proces zločinačkog ubijanja s ciljem biološkog istrijebljenja katolika i katoličanstva. Bio je to genocid nad Hrvatima, planiran od strane muslimana sve od momenta poraza Turske, što je i dovelo Aliju Izetbegovića u poziciju ratnog pobjednika koji je po daytonskom okončanju vjerskog sukoba Bosnu i Hercegovinu izdao kao amanet Turskoj, i džihadistima koji su u njoj ratovali za Velikog Alaha.
I ako je tako lako izdao, ubio, Bosnu i Hercegovinu, a jest, petstogodišnjem krvniku koju je izmjenom kulturološke, civilizacijske, ekonomske i vjerske slike zabetonirao u trajnu prošlost rata i nesigurnosti, zločina i etničkih čišćenja, onda nema mjesta za čuđenju tolikim počinjenim zločinima po njegovoj zapovjedi.
Pa i zločina nad hrvatskom djecom, koju su po jednom zločinačkom pucnju ubijali i po osmero. Viteška djeca, njih osmero najcrnja je slika Alijino muslimanskog zločina iz vjerske mržnje. Iz minareta viteške džamije 10. lipnja 1993. ispaljena smrtonosna granata iz ruku najsvirepijih ubojica današnjeg svijeta, iz ruku Alijinih islamista za velikog Alaha u pokorenoj i kapituliranoj Europi, bez kršćanske djece, bez budućnosti, i masakriraše osmero nedužne hrvatske djece.
Vičući i urličući samo kako to znaju i čine muslimanski zlikovci iz vremena turske okupacije, Alijini barbari pjevaju gledajući slike raskomadane djece sa minareta džamije “Spremili smo vam salate ustaše, eto vam Herceg Bosne“.
Iako se po glasu i danas poznaje muslimanski zločinac, on je slobodan, nekažnjen i od Haaškog tribunala, i od UN-a, i od muslimanskih sudova, i od Visokih predstavnika. On je počasni građanin u muslimanskom gradu, i obučava buduće ubojice da ga slijede u udruženim zločinačkim muslimanskim poduhvatima. Kriju ga i štite pred svim međunarodnim i beha sudovima milijuni naftnih dolara iz islamskih zemalja, koji se slijevaju u sve te sudove.
I zato ga je “nemoguće” pronaći, i zabranjeno kazniti. Svi ti međunarodni i beha sudovi i nisu u službi procesuiranja i kažnjavanja muslimanskih ratnih zločinaca, bez obzira koliko su katoličke djece,
civila, žena, stari, bolesni, fratara, časnih sestara i hrvatskih branitelja poubijali, masakrirali, glave im odrubili i na kolcu donijeli pred sultana Aliju kako bi ih nagradio zlatnim ljiljanom.
Pravda po međunarodnim i muslimanskim sudovima mjerena naftnim dolarima iz islamskih zemalja. Zbog toga se i tim naftnim islamskim dolarima istom tom “pravdom” i gradi neki silom nametani i ćuvani suživot hrvatskih žrtava sa muslimanskim zločincima. Suživot na tolikim hrvatskim žrtvama sa poznatim nekažnjenim muslimanskim počiniteljima je ne samo besmislen nego ponavljanje muslimanskih zločina na preživjelim žrtvama i roditeljima raskomadane hrvatske djece po Lašvanskoj dolini.
A taj zločin nad preživjelim hrvatskim žrtvama uveličavaju i razne udruge muslimanskih majki koje prkosno, s osjećajem gospodara Bosne i Hercegovine i vladarom hrvatskog stradalničkog naroda, prolaze pored spomenika osmero hrvatske djece u Vitezu, kako bi posjetili mjesto sa kojeg su ubijena ta djeca, sa usana im se, gotovo, čita isto ono što su tog momenta vikali Alijini zlikovci “spremit ćemo vam još salate ustaše, eto vam Herceg Bosne, svijet je na našoj strani, a pravde je onoliko koliko imaš novca”. Ohrabruju i štite zlikovce svojim poznanstvima i političkim utjecajem izgrađenog naftnim dolarima iz islamskih zemalja u UN-u i Haaškom tribunalu.
Nekažnjavanje muslimanskih zlikovaca koji su planski i ciljano ubijali hrvatsku djecu i sve druge muške glave, a žene, djevojčice i časne sestre silovali, homogeniziralo je bošnjački narod u agresivnoj kršćanofobiji do mjere opravdane diobe beha zajednice na tri konfederalne republike. Takvo uređenje beha zajednice jedino joj jamči i mir i budućnost, a narodima nacionalnu i vjersku slobodu.
