Sve jača muslimansko-bošnjačka mržnja prema kršćanima

Protjerivanjem Hrvata katolika iz središnje Bosne žele stvoriti čisti etnički i islamski entitet

Bez muslimansko-bošnjačkog führera Alije Izetbegovića, prijeratnog osuđivanog nacifašiste, što zapravo znači cjeloživotnog islamiste i mrzitelja katolika i katoličanstva, kršćana i kršćanstva, što je potvrdio i u svom pisanju rekavši “nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih institucija”, ne bi bilo ni ubojstava, ni genocida, ni progona, ni silovanja, ni ubijanja fratara, ni konclogora, ni rušenja crkava, ni djecocida, ni kršćanocida u vjerskom beha ratu za teritorij. Nacifašizam i mržnja prema križu i kršćanstvu u kojima je odrastao bila mu je motiv kojim se vodio u planiranju i vođenju vjerskog rata u beha zajednici. Sva njegova prijeratna politička djelatnost bila je obilježena pripremama za rat, a ratno vrijeme označeno strašnim zločinima iz vjerske mržnje.

Svoju politiku krvi i tla kakvom su stvorene sve, danas potpuno etnički i vjerski čiste, islamske zemlje Alija je koristio u tim muslimanskim društvima za vrbovanje najokorijelijih džihadista, kalibra jedanaestorujanskih isilovskih, i sedmolistopadskih hamasovih terorista. Stoga mu nije bilo teško pridobiti tisuće i tisuće tih barbara u beha rat protiv kršćana i kršćanstva. Dovoljno je bilo samo da ih pozove i rijeke nabrutalnijih islamskih zlikovaca, vehabija, mudžahedina, hamasovaca, hezbolahovaca, džihadista slilo se u bosansko i hercegovačku zajednicu. I ostali i danas u svojim entitetima u koje smiju ulaziti samo Alijini sljedbenici i nekažnjeni muslimanski ratni zločinci.

Muslimanski zločini iz mržnje prema vjeri u nacionalno vjerskom, bosanskohercegovačkom ratu za teritorij, kojeg je Alija započeo ubitstvom kršćanskog svata, a kasnije vodio ubojstvima bosanskih fratara, silovanje časnih sestara, ubijanje djece samo zato što su kršćanska, razorni su i brutalni kao i turski u vrijeme prisilne islamizacije, ubijanja katolika, i rušenja njihovih svetinja u polutisućljetnoj okupatorsko-zločinačkoj prisutnosti u banovini hrvatskog bana Kulina, i kraljevini hrvatske kraljice Katarine.

Muslimanski zločini

Taj povijesni kršćansko katolički prostor branjen i obranjen i od turskih barbara koji su ga stoljećima rušili, pljačkali i na sve druge načine uništavali, napose zločinima nad kršćanstvom i kršćanima, na kraju Dvadesetog stoljeća gotovo u potpunosti urušavaju potomci Osmanlija uz potporu džihadista iz cijelog islamskog svijeta. U povijesno kratkom vremenu islamisti zločinačkih dimenzija pisca muslimanskog manifesta “Islamska deklaracija” velike beha dijelove nacionalno vjerske, kulturno svjetovne šarolikosti boje u zelenu muslimansku boju i pokrivaju ga masovnim grobnicama kršćana, napose katolika. I zasigurno muslimanski vjerski i politički Alija nije slučajno tako brutalno krenuo u agresiju na katolike, na trinaeststoljetne beha vlasnike, stanare, i njihove prostore, na njihov autohtoni domicilni identitet duboko ukorijenjen u bosansko i hercegovačkoj zemlji. Po uzoru na načine stvaranja

čistih muslimanskih zemalja u kolijevci kršćanstva i Alija je, a zasigurno i u suradnji sa tim vjerskim režimima, planirao uništiti domicilni, autohtoni katolički narod, i na njegovoj žrtvi izgraditi  novu muslimansku naciju Bošnjak, i novi muslimanski entitet “Alijanistan”.

Uništenjem domicilnog katoličkog naroda u Bosni i Hercegovini, kojeg su započeli oni kome on ostavlja zemlju u amanet da dovrše zločinački proces, stvara se jedan prazan povijesni prostor na kojem su izgrađeni svi preduvjeti stvaranja nečeg novog, do tad nepostojećeg na tom političko zemljopisnom teritoriju. Etnički i vjerski čisti islamski entitet, kojeg danas njegov sin Bakir označava kao „bošnjački teritorij“.

Ono što nije uspjela ni muslimansko-bošnjačka “mati Turska” u polutisućljetnom nasilničko terorističkom periodu iz mržnje prema križu, u raspadu komunizma i rastu islamskog terorizma, vidi i nastoji dovršiti Alija Izetbegović. Muslimanski ekstremista kojeg je svaki sustav u kojem je živio osuđivao i osudio kao nepopravljivog vjerskog islamskog fundamentalista. A u vjerskom beha ratu za teritorij kojeg je krvavo započeo, brutalno i još krvavije vodio, pokazao se i dokazao čak i brutalnijim, ekstremnijim i isključivijim negoli su ga sudovi obilježili i označili. Pred tolikim počinjenim zločinima po zapovjednoj odgovornosti nad kršćanima, poglavito nad katolicima, prestrašio se je i Haaški tribunal zbog čega ga ne okrivljuje i ne sudi kao i njegove podčinjene, pripadnike vjerske zločinačke armije pod ogrtačem tadašnje Republike Bosne i Hercegovine.

Nekažnjavanje muslimanskih ratnih zločinaca

Brutalnosti počinjenih zločina iz mržnje prema križu, i nekažnjavanje ratnih muslimanskih zločinaca, zločine čini  još brutalnijim, što i jest razlog da kršćanske žrtve Hrvati i Srbi nikada ne će i ne mogu, jer bio bi to suicid, prihvatiti cjelovitu Bosnu i Hercegovinu kakvu je planirao Alija Izetbegović i kakvu nastavlja graditi sin mu Bakir sa ratnim zločincima.

Sa svim turskim segmentima zločina Alija je krenuo njihovim krvavim putovima i nastavio tamo gdje su oni zaustavljeni žrtvama branitelja križa i kršćanstva. Poveo je i vodio muslimanski narod u najkrvaviji vjerski rat u kraljevini hrvatske kraljice Katarine Kotromanić i Kulina Bana.

Zločinima svih vrsta i brutalnostima iz razdoblja gotovo polutisućljetnog turskog danka u krvi pokazao je svijetu da je islamski vjerski terorizam hidrogenska prijetnja miru i budućnosti nemuslimanskog svijeta. Islamski barbarizam za koji je slobodni svijet Europe mislio da je nestao sa nestankom Osmanlija na europskoj periferiji Alija je oživio i primijenio u najcrnjem obliku prema kršćanima, napose prema katolicima, sto postotnim vlasnicima Bosne i Hercegovine prije turske okupacije.

Krajem Dvadesetog stoljeća muslimanski führer Alija vraća to tursko krvavo razbojničko razdoblje, šireći njegove prostore čak i na Hrvatsku govoreći da je “i Knin turski grad”. Vjerski rat krvi i tla okrvavio je brutalnostima prema zarobljenim i protjeranim Hrvatima katolicima, no gotovo jednako stravično i prema Srbima pravoslavcima, a Bosnu i Hercegovinu do granica neodrživosti u bilo kakvoj cjelovitosti. Zapalio je vjerski sukob u beha zajednici neviđenim brutalnostima koje se ne mogu nikada zaboraviti i zbog kojih je ta zemlja u gotovo bilo kakvoj cjelovitosti trajno propali i neodrživi projekt. Razlog je to da niti tri desetljeća poslije Alijinog ratno okupatorskog pohoda na hrvatski prostor i identitet zemlja nestaje u svim državničkim dijelovima. U tom beha nestajanju Alijine ekstremističke pristalice i nekažnjeni ratni zločinci vide priliku mirnog, uz pomoć dijela Svjetske zajednice i Haaškog tribunala, osvajanja neosvojenih teritorija kroz politički muslimanski fundamentalizam prisile progona ostatka ostataka hrvatskog naroda, stvaranje čiste muslimanske države, stvarane i održavane terorizmom.

Nastavak muslimanskog etničkog čišćenja kršćansko katoličkih prostora uz blagoslov pristrane i za šačicu naftnih islamskih dolara samoprodane Svjetske zajednice koju su predstavljali likovi kolonijalnih zemalja, po laži poznatog Ashdowna, po pristranosti na muslimanskoj strani poznatih zločinačkih dimenzija Petritscha, Bildta, Shwarz-Schillinga. I umjesto da Bosnu i Hercegovinu izvedu iz vjerskog sukoba, i zaštite je od islamskog terorizma koji je globalna prijetnja budućnosti čovječanstva, ti visoki predstavnici visokih interesa zemalja iz kojih su bili, i čuvari islamskih interesa na tom europskom dijelu, zemlju su uvukli u još opasniji rat kojeg muslimani Bošnjaci namjeravaju zaustaviti nakon realizacije Alijinog plana “mi ili oni”.

Muslimansko-bošnjačka slavlja, na bošnjačkom teritoriju kojeg je obznanio Bakir, iranskog raketiranja Izraela s namjerom da ga se zbriše sa karte svijeta, što iranski ajatolasi javno govore, prelazak je crvene linije iza koje više nema povratka na bilo kakvu zajedničku i cjelovitu, održivu Bosnu i Hercegovinu. Tim slavljima iranske agresije na Izrael, i povicima koji su odjekivali po muslimansko-bošnjačkim gradovima od strane muslimansko-bošnjačkih hamasovaca i hezbolahovaca, muslimani Bošnjaci su stali na pogrešnu povijesnu stranu prikazujući se pristalicama od svijeta osuđenih islamskih terorističkih organizacija Hamasa i Hezbollaha, kao i na stranu najrigoroznijeg vjerskog režima oličen u iranskim vjerskim liderima.

I umjesto da muslimani Bošnjaci osude zločine Hamasa i Hezbolaha nad više od 1300 izraelskih civila, žena, djece i odvođenje oko 300 zarobljenih civila u ropstvo najcrnjeg vjerskog mraka što ga ljudska povijest poznaje, i da osude iransko raketiranje Države Izrael što se brani od tih barbara, oni otvoreno staju na stranu islamskog terorizma i iranskog režima, danas najbrutalnijeg progonitelja ne samo Juda i judizma nego i kršćana i kršćanstva. U Bosni i Hercegovini i poslije Alije Alija.

Vinko Đotlo