Amalek je prvi među narodima, i na kraju će biti uništen
Reishit Goyim Amalek: Poglavlje 1 – Govor rabina Josefa Yitzchaka iz Lubavitcha (iz zbirke Sichos na engleskom jeziku)
Pisano je,1 ראשית גוים עמלק, ואחריתו עדי אבד – “Amalek je prvi među narodima, i na kraju će biti uništen.” Uvodna rečenica znači da je Amalečan izvor i korijen Sedam [zlih] naroda [Kanaanaca, Hetita, Amorejaca i tako dalje] – ipak je odvojen od njih.
I o području svetosti piše:2 אני ראשון ואני אחרון – “Ja sam prvi i posljednji…” U ovom stihu, “Ja sam prvi” odnosi se na aspekt Božije koji obuhvaća i nadilazi sve svjetove, i koji je poznat kao sovev kol almin; “Ja sam posljednji” odnosi se na aspekt Boga koji je imanentan u svim svjetovima i koji je poznat kao memaleh kol almin. Iako se sovev kol almin razlikuje od memaleh kol almin, on je njegov izvor i korijen.
Isto vrijedi i (iako imajući na umu razliku između svetosti i njezine suprotnosti) s obzirom na sile nesvetosti koje se zajednički nazivaju kelipah. Amalek, koji personificira najtvrđu kelipu, duhovni je izvor i korijen svih tih naroda, a ipak se razlikuje od njih.
Zaključak gornjeg stiha (“i na kraju će biti uništen”) čini se da implicira da Amalečina kelipa ne sadrži element koji se može spasiti pomoću božanske službe zvane beirurim (tj. prosijavanjem i pročišćavanjem materijalnosti uzdizanjem Božanskih iskri ugrađenih u nju). Čini se da se Amalekova kelipa ne može rehabilitirati u nešto pozitivno i time biti dovedena u stanje ispravljanja (tikkun). Umjesto toga, jedino “ispravljanje” Amaleka je njegovo potpuno iskorjenjivanje i uništenje. To je nagovješteno u stihu, “i na kraju će biti uništen” – Amalečino dovršenje je njegovo uništenje.
Međutim, nalazimo [napisano riječima naših mudraca] da3 “Neki od potomaka Hamanovih [koji je pak bio potomak Amaleka, obratili su se na judaizam i] javno proučavali Toru.”
Sada, proučavanje Tore [čak i kada se provodi pojedinačno] dio je avodah beirurim. Javno proučavanje Tore [je superiornije, po tome što podsjeća] na stih,4 תרונה חכמות בחוץ – “Mudrost [Tore] likuje [napolju]…” Odnosno, čak i oni vanjski aspekti svemira koji su skloni da se (ne daj na nebesa) razdvoje [od B-dlinesa] mogu likovati, jer i oni mogu biti uzdignuti pomoću beirurima koje je stvorilo proučavanje Tore.
Budući da je Haman potjecao od Amaleka5 [a Hamanovi potomci, daleko od toga da su bili uništeni, čak su javno proučavali Toru], slijedi da se čak i Amalečina kelipa može ispraviti i uzdignuti. Kako se mogu pomiriti ove dvije tvrdnje – da se potpuno uništenje Amaleka smatra nužnim [jer se smatra da ga se ne može spasiti i ispraviti], a ipak se on doista može ispraviti i uzdignuti [kao u slučaju njegovih potomaka]?
Rješenje se može naći u stihu,6 קץ שם לחושך – “[B-g] je postavio granicu tami…” To jest, On je ograničio vrijeme tijekom kojeg će tami kelipe biti dopušteno da crpi njegu i uzdržavanje iz odlazaka svetosti, s najudaljenije razine svetosti. Kada to vrijeme istekne, kelipa će biti potpuno uništena i uništena, ne ostavljajući nikakav trag o sebi, jer ne posjeduje nikakav intrinzični oblik istinskog postojanja; to je ne-entitet.
[Pobožna prijevara]
[To je tako] iako su sile nesvetosti krajnje uporne. Znajući što se događa duboko u njegovoj vlastitoj duši, svaki čovjek može posvjedočiti koliko ga snažno muče i tlače njegova zla sklonost i životinjska duša. Nikada ne zastajući niti prestajući, suočavaju ga s testom na svakom koraku i zbunjuju ga nezdravim mislima.
Štoviše, potiču ga da griješi i odluta od jedne stvari do druge pomoću šikaniranja i prijevare. Ponekad ga uvjeravaju da je zbog njegovog navodno visokog stupnja pobožnosti i duhovnosti ispod njegovog dostojanstva [biti budan kako bi] izvršiti određenu micvu na najskrupulozniji i najljepši mogući način; umjesto toga, oni tvrde, on bi trebao [iskoristiti ovo vrijeme da] se uključi u proučavanje Tore ili izvršavanje [nekog drugog] propisa. [Očito,] svrha [napuhavanja duhovnim pretenzijama] je naštetiti mu i odvratiti ga od postupanja kako bi trebao.
U drugim prilikama kelipa [lažno] ismijava svoje duhovne napore. “Takav [uzvišeni] način duhovne službe”, tvrdi se, “potpuno je izvan karaktera; Tko si ti da tražiš tako uzvišene i rijeđe oblike božanske službe?” Kelipah, od svih stvari, postaje “branitelj istine”, zahtijevajući da se sve učini s beskompromisnom iskrenošću – s namjerom da se pojedinac jednostavno suzdrži od činjenja onoga što bi trebao učiniti.
Svi gore navedeni argumenti ilustriraju upornost kelipe. Posebno je aktivan kada je u pitanju zbunjivanje pojedinca kroz snove, koji proizlaze iz nečijih dnevnih misli. 7 Ovdje životinjska duša okuplja svu moć koja joj je na raspolaganju da ga uznemiri i uznemiri.
Isto tako, s obzirom na druge svjetovne stvari koje su tjelesne potrebe, kao što su hrana i piće, životinjska duša koristi svu svoju lukavost kako bi uvjerila pojedinca da ga Tora obvezuje da se prepusti [umjesto da se samo brine o pravilnom održavanju svog zdravlja]. Štoviše, kelipah dovodi do pomisli da zapravo nije važno koliko dobro izvršava Božje zapovijedi, sve dok prolazi kroz potrebne pokrete. Sve gore navedeno služi da pokaže veliku snagu kelipe. [Kako, onda, možemo reći da je ona stvarno ne-entitet?]
Kao što je poznato, sitra achra [dosl. “Druga strana”, eufemizam za nesveti pandan svetosti u svijetu] proizlazi iz “sveobuhvatne” [tj. transcendentne] razine božanski raspršene životne sile poznate kao makkif. Otuda njegova snaga, iako u biti ne uživa intrinzičnu stvarnost; to je ne-entitet.
Da pojasnimo: Kao što je poznato, u carstvu svetosti postoji deset Sefira – “deset, a ne devet, [deset] i ne jedanaest” – dok u carstvu kelipe postoji “jedanaest kruna”. 8
Postoji deset Sefira u carstvu svetosti jer se u ovom carstvu svaka emanacija Božanskog prosvjetljenja ujedinjuje sa svojom odgovarajućom “posudom” [koja je atribut u kojem prebiva] i nije odvojena od nje. [Postoji točno deset “posuda” – tri intelektualna atributa Čome, Bine i Daasa, i sedam emotivnih atributa od Šaha do Malha; stoga su iluminacije koje se ujedinjuju sa “posudama” također ograničene na deset.]
[Svjetiljka i svjetlost]
Štoviše, budući da se u području svetosti Božansko prosvjetljenje sjedinjuje s posudama, i one posjeduju bitno i apsolutno postojanje. [To je tako] iako sama svjetlost ne postoji suštinski i apsolutno. Samo za Onoga čije postojanje proizlazi iz Njegovog vlastitog bića i suštine i nije ovisan ni o jednom drugom čimbeniku može se reći da posjeduje istinsko, bitno i apsolutno postojanje, dok svjetlost ne proizlazi iz sebe samog, već od Svjetiljke.
(Ovo, usput, objašnjava zašto se ovo prosvjetljenje naziva “svjetlo bez kraja” (ili Ein Sof), a ne “svjetlo bez početka” – jer ono doista ima početak, naime, Svjetlo koje može slobodno birati hoće li osvjetljavati ili ne osvjetljavati. Kao što Rambam navodi,9 “Ovo je ono što Poslanik kaže: והוי-ה אלקים אמת – ‘I Bog je istinit’, što znači da je samo On istina; ništa drugo nije istinito kao što je On.” Jer apsolutna istina je ono što postoji neovisno o svima i svemu ostalom – stanje koje se može pripisati samo samom Bogu, čije postojanje proizlazi iz Njegove vlastite suštine i bića. Nasuprot tome, sve ono što proizlazi iz Njega postoji samo po Njegovoj volji i patnji, a ne neovisno.)
Isto vrijedi i za svjetlost: ona postoji samo zato što Svjetiljka želi da postoji. Ako, dakle, čak ni svjetlost ne posjeduje esencijalno i apsolutno postojanje, kako je moguće da posude – koje se s njom samo spajaju – posjeduju esencijalno i apsolutno postojanje?
Objašnjenje je sljedeće: Jedna od glavnih karakteristika svjetlosti je da se prilijepi za Svjetiljku, Kojoj stoga nalikuje. Stoga, kada Svjetiljka želi da svjetlost posjeduje esencijalno i apsolutno postojanje, ona postiže takvo stanje. Kada se svjetlost kasnije sjedini s posudama i posude se poništavaju, i one će – posredstvom svjetla – postići esencijalnu i apsolutnu egzistenciju.
To se također podrazumijeva u izrazu,10 הוא קיים ושמו קיים, נכון וכסאו – “On ustraje i Ime Njegovo traje; Njegovo prijestolje je čvrsto uspostavljeno…” Izraz “On” odnosi se na bit (Atzmus) Ein Sof-svjetlosti, Čije postojanje proizlazi iz Njegove vlastite suštine i bića i Čije je neovisno postojanje vječno. Budući da Svjetiljka želi postojanje svjetla (koje odgovara Njegovom Imenu), Njegovo Ime stoga također traje vječno i apsolutno postojanje.
(Zapravo, unutar samog Or Ein Sof postoje dvije razine – “On” i “Njegovo Ime”, koje aludiraju na “bit svjetlosti” i “širenje svjetlosti”. Izraz “On” [kako se podrazumijeva upotrebom zamjenice u trećem licu] je ono što je skriveno, dakle, “bit svjetla”; izraz “Njegovo Ime”, koji govori o otkrivenju, odnosi se na “širenje svjetlosti”, jer difuzno svjetlo također ima bitno i apsolutno postojanje.)
Božja je volja da se svjetlost ujedini s posudama. Posude Tikkuna [tj. posude i atributi Svijeta Acilusa] su poništeni do Božanskog sjaja [koji sjaji u njima]. Tako i oni postižu stanje esencijalne i apsolutne egzistencije.
(Ipak, s obzirom na posude, izraz koji se koristi glasi: “Njegovo prijestolje je čvrsto utvrđeno” [što ukazuje na manji stupanj trajnosti i neovisnosti od onog “ustraja”]; tj. posude nisu na istoj razini i istog stupnja “izdržljivosti” kao što su “On” i “Njegovo Ime”. To je zato što “On” i “Njegovo Ime” posjeduju ove kvalitete intrinzično dok su posude inherentno samo posude, a ne na razini osvjetljenja i svjetlosti.
Izraz koji se koristi je stoga nachon, što podrazumijeva biti spreman, spreman i uspostavljen. Kada su posude u tom stanju, tj. kada su poništene svjetlu i čeznu za njim – jer hebrejska riječ keli (“posuda”) dijeli korijen s kilayon (“čežnja do točke isteka”) – one su sjedinjene sa svjetlom. U to vrijeme, jedinstvo unutar svjetla [tj. jedinstvo svjetlosti s njezinim izvorom, Svjetlima] također se nalazi unutar kelima, i oni, također, postižu suštinsku i apsolutnu egzistenciju.
[Čežnja duše je nepromjenjiva]
Postoji izvor [u literaturi o Chassidusu] koji objašnjava da “Njegovo prijestolje je uspostavljeno” aludira na židovske duše, jer su one prikladni receptori u koje se može uvući Božansko prosvjetljenje. Stoga oni posjeduju suštinsko i apsolutno postojanje, u smislu da nisu podložni (ne daj Bože) eliminaciji ili promjeni.
To se dokazano primjećuje. Svaki pojedinac to osjeća u svojoj vlastitoj duši: svjestan je razmjera svoje udaljenosti od B-dline u cjelini, a posebno je svjestan svog sumornog duhovnog stanja s obzirom na pravilno obavljanje ove ili one micve. Posebno što se tiče unutarnjih aspekata njegove božanske službe – u pobuđivanju emocija ljubavi i straha od Boga u njegovom srcu, i u njegovim nastojanjima da uključi svoj um u kontemplaciju Božjeg dlijeta. Slično tome, on shvaća da je njegova duša suha u drugim duhovnim područjima: Božji koncepti ne uspijevaju zavladati njegovim životom.
Ipak, usprkos svemu navedenom, s vremena na vrijeme on je obdaren hitnom čežnjom za B-dlinesom; on želi ispuniti sve svoje dužnosti i žeđa za bilo kakvim Božjim prosvjetljenjem. Istina, unutarnje stanje njegove duše je takvo da on uvijek čezne – osim što ga svijet i njegove svjetovne brige toliko zaokupljaju da se nađe zbunjen (neka nas nebo zaštiti).
Opipljivo primjećujemo da će tijekom tih vremena u kojima se otrgne od svjetovnih briga koje ga muče i pritišću, iskusiti stvarni fizički užitak nakon što shvati Božju percepciju, u istoj mjeri u kojoj uživa u svojim osobnim poslovima.
Svi ovi [sveti] osjećaji proizlaze iz bitnog aspekta duše, koji intrinzično posjeduje apsolutno postojanje. Stoga, bez obzira na sva prikrivanja i prepreke koje donosi svijet i njegovi svjetovni poslovi u cjelini, a posebno njegovo tijelo i životinjska duša, pojedinac je uvijek u stanju probuditi se – otresti pijeska i prljavštine koji skrivaju i zamagljuju [Božju u sebi].
Ipak, ovo se stanje naziva [ne više od] izrazom, “Njegovo prijestolje je uspostavljeno”, jer njegovo postizanje zahtijeva duhovni napor; ostaje mogućnost da stvari mogu (ne daj Bože) biti drugačije. U isto vrijeme, sama duša [u svom suštinskom stanju, jer stoji odvojeno od tijela i životinjske duše], uživa istinsko i apsolutno postojanje.
Nasuprot tome, kelipos i sitra achra crpe svu svoju duhovnu njegu iz “sveobuhvatne” [tj. transcendentne] razine Božanske životne sile poznate kao makkif, koja se ne odijeva u njih i sigurno se ne ujedinjuje s njima. To objašnjava zašto u carstvu kelipe postoji “jedanaest kruna” – deset sila kelipe osim svjetla svetosti koje ih [njeguje izdaleka, ali] se ne ujedinjuje s njima. Oni stoga nemaju stvarnu ili trajnu egzistenciju sami po sebi; oni su samo podržani [izdaleka] “sveobuhvatnom razinom” Božanske životne sile. To je njihov dodijeljeni dio do Kraja dana, kada će doći njihov konačni kraj i oni će biti poništeni, bez traga od njih.
Fusnote:
- Bamidbar 24:20.
2. Ješajahu 44:6). Vidi također: Siddur im Dach, str. 281a; Sefer HaMaamarim 5665 [1905.], str. 211; i drugdje.
3. Gittin 57b. Likkutei Torah of the AriZal (tako i Sefer HaLikkutim) on Sefer Shoftim dodaje da je R. Shmuel bar Shilas također potjecao od njega.
4. Mishlei 1:20; vidi također Or HaTorah – Nach (Vol. I) o ovom stihu, str. 547.
5. Vidi Traktat Sofrim 13:6 s komentarom Nachalasa Yaakova, i tamo citiranim referencama.
6. Iyov 28:3).
7. Usp. Berachos 55b.
8. Početak Sefer Jecire. Vidi također: Tora ili o Paršama Toldosu, str. 20b; Ili HaTora o Parshas Toldos (svezak I), str. 151b ff.; Sefer HaMaamarim 5654 [1894.], str. 65ff.; Sefer HaMaamarim 5686 [1926.], str. 183ff. O temi o kojoj će se raspravljati, vidi također maamar koji započinje, U’BeYom Simchas’chem 5656 [1895].
9. Hilchos Yesodei HaTorah 1:4.
10. Od jutarnjih molitvi; vidi Siddur Tehillat HaShem, str. 48.
Govor rabina Josefa Yitzchaka iz Lubavitcha
Iz spisa i razgovora rabina Yosefa Yitzchaka Schneersohna iz Lubavitcha.
Preveo rabin Sholom B. Wineberg
