Političari lažu kada kažu da živimo sve bolje
Bližimo se kraju godine 2024., koja je na međunarodnom planu i u našoj hrvatskoj zbilji bila jako turbulentna. Politika, o kojoj svi ovisimo, odnosno o pravcima njena usmjerenja, nije se proslavila. Sve manje su građani svijeta uključeni u politička kretanja, sve više su samo promatrači, koji svoje nezadovoljstvo iskazuju prosvjedima, štrajkovima, ali mišljenje tog golemog mnoštva, ma na koji način bilo izraženo, apsolutno je za nositelje vlasti nebitno. Danas je bitna samo radna učinkovitost, koliko je tko iskoristiv. Ne brine se nitko o tome koliko su ljudi sretni ili nesretni, kako se čovjek osjeća. Gotovo su nam eliminirani osjećaji, osjetila, postajemo predmeti. Dizajnirana bića kojima se sve brutalnije uskraćuje sloboda misli, izražavanja, govora i djelovanja.
Za sve zahtjeve masa, postoje točni citati, diktati, glasnogovornici mimo kojih nitko nema moć nešto poduzeti jer bi to bilo protuzakonito i kažnjivo. A čovjek je biće koje u sebi nosi otisak onog vječnog, božanskog, i kao takav ima naravnu potrebu da spozna svoju bit, uzdigne se, osjeća onim što jest. Međutim, već dugo vremena iz čovjeka se sustavno iskorjenjuje želja i volja da se spozna, jer kad bi zaista stekao dublju spoznaju o sebi, shvatio bi da nužno svi zajedno moramo mijenjati ovaj svijet, koji mora naći put prema ishodištu, prema svom spasenju i konačnom oslobođenju. Postoje u nama duhovni organi koji imaju moć da nas usmjere daleko povoljnijim putem, gdje ne ćemo biti izvrgnuti mučenjima, i svim mogućim patnjama kojima smo nemilosrdno kroz prošlost bili izloženi, kojima nas moderno vrijeme nemilosrdno podčinjava.
Više hrabrosti
Ako se osvrnemo na našu svakodnevnu realnost, ma što mi govorili i koliko god poricali koliko je rizično naše življenje, uvjeravali sebe ili nas drugi uvjeravali, da stanje u svijetu nije tako dramatično i mračno, to je dokaz da naša svijest nije sazrela. Iz straha od progona i opasnosti po život, nekad iz neshvatljive površnosti i lijenosti, nedostatka razumijevanja stvarnosti, mi uzmičemo. Svaki dan imamo bezbroj primjera koji oslikavaju naše ljudsko društvo koje je opasno zastranilo, duboko zaglibilo. Svatko od nas trebao bi upozoravati na mnoge neoprostive užase, ne prihvaćati ih odmahujući rukom, ne prepustiti se struji koja vuče u ponor. Ne treba nabrajati sve užase iz crne kronike da bismo bili svjesni što se zbiva, dovoljan je jedan događaj da nas prene. Uzmimo za primjer samo ovo što se dogodilo u osnovnoj školi, Prečko, u Zagrebu. Doslovno je zaklano dijete od sedam godina koje je pohađalo prvi razred. Ranjenih ima ali će preživjeti, s kakvim posljedicama to će oni znati. Tko će utješiti roditelje tog dječaka? Ni jedan trenutak u njihovu životu iz njihove psihe, srca i uma, neće biti izbrisano sjećanje na taj nenadoknadivi gubitak, na taj užas. Usred bijela dana, netko ušeta u razred i počne nožem klati nedužnu djecu, nastavnicu i one koje stigne. Tko to može razumjeti???
Prosvjedi ne utječu na političare
I što se događa? Roditelji ostale djece i pošteni ljudi, zgroženi tim monstruoznim činom, okupljaju se i prozivaju političke strukture. Eto ih ubrzo na svim programima naših dalekovidnica, tobože su puni sućuti, isprika, obećanja kako će poraditi na tome da se više računa povede o sigurnosti u školama. Ma baš! Koliko su puta upozoravani na to, koliko su grubog otpora izrazili, bahato odbijali uopće razgovarati o tome? Sad su angažirani svi njihovi mogući resori koji su trebali biti angažirani davno, koji su inače potpuno nedjelotvorni. Obećavaju brda i doline. Mene taj događaj pomalo asocira na Herodovu zapovijed da se poubijaju svi prvorođenci u Izraelu kad je čuo da se rodio Mesija. Ne kažem da je bilo tko od političkih elita ikome sugerirao takav čin, ali nemar i nedjelotvornost sustava uzrokuju ovakve događaje. Ovo je toliko morbidan, stravičan, zastrašujući čin, da nam je svima zagorčao Božić. To je nedjelo s potpisom Sotone. Pred velike blagdane uvijek se događaju vrlo mučne stvari, stradanja, nesreće. Kod nas se u narodu nekoć govorilo da se mora puno paziti što se čini uoči velikih blagdana, kamo se ide, i da se što manje radi ako nije potreba, jer da zavidni vrag vreba odasvud da nam pomuti radost, donese žalost, zada Bogu udarac.
Ima novaca za tuđince…
I dalje prosvjednici, mole one na čelu odgovornih institucija, kume, ukazuju na nužne probleme u školama, ali otupjeli su političari. Na stolu im je medena pogača, žive kraljevski, ne brine ih koliki im je račun za struju. Ne će zepsti na studeni. Imaju pouzdane čuvare, blindirane automobile, bedeme iza kojih su sigurni. Hvale se da nam je proračun znatno porastao u 2024. godini, iako su glavninu uzeli strani prodajni lanci, banke i ostali koji posluju bez da plaćaju poreze i namete koje plaćaju hrvatski poduzetnici. Dobar dio školskih zgrada su ruine, u njih bez problema može svatko provaliti. Nemaju podvornika, čuvara ni pazitelja. Danas je nužno staviti sve škole pod video nadzor. Ima novaca za udruge koje su izmišljene da bi neki parazitirali na državnim jaslama, po potrebi se oglasili. Ima novaca za sve budalaštine, za čuvare onih koji marširaju u gej-paradama. Ima novaca za tuđince koji su nam donijeli i donose silnu glavobolju i probleme. Nema za našu dječicu kojih je sve manje i manje. Mi smo narod u brzom trendu izumiranja. Krvna slika nam je izmijenjena. Sve se odvijalo pred našim očima, ali se prikrivalo šutnjom. Zamjena stanovništva učinjena je.
Bešćutnost političke elite
Odbojan je čin nove ministrice zdravstva koja posjećuje ubojicu u bolnici, koji je punoljetan, i još odbojnije njezino objašnjenje zašto to čini. Odvratno je slušati one koji su hrpimice izronili na svim tv kanalima, koji se uvijek javljaju da skrenu vodu ustranu, opravdaju odgovorne. Tako primjerice, za zlodjelo liječnika iz Saudijske Arabije koji je jurećim automobilom ubijao na Božićnom sajmu u Njemačkoj koga je stigao, ti paraziti kažu da je kriva desnica u Njemačkoj i njeni stavovi. Da ga je desna politička struja navela na takav čin. Ma da, upravljali su s njim pomoću upravljača na daljinu kao s robotom? Ili kako već? Oni su eto sveznalci, sve znaju i čuju. Oni ne znaju ništa više nego mi obični građani, ali su isprogramirani tako da peru „crne duše“ od svake odgovornosti. Može li čovjek sa spoznajom da svaki trenutak može on ili netko njegov biti zaklan, zatučen, zgažen, imati spokojan san i spokojan kročiti ulicom? Može li netko tako bešćutan poput političkih moćnika i ostalih lopuža koji nemaju osjećaja, promijeniti se? Oni gaze čovjeka, srozavaju. Bit će utučen, zatučen, steriliziran. Srećom, pokazalo se da naš narod još ima dušu. Koliko je lijepih i humanih događanja upriličio narod u čast Božiću? Darivanja, pomoći siromašnima i zapostavljenima? Spreman je taj narod pomagati, ali i istinski radovati se, pokazati milosrđe i ljubav iako nema puno bogatstva. Narod je važan. Ne smije nipošto biti izložen golemim pritiscima ni tlačen u ovolikoj mjeri. Pa ljudi, to smo mi, naš hrvatski narod. Spadamo među najstarije narode na svijetu, nitko nas ne smije i nema pravo nikim zamijeniti. Nitko nas više ne može proizvesti ovakve.
Kad je u pitanju demografija, nije uvijek u pitanju nezaposlenost, niski prihodi, nesigurnost. Znam jako puno bogatih obitelji čiji se sinovi ne žene, kćeri ne udaju. Neki su doživjeli razočaranje u ljubavi ili bračnom drugu, i boje se opet doživjeti isto. Neki su bolesni, teško bi im bilo brinuti o obitelji. Neki se boje da ne naiđu na nasilnu osobu koja će ih zlostavljati, što je danas čest slučaj. Imati nevjerna bračnog druga ili družicu, koji će ih varati i ponižavati. Ili naletjeti na ovisnika ili ovisnicu, na kockara koji će im prokockati sve što imaju. To su zaista opravdani strahovi. Nekima je prioritet karijera. Neki zaista nemaju ni najminimalnije uvjete za zasnivanje obitelji. Rade slabo plaćene poslove i nemaju nikakve šanse da riješe stambeno pitanje. Neki brak smatraju zastarjelom institucijom. Neki ne mogu podnijeti nikoga osim sebe.
Mladima je za brak i djecu uvijek – rano!
Jedna baka me stalno zaustavlja i priča kako ima divne unuke. Zaista, zdrave, lijepe, pristojne, obrazovane, imaju dobro plaćen posao. Kupili su im svakoj po nekoliko stanova, imaju kapitala mogla bi svaka imati po deset djece. Upitam baku, imaju li dečka, zašto se ne udaju i ne rode koje dijete? Ta biološki im skoro istječe vrijeme za rađanje. Baka kaže – ne će. Groze se pomisli da bi se udale da nekome budu „sluškinje“. Veli, pa što će im muž, imaju sve, što će im djeca? Samo briga i teret postanu, donesu žalost roditeljima. Kažem joj, da krivo razmišlja, nije stekla nimalo životne mudrosti. Pogleda me u čudu. Opet joj ponovim, da njene unuke nisu dorasle životu. Unatoč zvanju, dobrim plaćama i bogatstvu, nisu sposobne za normalan život. Kolike bi obitelji prihvatile djecu da ih začnu i rode njihove kćeri koje ne žele muževe kao „teret“? Dali bi im beskrajnu ljubav, odgajali ih, čuvali kao zjenicu oka. Jedna druga gospođa vrlo bistra, a imaju novca i kapitala sam Bog zna koliko, veli da bi bila presretna kad bi njena kćer koja neće da se uda, ili sinovi koji neće da se žene, makar usvojili neko dijete, nije važno koje rase, samo da nekoga može uzeti u naručje. Ali djeca ne će.
Pošast neplodnosti
Ima još jedan ozbiljan problem. Naime jako je puno mladih parova, zdravih kao dren, a nikako da začnu dijete. Traže pomoć od liječnika, idu na umjetnu oplodnju. Ništa ni od toga. Sve je više mladih koji su neplodni. Što je u hrani koju konzumiramo, u vodi, napitcima, u zraku? U kozmetici? Nije pitanje demografije samo veći doprinos za novorođenče, ni porodiljna naknada, nego treba odgajati tako djecu i mladež, da im se probudi naravna želja da imaju bračnog druga, ili partnera ako već ne žele brak, da imaju svoje potomstvo. Poučavati ih da je dar života najveći Božji dar. Život je svjetlo. Tko će im pružiti radost kao njihovo dijete? Tko ruku kad onemoćaju? Ponavljam, moćne elite lišavanje čovjeka njegovih naravnih nagona, osjećaja, to je ključna opasnost. Misle, roboti će im biti dostatni. Ali neće. Roboti u kostima nemaju koštanu srž, ni ljudsku krv u žilama, ni lice koje je nekad bilo anđeosko, ni dušu. Da su mudri i dalekovidni i sami bi to shvatili. Ali nisu mudri, oni su nasilni, umišljeni i okrutni. Oni su ledeniji od leda na Sjevernom polu koji se tisućljećima nakuplja. Prije će se taj led otopiti nego oni omekšati.
Trump na strani istine
Ne smije se zaobići novog Predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa. Ne miješam se ja u ničiju politiku, ta bilo bi to smiješno. Što čine političari, kako kroje svijet, tko koga iskorištava? Tko je u što umiješan? Ne znam ja što čini i planira Kina, SAD, Rusija, Indija, Francuska, Velika Britanija, Iran i ostale moćne države. To je izvan domene običnih ljudi. To je opasno područje na kome se vode ekonomski ratovi, špijunski ratovi, trgovački ratovi da se dobije monopol nad određenim granama privrede, gomila kapital. Uglavnom nepošteni ratovi, gotovo opasniji nego oni na ratištima. Ne znam ja, ni bilo tko od nas što Trump smjera da bi SAD zadržala dominaciju u svijetu, ali eto iznenadilo me da on ima želju i volju nešto dobro učiniti za svijet. Kakav god bio, pametan je. Očito je sagledao iz svih kutova kakav je današnji svijet, dokle je doprlo ljudsko bezumlje, ili je to moguće utjecaj njegovih suradnika koje je izabrao, ili njegove supruge Melani koja vrlo lijepo odgaja njihova sina i sigurno ne želi da joj sin bude u svijetu u kojemu više ništa nije naravno ni prirodno, ni sigurno. Tko će ga znati, ali je izvrsno detektirao opasne zablude koji degeneriraju čovjeka. Izjavio je da će poduzeti hitne mjere kako se ne bi sakatila djeca i pretvarala i nebinarna stvorenja, (genderqueer). Izbaciti zagovornike tih ideja, i takve osobe iz ključnih institucija.
Spolno ludilo
Zaista je strašno gledati tko postaju idoli mladima, čuti da se u mnogim školama i visokim obrazovnim ustanovama uveo predmet kojim se provodi ta sotonska rodna ideologija. Pristalica tog đavoljeg projekta ima posvuda, a Hrvatska vrvi njima. I vrlo su učinkoviti. Kažu mi, da u jednoj bogatoj obitelji dvije zrele djevojke, sestre, obje žele postati muškarci. Tko im je to usadio u mozak? Starija je već na hormonalnoj terapiji, mlađa je uporna da krene istim putem. Nije li to roditeljima da se ubiju? Ali pristalice tog gnusnog, protuprirodnog, grešnog i opasnog čina opasnog po opstanak ljudske vrste, kad su čule za Trumpovu nakanu, odmah su kao kukuvije zakukuvijale. Skroz se obespametile, digle glas kako je to nedopustivo ugrožavanje ljudskih sloboda i prava. Na našim dalekovidnicama one su u prvim redovima.
Da nam iz SAD-a napokon i nešto dobro dođe
Bravo Trump! A ako zaista, kao što je obećao, dogovori prekid rata Rusije i Ukrajine, zapravo agresiju Rusije na Ukrajinu, i stopira rat na Bliskom istoku, ući će u povijest kao jedinstvena ličnost. Vrijeme je da iz SAD-a, počnu dolaziti pozitivne promjene. Dosta nam je kaubojskih filmova, i ostalih budalaština. Sve se vraća, sve se plaća, dođu na red i narodi koji plate cijenu za svoje nasilje nad drugima. To je Božji zakon koji nitko ne može ukinuti. Ako SAD želi udariti zdrave temelje budućnosti, to pruža nadu nama ostalima. Bog dao da bude tako. SAD su moćna sila, bitno je baš to hoće li zaštiti čovjeka smatrajući ga nezamjenjivom vrstom koju je sam Bog stvorio, jer puno onoga što je od tamo plasirano u svijet, i što se plasira, uništava iskonskog čovjeka i kulturu življenja kakvu su ljudi vjekovima prakticirali. Dosad nismo izmislili ništa bolje od onoga što nam je dano kao naputak na prvim stranicama Biblije. Vrijeme je da se i SAD iskupe za štošta. Svi skupa uđemo u novo vrijeme. Pokušamo spasiti što se spasiti dade.
Teško im je bilo stajati…
Naravno, gledala sam na našoj dalekovidnici sučeljavanje naših predsjedničkih kandidata. Prvo bih zamjerila što su kandidati kao i voditelji stajali na nogama tri sata. Trebali su sjediti, imati stol i čašu vode ispred sebe. Ne bi to umanjilo značaj emisije. Pa Isus je na Posljednjoj večeri, dok je sjedio za stolom sa Svojim apostolima, ustanovio Euharistiju. Kandidate smo već upoznali. Voditelji su im postavljali pitanja koja već niz godina postavljaju svim predsjedničkim kandidatima ili kandidatima za premijera. Pitanja su tako oblikovana da kandidati nemaju puno prostora da unesu neki svoj osobni kod, istaknu svoje misli kako bi željeli. Između osam kandidatkinja i kandidata, svaki od njih točno odgovaraju određenom tipu ljudi, koji imaju svoje političke, moralne i vjerske stavove. Stavove po pitanju vanjske i unutarnje politike, granica, migranata, zdravstva, školstva, demografije, i tako redom. Točno se u dlaku moglo očekivati kakav će odgovor tko od njih dati. Što se tiče nekih promjena, političkih, društvenih i socijalnih postupanja ako bi bili izabrani kao predsjednica ili predsjednik, bez obzira što su neki iznijeli stav koji narod priželjkuje, teško da bi to uspjeli ostvariti. Naime, što smo sve potpisali pri ulasku u EU, na što se obvezali, kakve sve ucjene i pomno sročene obveze preuzeli, iz tog lonca ne možemo vani. Tu je vrlo, vrlo malo prostora za manevar. Sputani smo lancima potpisanih i pečatom ozakonjenih obveza. U zamci goroj nego kad se medvjed uhvati u zamku. Neki dan jedan mi je čovjek rekao kako će jedna strana firma koja posluje u Hrvatskoj i ima razgranat lanac trgovina, radnike koji u njoj rade zamijeniti Filipincima. Ne odlučuje Hrvatska koga će zapošljavati. U mnogim stvarima je tako. Potpisali smo svoju kapitulaciju.
Tko ima oči da vidi i uši da čuje, može vrlo jasno razlučiti tko mu je blizak po stavovima. Kome je što prioritet, na što je stavljen akcenat. Tko laže više nego je težak. Tko je samo za svađu, tko sebe pravda druge proziva. Bilo je uglavnom sumorno, više puta sam zadrijemala, malo prenijela preko oka i opet gledala i slušala. Svatko bi od nas najprije vrlo ozbiljno trebao ispitati sebe, biti načisto sa sobom, znati kakvu Hrvatsku želi, što realno može očekivati od osobe čije će ime zaokružiti na listiću tijekom izbora u nedjelju. Još svatko stigne promisliti da ne zaokruži nekoga radi čega će se poslije kajati. Pamet u glavu.
I svima sretna 2025. godina. Dao Bog da svijet dođe sebi poslije tisućljeća po lutanja bespućima.
