Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

NAŠA RADOST – Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji

Samo četiri predškolske ustanove s obrazovanjem na hrvatskom jeziku

 

Na portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice pod “Obrazovanje na hrvatskom jeziku, Predškolske ustanove” prikazani su: 

  1. Vrtić i jaslice „Marija Petković – Sunčica“ u Subotici,
  2. Vrtić „Marija Petković – Biser“ u Subotici,
  3. Vrtić „Petar Pan“ u Tavankutu i
  4. Vrtić u OŠ „Vladimir Nazor“ u Đurđinu.

U cijeloj Republici Srbiji osim ove četiri nema više niti jedna predškolska ustanova s obrazovanjem na hrvatskom jeziku i u njih su uključena u ogromnoj većini djeca “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice i okolice uz nevjerojatne nuzprivilegije, kao i privilegije njihovih roditelja!!!

Projekt u vezi predškolskih ustanova u Srbiji sa obrazovanjem na hrvatskom jeziku nazvan je u Hrvatskom nacionalnom vijeću poetično Rasti gdje si posijan i bilo bi dobro da se odnosi na svu ovdašnju hrvatsku djecu, ali naša djeca i njihovi roditelji u Banatu, Srijemu, Beogradu, o centralnoj Srbiji da ne govorim, mogu o tome samo sanjati! No, većina srijemske hrvatske djece su u raseljenju, pa ni ovima malo što je ostalo ne trebaju vrtići! 

Na pompoznom otvaranju jaslica pri vrtiću “Marija Petković-Sunčica” 22. ožujka 2024. godine predsjednica HNV-a Jasna Vojnić, između ostalog, kaže:

To je drugi kapitalni projekt hrvatske zajednice koji financira Vlada Hrvatske u ukupnom iznosu od 960.000 eura… Želimo i potičemo da naša djeca ostaju, rastu i doprinose zajednici u kojoj su rođena, ovdje u Republici Srbiji… Ovaj projekt je od izuzetnog značaja jer je u njemu sudjelovalo više subjekata…, a ovoga puta bili su uključeni i Grad Subotica i Predškolska ustanova “Naša Radost”.

Pristizali su preko Vlade Hrvatske milijuni eura od poreskih obveznika te države (ali i europskog novca) i porasli su apetiti “bunjevačkih Hrvata” toliko da je odlučeno da se uz postojeći vrtić u selu Donji Tavankut izgradi još jedan!!!

Međutim, on, iako odavno dovršen, stoji zatvoren!!! U građenju ovih objekata, gradnju “Matice”, rekonstrukciju postojeće zgrade Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici i sl. nije se štedjelo i u to su se debelo ugradile subotičke firme privatnika bliskih čelnicima “hrvatskih” krovnih institucija u Subotici (primjerice “Stolarija Bašić”)!

I sve bi možda ispalo lijepo da se oko izgrađenog novog vrtića u Donjem Tavankutu nisu umješali Bunjevci, oni koji nijeću bilo kakvu vezu s Hrvatima, pa tako i s “bunjevačkim Hrvatima”!

Od početka školske godine stoji zatvoren novi ultra opremljni supervrtić “Anđeli čuvari” u Donjem Tavankutu izgrađen novcem Republike Hrvatske

U čemu je “kvaka”?!

To nam u Dnevniku RTV na hrvatskom jeziku od 21. veljače 2025. godine “objašnjava” još jedan Vojnić, Veljko Vojnić, pravi Bunjevac, koji je, gle čuda, tehnički direktor Predškolske ustanove “Naša radost” čiji je osnivač Grad Subotica!

Ovdje treba znati da je Veljko Vojnić uz predsjednicu Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji, dr Suzanu Kujundžić Ostojić, drugi čovjek u toj zajednici, predsjednik Bunjevačke matice te predsjednik Odbora za službenu uporabu bunjevačkog jezika i zastupnik u Skupštini grada Subotice u kojoj Bunjevci bezrezervno podržavaju vladajuću stranku SNS i ona njih, dok su zastupnici DSHV-a, “bunjevački Hrvati”, Josipa Vojnić (!) Tunić, Mira Tumbas i Ninoslav Radak, nedavno demonstrativno napustili sjednicu Skupštine grada Subotice uz izjavu da DSHV više ne podržava vladajuću stranku s kojom je do nedavne izjave gradonačelnika Subotice Stevana Bakića o “ustašama koji hoće da odvoje Vojvodinu od Srbije” bio u neformalnoj koaliciji preko srbijanskog ministra za ljudska i manjinska prava i predsjednika DSHV-a Tomislava Žigmanova!

Bakić se poslije “vadio” da je pogrješno shvaćen i Žigmanov je pokušao da ga opravda pa je došlo do raskola između njega i Jasne Vojnić, praktično između “jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji” i Hrvatskog nacionalnog vijeća, odnosno samog vrha naše zajednice koji odlučuje o svemu kada su u pitanju ovdašnji Hrvati!

(- Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji:

          Dr. Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica

          Veljko Vojnić                                 

Dejan Parčetić                                  Marija Brdarić

Tihomir Vrbanović                          Gabriela Diklić

Sandra Iršević                                  Miroslav Vojnić Hajduk

 Aleksandar Bošnjak                        Slavica Saulić

Antun Romić                                    Antun Fratrić

Jadranka Tikvicki                             Stanislava Lutkić

Nikola Žuljević                                 Dragan Kopunović

Branko Pokornić                               Ivan Dulić

  • Odbor za službenu upotribu bunjevačkog jezika:

          Veljko Vojnić, pridsidnik,

          dr. Suzana Kujundžić Ostojić, član i Ivan Dulić, član)

I Veljko Vojnić nam fino, onako po bunjevački, kao tehnički direktor Predškolske ustanove “Naša radost” čiji je osnivač Grad Subotica, kaže da se novi završeni vrtić u Donjem Tavankutu ne može otvoriti jer nedostaju odgajatelji koji imaju verificirano znanje hrvatskog jezika!

U pravu je, jer ako je vrtić izgrađen hrvatskim novcem treba biti hrvatski i u njemu po propisu odgajatelji moraju imati verificirano znanje hrvatskog jezika! U suprotnom, zašto drugi vrtić u selu Donji Tavankut ne bi bio bunjevački jer tamo ima više Bunjevaca nego “bunjevačkih Hrvata”?!

Bravo Veljko, “bunjevački Hrvati” nisu znali ovo oko odgajatelja, a novca ima na bacanje i čak nije njihov!!!

Bunjevci i “bunjevački Hrvati” već imaju niz sukoba (oko jezika, oko toga čija je “dužijanca”, čija je “izrada predmeta u tehnici slame” i sl.) i ovo je novi “nesporazum” od čega najveću glavobolju i štetu imaju svi ovdašnji Hrvati (i poreski obveznici u Hrvatskoj)!

Jučer su zatvoreni supervrtić u Donjem Tavankutu posjetila oduševljena djeca, pardon, svi zaslužni i oduševljeni za realizaciju ove sporne investicije (elektori i vijećnici HNV-a, čelnci ZKVH i NIU “Hrvatska riječ” te predstavnici drugih udruga “bunjevačkih Hrvata” u Subotici)!

I ova “naša radost” će trajati sve dok se ovdašnje hrvatske krovne institucije ne izmjeste iz Subotice i u njima zaposle Hrvati, ili ako se to ne desi Hrvata ovdje više ne će biti!

Rodna kuća bana Jelačića nikako se ne može otkupiti u cijelosti, a, primjerice, crkva u Kukujevcima je i poslije trideset godina od progona Hrvata iz Srijema prava ruina jer hrvatski novac ide u “značajnije” projekte, kao što je drugi vrtić u bunjevačkom selu Donji Tavankut!!!

Miroslav Cakić, Novi Sad

Povezane objave

Izložba zagrebačkoga tiskara Antuna Jandere

hrvatski-fokus

Postanak i razvitak mojih objelodanjenih djela

hrvatski-fokus

Skrb za Hrvate preko Mure

HF

Hrvatsku napustilo čak 30 tisuća ljudi

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više