MRVICE OD STRANE POLITIČKE ELITE – Trajni dodatak mirovini

Hrvatski branitelji, jeste li se zato borili?

Prema nekim napisima po portalima od ove godine će se svim umirovljenicima isplatiti dodatak mirovini. Taj dodatak će iznositi pet eura za godinu staža. Bit će puno manji od pola prosječne mirovine. To nikako nije 13-a mirovina. Bolje išta, nego ništa, reći će neki. No, nije to baš tako. Prava i pravna država, država koja drži do sebe brine o svojim umirovljenicima, pogotovo onima koji su na pragu ili ispod praga siromaštva. Ti ljudi jedva proživljavaju. Na razne i različite načine se dovijaju preživjeti od penzije do penzije. Dug je to i trnovit put, bez dostojanstva. Obilaze akcije po dućanima. Kupuju robu kojoj je istekao rok trajanja. Obilaze tržnice poslije 14 sati. Skupljaju voće i povrće ispod pulta, bačeno kao škart roba. Kad plate režije ostane im jako malo. Tu su još i lijekovi i specijalistički pregledi, na koje se čeka više od godinu dana, te se ide privatno, ako se ima za platiti pregled. Mnogi se odriču hrane da bi platili liječnički pregled. Branitelji, jeste li se za to borili? Jeste li se borili za državu u kojoj je svakim danom sve više gladnih, jadnih, teško bolesnih i očajnih.

Starost, žalost!

Starost je sama po sebi teška. Čovjek postaje nemoćan i ovisan o drugima. Kad još nema dovoljno sredstava za život, to ga ubija. Sretni su oni koji imaju djecu koja im pomažu. Mnoge su djeca zaboravila ili ih nemaju. Oni moraju paziti na svaki cent, sakupljati prazne boce, dodatno raditi i nekako se snalaziti da prežive. Jadan je to život. Nitko to nije zaslužio. Trideset i više godina rada, privređivanja, davanja državi, a na kraju jedva da imaš za kruh, koji stalno poskupljuje.

Predviđeni i predloženi trajni dodatak mirovini ne će riješiti taj problem. To su zapravo mrvice koje nam bacaju sa stola. Potrebna je kompletna mirovinska reforma. Trebalo bi realno procijeniti donji prag mirovine, iznos s kojim se može normalno živjeti. Nismo toliko siromašni da nam umirovljenici gladuju. Mirovine bi trebale biti prioritet. Rafali su potrebni, ali zbog njih nitko ne će bolje živjeti.

Puno novaca je došlo, dolazi i doći će iz EU-a. Oni očito nisu dobro raspoređeni. Puno je tog novca krivo usmjereno i podijeljeno onima koji to ničim ne zaslužuju. Sjetite se samo raznih poticaja, posebice u poljoprivredi. Od toga nema više hrane. Hranu uvozimo iz drugih zemalja i to onu najniže kvalitete. Naša polja su zarasla u korov. Okućnice isto tako. Kažu da je jeftinije uvoziti nego proizvoditi. To je nedomoljubno i neprihvatljivo.

Dobro žive oni umirovljenici koji sami na svojem gruntu ili okućnici proizvode hranu. Makar im je penzija mala, ne gladuju i ne jedu otpatke, koje pokupe na placu. Zbog relativno male mirovine primali su dodatke, kao i oni koji nemaju ništa sa strane, već golu mirovinu. To nije bilo pravedno. Trebalo je dobro procijeniti svaku situaciju i dati onima koji zaista nemaju.Mnogi imaju manju mirovinu od prosječne. Kad plate režije malo im ostane. To sve ode na hranu, ako je i dovoljno. Znaju li to gospoda koja su si nedavno 80 % povećali plaće? Znaju li to saborski zastupnici? Što su poduzeli da narod ne gladuje?

Odriču li se svojih dnevnica i ostalih benefita? Čisto sumnjam, Kao što sumnjam i o razmišljanju o troškovima koje naprave tijekom mjeseca. Putovanja, dnevnice, odvojeni život… Koga briga. Novac je tu da se troši. Nije njihov. Državni je. Čija je država, pitanje je sad!

Ankica Benček