Munir Šahinović Ekrem: Potrebno je da bosansko-hercegovački muslimani konačno shvate da su Hrvati, da su ih stoljeća tako opredijelila, da u njihovim žilama teče hrvatska krv, da govore hrvatski i da potječu od naroda hrvatskoga
„Islamski svijet“ iz Sarajeva piše pohvalno o katoličkim svećenicima: „Ne možemo, a da ne spomenemo, da smo gotovo svi s udivljenjem, a često i sa zavišću gledali i sveudilj gledamo na uzoritu vjersku upravu naših sunarodnjaka katoličke vjere; promatrajući uzoritost rada njihovih vjerskih predstavnika, njihovu čednost i samoprijegor, njihovu visoku izobrazbu i nesalomivu odlučnost u potrebnom času, njihovu ljubav za vjeru i za njihovo vjersko stado, njihovu brigu za dobrobit i napredak vjerske zajednice kojom upravljaju, nismo se mogli oteti dojmu, da su oni uistinu predstavnici svoje vjere, da uistinu taj častan naslov zaslužuju i da imaju prava u svom poslu od svojih vjernika tražiti povjerenje. I vidjeli smo da su takvim ljudima predvođene vjerske zajednice jake, otporne, žilave i za život sposobni organizmi, koji u svojim željama za boljitkom ne gube ni jedan dan, ni jedan čas.“ (HS 6. VIII. 1935. sa svoje strane napominje: Svakako je dobro na ovo upozoriti one katolike koji u katoličkog klera vide samo nedostatke.)
U „Muslimanskoj svijesti“, piše Munir Šahinović Ekrem kako je potrebno da bosansko-hercegovački muslimani konačno shvate da su Hrvati, da su ih stoljeća tako opredijelila, da u njihovim žilama teče hrvatska krv, da govore hrvatski i da potječu od naroda hrvatskoga.
„Kao Hrvati mi smo ravnopravni i jednakovrijedni članovi naroda hrvatskog.“ (HS 10. XII. 1937.)
Dr. Ante Starčević uvijek je i svuda isticao da su bosansko-hercegovački muslimani po narodnosti Hrvati. (HS 12. II. 1938.)
Hrvati katolici i Hrvati muslimani moraju poštovati jedni drugima vjersko uvjerenje i složno raditi na suzbijanju bezboštva. Hrvati odbacujući katoličanstvo ne mogu iskreno surađivati s Hrvatima muslimanima kojima suzbijanje katoličanstva nužno postaje sumnja u karakter. Nije danas ni potrebno ni korisno isticati nekadašnju borbu Hrvata katolika protiv polumjeseca, jer je to bila zapravo borba protiv Turaka osvajača protiv kojih su bosanski muslimani vodili građanski rat. Stanovište nadbiskupa Šarića prema muslimanima svakako je ispravno, ali nije stanovište biskupa Milete i nekih hrvatskih liberalaca. (HS 14. VII. 1938.)
„Muslimanska svijest“ u Sarajevu 1939/19. pod naslovom „Bošnjaštvo i hrvatstvo“ piše: „Narodoznanci su nedvoumno utvrdili, da smo mi bosansko-hercegovački muslimani, a isto tako i muslimani Novopazarskoga sandžaka rasni Hrvati, tj. da po svome porijeklu pripadamo hrvatskom narodu. Među b-h. muslimanima uglavnom je prevladalo uvjerenje da mi po krvi i jeziku pripadamo hrvatskom narodu; nitko više ne sumnja u to da osim vjere nemamo ničeg zajedničkog s Turcima …Mnogi zaostaju na pola puta. Priznaju da pripadaju ovoj zemlji i narodu, nu još se ponešto nećkaju javno priznati svoje hrvatsko narodno porijeklo. Bošnjaštvo je kompromisna ideja, obična fikcija koja se tečajem vremena razvija u svjesni, jasno formulirani osjećaj hrvatstva.“ (HS 24. V. 1939. Tekst je ovdje zaplijenjen.)
Citat iz knjige dr. sc. Tomislav Dragun i Klaudija Klanjčić: Knjiga 171-11.
1 komentar
Ne usudim se previše razpravljati o nečemu što mi je nepoznato iz ljudske psihe.
Ostaje tek u zraku visjeti pitanje, zašto su toliki kršćani konvertirali na islam? Ius prime noctis? Manjak samopouzdanja? Linija manjeg odpora?
Ne mogu se staviti u njihove cipele i doista ne znam.
Očito je, da je islam vjera koja ima u riečima jedna, a u stvarnom životu druga pravila.
Ne vjerujem da su kršćani iz vremena križarskih ratova bili takvi kao mi danas. Nas su danas otupili na tuđe nepravde, nema više straha od Božje kazne, “sve je ljubav” i u konačnici nas uče da će svima Bog oprostiti.
Radi toga je kršćanstvo, mada još uviek najbrojnije, u slobodnom padu.
Kršćanski, posebice katolički i protestantske denominacije su u stalnom opadanju, jer su neprestano podučavani da budu ovce, dok islamski vjernici bivaju podučavani da budu vukovi.
Pogledamo li u kršćanstvo, tu postoji najviše devijacija ratobornog feminizma, abortera, općenito orientiranih na materialno, dok je u islamu mada ne toliko vidljiva, žena kraljica doma.
Zato je malo vjerojatno, da će netko od bošnjaka krenuti nazad u pradjedovsku vjeru.
Komentari nisu aktivni.