Trenutačna bošnjačka politika daje pravo Srbima da podebljaju granice svoga entiteta
Muslimansko-bošnjačko čelništvo kao najglasniji ali i najlažniji govornik o jedinstvenoj bosansko i hercegovačkoj zajednici, bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda, zapravo je najgrublji i najagresivniji rušitelj bilo kakve cjelovito održive zajedničke Bosne i Hercegovine, iz svakog njenog povijesnog perioda izvan turskog danka u krvi. Jedino za kakvu se Bosnu i Hercegovinu Bošnjaci bore, i kakvu prihvaćaju jedinstvenom i cjelovitom je onakva kakvom su je Osmanlije pod svojom genocidnom okupacijom držali 415 godina, od okupacione 1463. do oslobađajuće 1878. godine.
Svaka druga i drugačija cjelovito jedinstvena, zajednička beha zajednica Bošnjaka, Hrvata i Srba bošnjačkim islamskim ekstremistima je neprihvatljiva. Stoga je svaki bošnjački politički potez u, gotovo, tridesetogodišnjem daytonskom primirju rušilački ili centralizirano unitarizirani, s konačnim namjerama i ciljem islamistička cjelovita BiH. I ne samo u granicama Daytonskog zbirnog entiteta sastavljenog od tri naroda, dva entiteta i jednog distrikta, nego i izvan tih granica koje je Alija Izetbegović na Zapadu pokazivao i crtao i do Knina, govoreći da je to turski grad, i na Istoku na sandžačkim granicama, sve povezano sa Kosovom, Albanijom, i sutra poslije tursko grčkog rata kojeg suvremeni sultan Erdoğan planira, povezano s majčicom Turskom. A onda to veliko ponovno tursko carstvo kreće sa već u Europi stacioniranim stotinama tisuća muslimana, na osvajanje Starog Kontinenta, u prvom redu Rima, za čije osvajanje je pripremljen sav taj muslimanski narod koji govori “nema mira u svijetu dok njim ne zavlada islam”.
Da bi se lakše i brže realizirao taj sumorno crni cilj Bošnjaci uz pomoć islamskih zemalja koje su izgradile, i grade tolike džamije, zapravo kasarne za vojnike koji dolaze u njih, kako kaže Erdoğan, a što on kaže Bošnjacima to je nedodirljiva svetinja, pokušavaju cijelu Bosnu i Hercegovinu, ne birajući sredstva, izgraditi kao jednu veliku kasarnu za današnje i buduće jurišnike na Rim, Europu i kršćanski svijet. Da bi BiH ostala trajno kao centar džihadista, jučer u vremenu Osmanlija, danas u vremenu njihovih potomaka – Bošnjaka kako se s ponosom nazivaju, za sutra grade muzeje po bošnjačkim prostorima i okupiranim hrvatskim teritorijima koje je pokrivala i kroz koje je prošla zločinačka ABiH. Bošnjačka gradnja ratnih muzeja po prostorima preko kojih je prošla teroristička muslimanska armija, ostavljajući iza sebe isilovske spomenike počinjenih zločina crtanje je granica bošnjačkog entiteta unutar zbirne beha zajednice. Ta diobena bošnjačka politika daje pravo Srbima da podebljaju granice svoga entiteta, i Hrvatima da zaokruže republičke Herceg Bosne granice koje je oslobodilo i obranilo Hrvatsko Vijeće Obrane. Nacionalna vojska na vojsku u ratu, nacionalni muzej na muzej u daytonskom primirju.
Ne može biti jača i sigurnija podjela zbirnog beha entiteta. Bošnjački izum koji je izašao iz muslimanskih laboratorija prebrojavanja krvnih zrnaca, proizvodnje namjenske industrije i vagona za deportiranje ostatka hrvatskog naroda. Niti 18 godina prisilno nametnutog jedinstva 2005. godine oružanih snaga BiH, u bošnjačko političko vjerskoj eliti nije probudilo osjećaj za to zajedništvo, niti ugasilo nostalgiju za svojom nacionalno vjerskom vojnom komponentom.
Sa kojim razlogom i argumentom braniti Hrvatima i Srbima da to isto rade, a i sve drugo šta čine Bošnjaci, u razbijanju bosansko i hercegovačkog nacionalno vjerskog mozaika. Bosansko i hercegovački zbirni entitet nikako ne može egzistirati bez jednog svog naroda, samoograđivanje jednog obveza je i drugog i trećeg da se ograđuju i zidaju svoje granične zidove.,
U tom smjeru je i bošnjačka gradnja muzeja, kao škola u kojima će posjetitelji učiti o muslimanskoj Armiji iz vremena vjerskog beha sukoba za teritorij. A plan je da se grade “na svim lokacijama koje je pokrivala Armija Republike Bosne i Hercegovine, sa centralnim muzejom u kasarni u Rajlovcu”.
Nakon što su Bošnjaci označavali granice svog entiteta muralima generala vjerske muslimanske armije, i time svijetu poručili da ne žele i ne mogu sa drugima i drugačijima, napose sa drugim vjernicima, kreče se u ispunjavanje njegova sadržaja gradnjom muzeja kao spomenika jednom zločinačkom vremenu zločinačke armije.
Na putu bošnjačkog samogetoiziranja ruše svaki vid povezanosti ne samo sa drugim narodima u BiH, nego i sa Europom. No ne i sa islamskim zemljama, koje su im i pomogle u ograničavanju i ograđivanju zacrtanog čistog muslimanskog entiteta, koji bi trebao biti centar džihadista na europskom pragu.
Niti ustroj jedinstvenih oružanih snaga BiH pod pritiskom Međunarodne zajednice nije uspio povratiti muslimanske ratne zločince, i bošnjačke islamske radikaliste na istinsko zajedništvo, na beha jedinstvo ratni nacionalni strana. Budući da bi zajedništvo ratnih nacionalnih vojski beha zajednice onemogućilo bošnjačku skrivenu namjensku proizvodnju, ali i otkrilo tajne centre za obuku muslimanskih Askera, najbrutalnijih vjerski ubojica ispranog mozga u tim vojarnama, Bošnjaci se radikalno odcjepljuju od svih nebošnjaka, napose najdebljim zidom od Građana i Ostali, te zamišljeni entitet pune spomenicima osmanlijske i ratne prošlosti, između koji postavljaju i ciljeve Alijine Islamske deklaracije.
Sve ono što neku zajednicu naroda čini cjelovitom i zajedničkom Bošnjaci ne priznaju i ruše u njihovim temeljima. Mlade Bošnjake mora se na sve moguće načine odvojiti od nebošnjaka, kako bi u svom getu što im ga ogradila armija Alije Izetbegovića neometano gledala izgrađene biste muslimanski ratnih zločinaca, u muzejima gledali njihove brutalnosti zločina nad Hrvatima katolicima, u napisanim monografijama čitali laži o istini vjerskog beha sukoba, i u dvjema školama pod jednim krovom u kojima im smetaju hrvatska djeca, učili ratnu tematiku i vještine ratovanja po uzoru nekažnjenih ratnih muslimanskih zločinaca.
