Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Bošnjačka prijetnja ratom izraz je nemoći

Europljanima i Amerikancima je dojadila bošnjačka erdoganizacija zemlje

 

U od svojih naroda u neprihvaćenoj, kao još uvijek i nefunkcionalnoj i neodrživoj Bosni i Hercegovini, pojavio se i neslužbeni dokument, papir, non-paper. I ako je neslužben, ali je s konstruktivnim i od dijela europskih zemalja tumačen i prihvaćen dobronamjernim, pa čak i bezalternativnim u tako zamršenom, nesigurnom i na drugom dalekom kontinentu ustrojenom entitetu, zapalio je dio bosansko-hercegovačke javnosti. Naravno, ponajviše onu bošnjačku, koja se osjeća ratnim dobitnikom, a time i apsolutnim vlasnikom bosanske i hercegovačke zemlje. Tolika bošnjačka buka, vika, osude, negodovanja, bila su samo vidljiva u ratnom beha vremenu. Bošnjačke reakcije na taj papir prijedlog otkrio je pravo političko lice Bošnjaka, ali i svu agresivnost i isključivost kojom se služe u (ne)rješavanju beha problema.

Potvrđuju se da su protiv svakog prijedloga odvezivanja političkog beha čvora bez obzira od koga dolazio. Jedini prijedlog koji prihvaćaju, i kojeg svijetu nude a nebošnjacima nameću, je onaj njihov iz rata, islamističko unitaristički ustroj beha zajednice Bošnjaka, Hrvata i Srba. Bosna i Hercegovina muslimanska, uređena onako kako ju je zamislio, i za kakvu je rat poveo pisac Islamske deklaracije, otac današnjeg sultančića, odanog sluge sultan Erdogana. Svakom ponuđenom mirnom rješenju suprotstavljaju rat. I ne samo unutar beha zajednice, već daleko šire Europi i svijetu. Otkako je u Bosnu i Hercegovinu umarširalo stotinjak tisuća najradikalnijih islamskih ratnika, i otkad Europom i svijetom harači krvavi muslimanski terorizam, a Stara dama u strahu šuti s podignutom bijelom zastavom, bošnjački politički, vojni, i vjerski vrh je sve zagrijaniji za rat. I stoga ni u pomisli ne prihvaćaju mirni razlaz, i mirni dovršetak diobe zajednice. Bez obzira na činjenicu da samo mirnim razlazom svaki narod biva uistinu slobodan, jer samo teritorij, zemlja jamči kako pojedincu tako i nacionalnom kolektivitetu sigurnost, slobodu, budućnost.

Bošnjački radikalizam na svjetske pokušaje mirnog razlaza, i stvaranja nacionalnih entiteta, je do sad nezabilježeni svjetski primjer da jedan narod koji se još uvijek traži nacionalno, koji nacionalni identitet mijenja kao prljave košulje, ne želi svoju nacionalnu državu. Zapravo u svom nomadsko nacionalnom lutanju on bi cijelu Bosnu i Hercegovinu, otimajući je svima drugima, i na način gdje je god muslimanska noga stala to je muslimanska zemlja. Pa idu čak i dalje u osvajanju teritorija pa kažu, gdje god je bila turska okupatorska vlast to je naše. I tako sve ono što nisu uspjeli u agresorsko okupatorskom ratu to pokušavaju prijetnjama svima onim koji nastoje rat zaustaviti.

A Bošnjaci očito bez rata ne mogu, i bez rata ne znaju živjeti. Kao i Srbima u Jugoslaviji svi su nesrbi  bili neprijatelji jufederacije koji su tražili jednakost, ravnopravnost i jednako uživanje slobode i prava, tako je i kod Bošnjaka u beha federaciji, gdje sve nebošnjake, zapravo Hrvate, proglašavaju i neprijateljima beha federacije i neprijateljima Bošnjaka. Što je znak kako teritorij poistovjećuju sa sobom, i sebe sa teritorijem na kojeg više nitko nema pravo. Kako je Jugoslavija završila nažalost svima je poznato, no Bošnjaci unitarizmom kakav provode spremaju isti kraj i Jugoslaviji u malom. Jer, kao što Srbi nisu željeli dijeliti Jugoslaviju sa bilo kim, tako i Bošnjaci ne žele, čak ni mirom po preporuci “non-papera” dijeliti Jugoslaviju u malom sa bilo kojim drugim narodom, napose ne sa svojim federalnim partnerima, Hrvatima. Jugoslavija poslije Jugoslavije. Žrtve u Jugoslaviji bili su svi nesrbi, u Jugoslaviji u malom žrtve su svi nebošnjaci. Ničim oborivi dokaz neodrživosti federalnih zajednica, politikom ekstremizma, nacionalizma,  unitarizma i šovinizma brojnijeg naroda, na “brdovitom balkanu”.

Sa non-paper, koji nema alternativu zbog sva tri njena naroda, jer bošnjački radikalizam ubija i dio njihova naroda koji želi mir i budućnost, Bošnjaci brane svoj ekstremizam i vjerski fundamentalizam osvajanja teritorija  potvrđujući riječima “Dragan Čović, lider HDZ-a BiH i veliki Dodikov saveznik, godinu i po blokira sve procese u Federaciji zahtijevajući radikalne izmjene Izbornog zakona, vidno nezadovoljan što nema svoju eparhiju, komad zemlje na kome bi provodio svoju silu onim intenzitetom kojim Dodik nastupa u Republici srpskoj”.

Eto bošnjačkog dokaza da federaciju prisvajaju svojom eparhijom, svojim komadom beha zemlje, kao i toga da Hrvati uistinu nemaju ono što imaju Srbi i Bošnjaci, svoj dio bosansko hercegovačkog teritorija. Stoga Bošnjaci u Federaciji na svojoj eparhiji, na prisvojenom i okupiranom komadu zemlje provode silu, i svim   sredstvima, kao i Srbi na svom beha dijelu, teritorij šire. Bošnjačko samopriznanje da Hrvati nemaju omeđenu svoju zemlju, dovoljan je argument za prihvaćanje svakog prijedloga mirnog i pravednog rješenja vitalnog nacionalnog pitanja. Bez obzira kako se taj prijedlog  zvao. Tim više  što su im Srbi i Muslimani  u agresiji oteli,  a sada Bošnjaci i dalje otimaju i agresijom centralizma, komšićizma, izetbegovićizma, i vjerskog muslimanskog radikalizma kakvog povijest nije zabilježila. U nekim dimenzijama nadmašuje i turski genocid, djecocid, kulturocid, zločine svih vrsta kakve su izmislili i kojima su se koristili u porobljenoj Bosni. Iz dubine radikalizma u kojeg su utonuli, i u kojeg su ih zaveli islamski fundamentalisti u vremenu vjerskog beha sukoba ne vide nikakav drugi svijet oko sebe. A taj svijet je zaista drugačiji od njihova. Baš  iz tog drugog svijeta dolaze prijedlozi mirnog rješenja nemirnog, u ratovima preoranog beha problema, i na sve njih odgovaraju prijetnjama ratom.

Ratom u kojem će oni, bošnjački, lideri sami stati na čelo vojske okupljene iz mnogi islamskih zemalja. I umjesto kruha Izetbegović mlađi narodu nudi rat, on će ih povesti u osvajanje u vjerskom beha sukobu neosvojenog teritorija. Treba li još ikakav dokaz koji narod je započeo vjerski rat u “Jugoslaviji u malom” i koji narod neda da se pitanje teritorija riješi mirnim putem. Bošnjačka reakcija na non-papire priznala je poznatu činjenicu da su u Bosni i Hercegovini Srbi i Muslimani vodili brutalan vjerski rat za teritorij, i da je u tom, za Hrvate obrambenom sukobu hrvatski narod ostao bez svog teritorija, kojeg su im okupirali i međusobno podijelili, i dalje dijele velikosrpski secesionisti i velikomuslimanski centralisti. Čak i potrebite izmjene Izbornog zakona, kojeg su neki Visoki predstavnici nasilno prilagodili u bošnjačko oružje desuvereniziranja i dekonstitutiviziranja Hrvata, Bošnjaci vide kao hrvatsku borbu za teritorij. Ona to i jest, no za razliku od bošnjačke ratne opcije Hrvati se bore mirnim, demokratskim sredstvima. Jer istina je da hrvatski narod nema svoj teritorij u svojoj domovini Bosni i Hercegovini, i sama ta činjenica daje im apsolutno pravo, sa ili bez non-papera, da se bore i izbore za svoj legalni dio beha teritorija, pa i kroz izmjenu Izbornog zakona. Jedini bošnjački non paper je rat. 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Europski korijeni islamskog radikalizma

HF

EU i “Marshallov plan” za “zapadni Balkan”

HF

Islamski terorizam na izborima

HF

Samo Bošnjacima smeta tronacionalna BiH

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...