Osjetio sam silni ponos

Godine 1996. dovršio sam poprsje koje se nalazi na Pantovčaku i Studentskom centru

Razgovaramo s eminentnim hrvatskim likovnim umjetnikom, akademskim kiparom i umirovljenim redovitim profesorom na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, Krunom Bošnjakom, autorom portreta prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, sasvim nedavno iznova pokazanog javnosti u Predsjedničkim dvorima.

•Prije kratkog vremena predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, u Predsjedničkim dvorima javnosti je pokazala portret dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, koji  stanovito vrijeme  nije bio dostupan javnosti a čiji ste vi autor. Kako je uopće došlo do izrade ovoga portreta 1996. godine?

– Valja krenuti od početka jer je to važno. Franju Tuđmana sam poznavao od prije, naime, moj atelijer je bio poznat kao okupljalište niza hrvatskih intelektualaca, različitih političkih usmjerenja, nekih četrdesetak osoba od Kaštelana, Marinkovića, Peića, Raosa, Mihičića, Ladana, Miličevića, Šovagovića, Dracha, Veselica, Budiše, Gotovca, Gabelice, Mesića i mnogih drugih. S Franjom Tuđmanom viđao sam se u tim prijelomnim vremenima, ja sam uvijek bio pripadnik hrvatske opcije. Rekao bih da je polovica onih koji su dolazili u moj atelijer odmah bili za Tuđmana a drugi su se dvoumili, vagali su. Osobno nisam prihvatio prijedlog da se kandidiram na izborima već sam zajedno s mnogim istaknutim hrvatskim intelektualcima podržao javno politiku Franje Tuđmana.

Poslije izborne pobjede čestitao sam Tuđmanu, iskreno, prijateljski i nastavio se viđati, družiti s prvim hrvatskim predsjednikom. Godine 1994., boravio sam na Brijunima sa svojom obitelji i s još nekoliko umjetnika, koji su također tamo bili sa svojim obiteljima, na poziv Franje Tuđmana. Viđali smo se redovito s njim, no nismo ga portretirali, nije nam pozirao, družili smo se kada god je mogao. Ja sam ipak napravio nekoliko skica i počeo ozbiljno razmišljati o portretu Franje Tuđmana, portretu onako kako ga ja doživljavam, i evo ovdje u atelijeru je i njegov prvi portret od koga je sve dalje i krenulo. Poslije sam napravio spomenik Franje Tuđmana i za Veliko Trgovišće.

•Godine 1996. dovršili ste portret.

– Da, 1996. godine sam dovršio portret, nakon dvije godine, svojim doživljajem, svojim temperamentom sam potretirao temperament i stvaralački čin hrvatske države u Franji Tuđmanu, radio sam ga spontano i u svom zanosu, i želio ga darovati. No na inzistiranje Ureda oni su mi isplatili autorski honorar. Taj je portret jedno vrijeme bio u  Predsjedničkim dvorima da bi nakon toga bio uklonjen i pohranjen u spremištu i da bi ga naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović vratila na svjetlo dana i pokazala u svečanim salama Predsjedničkih dvora.

•I nakon dvadeset godina?

– Nakon dvadeset godina, na prigodnoj svečanosti kao autor izloženog porteta Franje Tuđmana dobio sam od naše predsjednice zastavu Republike Hrvatske s kojom je bio pokriven portret i doista osjetio silni ponos. Ovaj portret je izliven u dva primjerka, prvi je u Predsjedničkim dvorima i drugi je u zagrebačkom Studentskom centru.

Miroslav Pelikan