Ovaj emotivni rukovet fotografija Julija Horovica ‘Đulja’, testament je točnih bivših lirskih veduta, s naglaskom na Dalmaciju
U Galeriji fotografije Fotokluba Split u ponedjeljak, 5. svibnja 2025. otvorena je izložba iz arhive posvećena fotografskom stvaralaštvu Julija Horovica Đulja naziva „Foto-testament“. Izložba donosi retrospektivni izbor sedamdesetak fotografija nastalih tijekom više desetljeća autorova predanog bavljenja fotografijom.
Fotografski put podijeljen je na splitsku, dubrovačku i novosadsku etapu, a raspršen između različitih sredina, Horovic ipak ostaje, kako piše Vuković, „trajno ubiciran u Splitu, baš u njegovoj srčici, na korak od Šperuna i Matejuške“.
Horovic je s posebnom pažnjom bilježio portrete žena, prizore muških svakodnevnih aktivnosti, dječju zaigranost te pritom stvarao živopisne prizore svakodnevice. U fokusu Horoviceva interesa uvijek je bio čovjek koji je neposredno prikazan kroz svakodnevne geste i izraze dok ambijent nenametljivo definira atmosferu prizora. Posebno se ističe njegova sklonost „bilježenju arhetipskih elemenata što ocrtavaju i podneblje i mentalitet“. Odjeća, izrazi lica, gestikulacije i detalji ambijenta u Horovicevim radovima ne govore samo o pojedincima, već i o duhu vremena, ostavljajući vrijedne vizualne tragove jednog svijeta koji polako nestaje. Kako primjećuje Vuković, njegove vedute „mogle bi poslužiti za idealnu ilustraciju kakvog nosača zvuka dalmatinske klape ili monografskog izdanja s baštinskom temom“.
Istinski fotograf
Siniša Vuković u predgovoru izložbe piše: „Za razliku od amaterskih puhačkih orkestara iliti limenih glazbi – seoskih-otočkih ili vatrogasnih, svejedno – gdje iole izoštrenije uho razlikuje klimavu intonaciju ili atakiranje tona na trubi ili bombardini, u svijetu fotografskog zanata teže je razlučiti amatera od profesionalca. Naročito u ovo današnje doba s odveć lakom dostupnošću tzv. pametnih mobitela i sa sve sofisticiranijim digitalnim mehanizmima ugrađenima u sebi. Svakome se, naime, može potrefiti da se ni kriv ni dužan nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu (ako je kome do ambicije novinskog fotoreportera), a s malo osjećaja za kompoziciju i kadriranje – eto prilike i za okinuti odličnu fotku.
Julio Horovic, u obitelji zvan „Đuljo“, bio je istinski fotograf pogonjen onim pravim i djelotvornim entuzijazmom – položenim na zdravoj samokritici – kakav je bio nužan u primjerima brisanja granica zanesenjaštva i profesionalizma, za što nam je najbolji i najpoznatiji slučaj Gradskog zbora „Brodosplit“. Taj tobože amaterski muški zbor, u pola vijeka svoga djelovanja, stekao je tu razinu izvrsnosti da sa svakog svjetskog natjecanja zadnjih 30-tak godina donosi u Split znatna odličja s više kontinenata.
Na fotografijama koje je snimio Julio Horovic, i koje je sam razvijao u vlastitom kućnom laboratoriju, gotovo beziznimno u središtu pozornosti jest – čovjek. Čeljade, preciznije govoreći, kako bismo bili rodno neutralni, pošto je njegov objektiv s blicom ili bez njega redovito bivao usmjerenim u kakvu pozu žene, odnosno neku akciju muškarca. Jasno, nije usfalilo ni motiva s djecom, poglavito kad su pred okidačem njegova aparata bili članovi familije, najčešće upravo baš vlastita mu djeca: kćerke Lorentina i Ana, te sin Bruno.
Bogata karijera
Putanju Horoviceve fotografske karijere moglo bi se podijeliti u tri dionice: onu domicilnu u Splitu, zatim onu stvorenu u Dubrovniku i Novom Sadu. Rasijani prostor dakle, koji je bio egzistencijalnom placentom samog prezimena, ishodišno židovskog, što je nekako i imanentna osobina raspršenosti prispodobiva hebrejskom usudu migracija. Ipak, obitelj meštra Julija ostala je trajno ubiciranom u Splitu. I to baš u njegovoj srčici na korak od Šperuna i Matejuške, iliti, na dužini jedva daljoj od visine kampanela Crkve svetog Frane.
Na ovih 70-tak fotografija prezentira se i spalatinska i panonska i raguzinska faza bilježenja atraktivnih motiva što su zapeli za autorovo oko i njegov objektiv u ruci. Već prema mjestu evidentiranja, na njima dominiraju arhetipski elementi što ocrtavaju i podneblje i mentalitet. Mnoga od Horovicevih veduta mogla bi poslužiti za idealnu ilustraciju kakvog nosača zvuka dalmatinske klape ili monografskog izdanja s baštinskom temom u sebi.
Prednji plan uvijek će u zjenici nositi čovjek i njegovu poruku koju odašilje bilo grimasom bilo odjećom, dok će drugi plan determinirati locus u kojem se prizor ostvaruje. Biti će to ili vojvođanska ulica ili splitska riva ili dubrovačka plaža s barkom kao neizostavnim maritimnim inventarom. Naročito će odjeća biti onaj medij što će orisati moment ili trend: i kad subjekt voljno pozira i kad isti biva spontano uhvaćen u kadar. Vrhunac ekspresije, ipak, fotograf će postići kad se kao zanatlija prometne do u oca, pa kad svome sinu odjene isparanu mornarsku majicu na ‘rige’, kao kostim u kazalištu, i snimi ga u ‘peškadurskom’ ambijentu s ribarskim mrežama ili s ‘latenim’ potom iz kojega dječak pije poput kakvog staroga ‘karonje’ ili težaka….
Doista, ovaj emotivni rukovet fotografija Julija Horovica „Đulja“, testament je točnih bivših lirskih veduta, s naglaskom na Dalmaciju.“
Izložbu su pripremili njegov sin Bruno Horovic i unuka Bruna Horovic Vuković iz obiteljske arhive koja čuva bogat fotografski opus nastao između tridesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Julio Horovic Đuljo (1913. – 1979.) rođen je u Puli, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Otac mu je bio mornarički časnik židovskog podrijetla iz Ukrajine, a majka Istrijanka. Nakon Prvoga svjetskog rata obitelj se seli u Dubrovnik gdje Julio upisuje Mornaričku školu u Kotoru, a potom pohađa Strojobravarsku školu u Dubrovniku i Trgovačku školu u Splitu. Tridesetih godina plovi brodovima Dubrovačke plovidbe, a od 1937. godine započinje profesionalnu karijeru kao snimatelj u fotostudiju „Berner“ u Dubrovniku. Kasnije seli u Novi Sad gdje radi u više fotografskih atelijera. Tijekom Drugoga svjetskog rata živi i djeluje u Splitu radeći kao fotoreporter i fotograf za različite radnje i turističke agencije. Nakon kraćeg povratka u Novi Sad, pedesetih godina se trajno nastanjuje u Splitu gdje radi kao slobodni fotograf. Horovic se osobito posvećivao lokalnim temama – ribarima, sportskim događajima, karnevalima i svakodnevici splitskih ulica, posebno na Rivi, Matejuški i plažama. Snimao je i vjenčanja, obiteljske svečanosti, školske izlete te reklamne fotografije. Radovi predstavljeni na izložbi obuhvaćaju njegov opus od ranih tridesetih do 1973. godine.
Izložba ostaje otvorena do 30. svibnja 2025.
