Sve što pišu o meni isključivo je u negativnom kontekstu i na razini opće dehumanizacije
Jedan PR stručnjak nedavno mi je rekao da korupcija, odnosno njezini počinitelji imaju ime i prezime. Isto je i s “medijskim” natpisima. Njih pišu ljudi koji rade za te “medije”, koji nužno uopće nisu završili studij novinarstva, i koji, ako vas napadaju, čine to pod svojim imenom i prezimenom. Nedavno sam ovdje ukazala na koncept kojega medijski konstruira Slavica Lukić, društveno-politički iznimno značajna osoba, jer je životna suputnica gospodina Pupovca, dugogodišnjeg člana raznih hrvatskih Vlada. Sa mnom dotična ima problem radi jedne teme radi koje sa mnom ima problem i njezin suprug, a to je Prihvatilište u Sisku. Doduše, gospođa Lukić je inteligentna i samo granično agresivna, pa se ono čime se ona služi svodi na zabranu prava na rad ili barem prisiljavanje da fokus usmjerim na druge teme.
Medijski harač
Boris Rašeta, suradnik 24 sata, pripada istoj strukturi kao i Lukić, no hijerarhijski je niže rangiran, iako je operativno mobilniji.
Suradnik je i Expressa i Novosti SNV-a. U svima navedenima piše feljtone i iznosi nekakve svoje stavove, pa tko ih čita – čita, a ne donosi pouzdane informacije, vijesti i ono što bi ozbiljni distributeri informacija trebali činiti. Fokusiran je na lik Ante Pavelića (Poglavnika), suvremene “ustaše” i “crnu revoluciju”, kako je sam nazvao zbivanja u Hrvatskoj od srpnja na ovamo. Njegov je valjda zadatak da tome stane na kraj. Vidjet ćemo hoće li uspjeti. Nažalost, naši mu zakoni omogućuju medijski harač kojim se spretno služi u promicanju stavova dobro organizirane grupe kojoj pripada. Dodatno žalosti, što su svi oni na plaći hrvatskih institucija, iako vode javno izražen i organiziran proxy rat protiv pojedinaca koji su građani Hrvatske.
Mizoginijski napadi 2015.
Čime argumentiram organiziranost? Sustavnošću. Boris Rašeta i “medij” preko kojega je djelovao nikada nisu napisali niti jedan pozitivan članak o meni. Dakle, ako bi me i spomenuli, učinili bi to isključivo u negativnom kontekstu na razini opće dehumanizacije. Danas su ekstremno agresivni vezano uz temu, ali nisu računali s jednom stvari. Naime, kada su me mizogonijski napali 2015., i to oko teme koju blebeću i danas, učinili su to tijekom izborne kampanje za novi saziv Sabora. Tada sam bila koalicijski partner u Domoljubnoj koaliciji. Kada su me tada počeli medijski sotonizirati bila sam u visokom stupnju trudnoće te su osim javnog sramoćenja koje su poticali ugrozili i život mojega nerođena djeteta. Objektivno, radi zdravstvenog stanja tada nisam mogla sudjelovati sama u javnoj obrani sebe.
Danas ću poručiti sljedeće: nisam trudna, mentalno sam i više nego dobro i nakon 10 godina sam se vratila u politiku baš zato da omogućim svojoj djeci dostojanstven život, pravo na rad i život u Hrvatskoj koja nije pod ničijom okupacijom.
