Smoljancima u Lici, predivnom plitvičkom kraju, gotovo raju, 4. prosinca 1991., ubijeno 7 Hrvata
Zlo,
do kada ćeš kraljevati?
Vojevati? Pobjeđivati?
Kaniš li ritam usporiti?
Kad će ti koljena početi klecati?
U užas koji si prouzročilo, ti upasti,
izgnjiti, i više nikada ustati?
Jesi li se ikada zapitalo,
kakav bi svijet bio da ga ti ne skrnaviš,
poružnjuješ. U pakao guraš.
U Smoljancima u Lici,
predivnom plitvičkom kraju, gotovo raju,
- prosinca 1991.,
ubijeno 7 Hrvata, broj je zaista simboličan.
Ubijene mučili su velikosrpski pobunjenici,
krvlju nedužnih grijehom uprljali dušu, ruke, srce.
Natopili odjeću.
Kapelicu sv. Ivana Krstitelja,
s posebnom mržnjom razorili.
Sv. Ivane Krstitelju,
među rođenima od žene, proglašen najvećim.
Herodi našega vremena još su pomamniji, grešniji,
Himbeniji, samoljubiviji. Još su žešći.
Sudac nisam, samo plačem i strepim.
I mi ljudi imamo sudce dobro plaćene i povlaštene,
koji na stolicama visokim sjede,
dužnost im je,
suditi onom što ljudskom društvu šteti.
Zločine sankcionirati.
Bogu se jadam,
zar nije mu stvarno stalo što s nama se zbiva?
Je li zaista okrenuo glavu,
zatvorio oči, jer s pravdom Svojom odugovlači.
Kad napokon stigne,
hoće li ijednog pravednika,
na svijetu ovom živa pronaći?
