»U ovom ste gradu danas daleko preko granica Dušanova carstva. Vi osvajate i stvarate novo, kud i kamo veće i silnije carstvo, Jugoslaviju, zajedničku državu i majku našu. Ali i ovo je ipak sve Srbija vaša, ovo je Najveća Srbija…«
– Braćo srcu našem najmilija – neumrli vitezovi srpski. Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, diko naša, ponosu naš, cvijete naš najljepši i najmiliji! Blagosloven bio čas, kad vas vidjesmo! Blagoslovena vam svaka stopa bila! Blagoslovene majke, koje vas rodiše! Blagosloveni opusteli domovi vaši, koji se u crno zaviše, da nama vazmogne sinuti ovo zlatno sunce Slobode, što nas sad obasjava… Dobro nam došli slavom ovjenčana braćo naša, osvetnici, zakrilnici naši, a eto sad i stražari našega sinjeg mora! Junački sinovi junačke zemlje, koji poslije teških šest godina ratovanja dolazite na ovo kićeno primorje, vi već davno prekoračiste međe i male i velike Srbije. U ovom ste gradu danas daleko preko granica Dušanova carstva. Vi osvajate i stvarate novo, kud i kamo veće i silnije carstvo, Jugoslaviju, zajedničku državu i majku našu. Ali i ovo je ipak sve Srbija vaša, ovo je Najveća Srbija – jer će Jugoslavija, koju vi svojom krvlju iskupiste, biti sposobna i dostojna da živi, samo dok bude imala duh vaše male Srbije, koja je vas rodila i naučila umirati za slobodu.
Osvajajući Kumanovo, vi osvojiste Split; osvajajući Prilep, vi osvojiste Zagreb…
Ovu veliku našu državu vi osvojiste već prije početka svjetskoga rata. Vi uskrsiste Jugoslaviju iz groba, još onda kad prvi put osvetiste Kosovo i povratiste Dušanove prestolnice. Svaka vaša ondašnja pobjeda je dva dušmanina u srce pogađala. Osvajajući Kumanovo, vi osvojiste Split; osvajajući Prilep, vi osvojiste Zagreb; osvajajući Bitolj vi osvojiste Ljubljanu. Jača i silnija od pobjede oružjem, bila je onda vaša pobjeda nad srcima našim, nad klonulosti našom; nad očajem našim. Vaša junačka djela nas podigoše iz ništavila, po vama nam opet omili život, koji do tada bijaše životarenje robova; po vam nam opet omili rod naš, koga se stidijasmo, i zemlja naša, koju proklinjasmo, jer tuđinu služijaše! Naš preporod, pa sada naše Uskrsnuće to je u najvećoj mjeri djelo vaše, vojske srpske. Na jednu stranu vaša djela, a na drugu što učinismo svi mi ostali, od Soče do Bojane vaša će strana pretegnuti. Zato vas volimo, vojnici srpski, zato vas slavimo, zato vam ime dižemo do nebesa! I zajedno s vama kličemo onome, koji vas je uredio i pripravio za pobjede, što vam cijeli svijet zavidi, vrhovnom vođu vašem, unuku Velikoga Vožda, kralju vašemu i našemu.
