Postavlja se pitanje je li sam Krleža bio Glembay? Je li Tito bio ne samo Glembay na kvadrat?
Čitam britanskoga književnika i nobelovca Johna Galsworthyja (1867.-1933.) i pitam bazu podataka (tzv. AI) je li dotični utjecao na Krležu. Jest! U ciklusu o Glembayevima ogleda se Galsworthyjeva saga o Forsyteima. Ali dok je Englez suptilan i s malo riječi kazuje puno, dok je čak i blago sentimentalan prema srednjoj građanskoj klasi koja se bogati i koja sa svojim kućama minijaturnim dvorcima i umjetninama postaje zahvaljujući razvoju tehnike i prometa malim kraljevima, dotle Krleža eksplozivan i bombastičan optužuje Glembayeve kao da su ti austrougarski provincijalci bili ubojice i revolveraši s Divljeg Zapada.
Kapitali veliki ako se ne stvore kroz niz naraštaja često dolaze od kolonijalnog osvajanja, trgovine oružjem, opijumom, robovima. Unosne su bile i krčme i prostitucija, te proizvodnja alkohola, daleko više nego turizam koji se burno razvija tek kad engleska viša klasa u XIX. stoljeću želi vidjeti Italiju i Grčku, zemlje koje su imale visoku kulturu dok su njihovi preci Asteriks i Germaniks lovili veprove.
Širenje gradova pružilo je priliku spekulantima da rade jeftine zgrade na zemljištu kupljenom po cijeni livade.
Evo što sam Miroslav Krleža kaže o Galsworthyju i Thomasu Mannu:
– “Suhoparnost i dosada: Krleža navodi da Thomas Mann, kojeg ironično naziva “Europljaninom i republikancem”, piše “suhoparno i dosadno kao Galsworthy”.
– Pisci iz tog suhoparnog i dosadnog perioda građanskog prosperiteta dosadni su, kao što su dosadna sva stečena prava ovog društva koje je svojim članovima izvojštilo maksimalna građanska prava u historiji društvenog razvoja«. K. konstatira da je Galsworthy odviše sentimentalno vezan za stil života klase kojoj pripada. Galsworthyju, prema Krleži, ne pomaže ni uvođenje subverzivnoga, umjetničkog elementa u svijet posjednika, jer dok Proust svoje teme obrađuje slikarski, »Galsworthy je te teške brokatne motive pomiješao s očajničkim bosjaštvom Gorkoga i zagrabio u psihologiju bogomoljaca i tipičnih engl. puritanaca hipokrita koji popravljaju život dosadnim citatima iz Biblije«.
– Postavlja se pitanje je li sam Krleža bio Glembay? Je li Tito bio ne samo Glembay na kvadrat, nego je Glembay dobroćudni filistarčić naspram velikom kombinatoru kojemu je Krleža kućni prijatelj.
Krleža je zašutio desetljećima, osim Areteja. Zastave su već svojevrstan testament, ali i one ne donose ništa bitno novo u donosu na dr. Antu Starčevića, dr. Antuna Radića, Matoša. don Pavlinovića…
Krležina neurastenija je svakako posljedica obiteljskoga okruženja (vidi Z. Kulundžić o “Tajnama i kompleksima Miroslava Krleže”), osobnog temperamenta, ali i naših i svjetskih zatrovanih političkih prilika.
Prvi svjetski rat je svijet preobrazio, a je li se radilo o nesposobnosti okrunjenih glava (mahom rođaka po liniji engleske kraljice), ili sukobu međunarodnih bankara i industrijalaca ili nacionalističkim histerijama koje je napoleonsko doba već stvorilo? Ili je krivo i doba masa, tj. velegradske sirotinje i masovnih medija, kako navodi Ortega y Gasset.
Propast Europske unije
Evo što kaže ekonomist dr. Ivan Lovrinović: “Ekonomska snaga Europske unije drastično je pala od 2000. godine kada je imala 15 članica do danas kada ih ima 27. U 2000. Europska je unija u nominalnom svjetskom BDP-u sudjelovala s 25 %, a danas samo s 15 %. Američko gospodarstvo je 2000. godine u svjetskom BDP-u sudjelovalo s 30 %, a danas s oko 25 %.
Najveći skok je doživjelo kinesko gospodarstvo koje je u svjetskom BDP-u s 3,6 % u 2000. godini svoj udjel povećalo čak na 18 %, te na taj način preskočilo EU a uskoro će i SAD. Prema paritetu kupovne moći Kina je već prestigla Ameriku.”
Kako su nastale europske političke elite?
Kako su nastale europske političke elite? Jesu li kao pravnici (što većinom jesu) mogli pretpostaviti da će podizanje statusa Kosova sa autonomije na Republiku napraviti pravni temelj za pretvaranje npr. Krima ili Grenlanda u Republiku? Sjećamo se kako su Engleska i Francuska (Franjo Mitterand!) držali stranu Slobodanu Miloševiću.
Stari potomak trgovaca Donald Trump (zapravo sile koje su ga iznijele na površinu) zna računati. On je vuk s Wall Streeta!
Europa će trebati godine (ako se ne raspadne) ulaganja u naoružanje da postane ravnopravna SAD-u i Rusiji.
Teško je očekivati zajednički stav država EU-a. Poljska je vrlo blizu Rusije i želi bliskost sa SAD-om. Države pokojne Austro-Ugarske su vrlo samostalne, posebice Mađarska, i vode računa samo o svojim interesima. Tako je i s Italijom, dok će biti nemoguće koordinirati Engleze, Francuze i Nijemce. Šlus i Anschluss!
Tamo se pita prije svih i Grenlanđane kojih je 58.000 – i to više Eskima nego Danaca. I malu Gretu koja možda ne zna da je populacija polarnih medvjeda stabilna.
Kako će se zaustaviti ukrajinska ratna tragedija ne znam. Ni Rusi nisu demografska velesila, a sadašnji prijatelji i saveznici Kinezi i islamci mogli bi sutra zatražiti participaciju u Centralnoj Aziji i Sibiru?
Ah da! I Mark Rutte je imao rutu u Hrvatskoj (u kojoj je zamislite kako centralni Dnevnik kaže zimi hladno, a u Kninu jedan dan nema nastave) gdje se naslikao s našim premijerom. Oba glatke kože, nasmijani, u odličnoj formi.
Chi va piano va sano e lontano (Polako i postojano pobjeđuje u utrci).
P.S. Malo Galsworhyja za kraj: “U svom velikom naslonjaču sa stalkom za knjige sjedio je stari Jolyon, pročelnik svoje obitelji i stališa i vjerovanja, sijede glave i visoka svedena čela, predstavnik umijeća i poredka i ljubavi za imutak. Moguće najsamotniji starac u Londonu. Sjedio je tu u mrkoj udobnosti odaje, lutka u moći velikih sila, koje se nijesu brinule ni za obitelj, ni stališ, ni vjerovanje, već se poput strojeva gibale mrtvom neumolnošću k neznanim ciljevima”.
