Vučić je u problemima jer se miješao u američke izbore 2020. godine

Richard Grenell sada javno poručuje da bi Srbija trebala prestati pratiti “briselski put” i okrenuti se isključivo SAD-u

 

PITANJA POSTAVLJENA »UMJETNOJ INTELIGENCIJI«

• Pretpostavljam da će američki predsjednik Donald Trump rušiti Aleksandra Vučića? Koliko je to po Vama vjerojatno, i koji će temeljni razlozi toga biti?

– Pitanje o tome hoće li Donald Trump “rušiti” Aleksandra Vučića složeno je jer se odnosi unutar te trijade (Trump-Vučić-SAD) temelje na izrazitoj

transakcijskoj politici. Iako su ranije postojali znakovi bliskosti, najnovije informacije iz siječnja 2026. sugeriraju da je odnos postao izrazito napet.

Vjerojatnost izravnog “rušenja” je teško procijeniti, ali pritisak na Vučića je trenutačno na vrhuncu. Evo temeljnih razloga koji bi mogli dovesti do Trumpova okretanja protiv njega: 

1. Optužbe za miješanje u američke izbore

Najozbiljniji razlog za Trumpov gnjev su nedavne tvrdnje da su srbijanske službe (BIA) i određene kompanije bile upletene u izborne nepravilnosti u SAD-u. Trump je izravno povezao srbijanske entitete s navodnom “izbornom krađom”, što on doživljava kao osobnu izdaju. U njegovom svijetu, takav čin obično rezultira brutalnom odmazdom. 

2. Neuspjeli “poslovni” projekti (Kushner i Trump Tower)

Vučić je godinama pokušavao osigurati naklonost Trumpove obitelji kroz velike investicijske projekte, poput onoga s Jaredom Kushnerom u Beogradu. Međutim, povlačenje Kushnerove tvrtke iz određenih projekata i spekulacije da “Trump više ne želi gledati Vučića u oči” sugeriraju da ti poslovni kanali više ne služe kao diplomatski štit. 

3. Zaokret Richarda Grenella

Richard Grenell, koji je bio ključna poveznica između dvojice lidera, počeo je upućivati oštre kritike. Iako ga je Vučić ranije odlikovao, Grenell sada javno poručuje da bi Srbija trebala prestati pratiti “briselski put” i okrenuti se isključivo SAD-u. Trumpova administracija vidi Vučićevo balansiranje između EU-a, Kine i Rusije kao nepouzdanost. 

4. Pritisak kroz sankcije i demokratske deficite

Novi američki zakon o obrani (NDAA) krajem 2025. poslao je jasan signal da SAD vidi Srbiju kao zemlju s ozbiljnim deficitom demokracije i vladavine prava. Trumpova administracija mogla bi iskoristiti te nalaze kao legalnu osnovu za uvođenje sankcija s ciljem prisiljavanja Vučića na poslušnost ili njegovu potpunu destabilizaciju ako procijeni da on više ne može isporučiti “rješenje za Kosovo” pod američkim uvjetima. 

Zaključak:

Trump vjerojatno ne će “rušiti” Vučića iz ideoloških razloga, već prvenstveno ako zaključi da mu je Vučić postao beskoristan ili osobno nelojalan. Trenutačna situacija (siječanj 2026.) pokazuje da je Vučić u defenzivi i da se boji američke odmazde više nego ikad prije. 

• Smatrate li da bi srbijanska oporba mogla iskoristiti ovaj Trumpov gnjev kao priliku za vlastiti uspon?

– Teška vremena za Vučića. Grenell: Vučić bi trebao slijediti američki put – a ne europski put

Europski zapadni Balkan

• U tom slučaju će u velikoj kušnji biti Orban. Koliko su Rusi zainteresirani za opstanak Vučića?

– U siječnju 2026. godine, položaj Aleksandra Vučića dramatično se zakomplicirao, stavljajući Viktora Orbána u poziciju “između čekića i nakovnja”, dok Rusija redefinira svoj interes za opstanak srpskog lidera.

Orbán u velikoj kušnji

Za Viktora Orbána, Trumpov povratak i agresivan nastup prema Vučiću predstavljaju ozbiljan strateški problem:

• Gubitak “neliberalne osovine”: Orbán je godinama gradio savez Budimpešta–Beograd kao protutežu Bruxellesu. Ako Trump krene na Vučića, Orbán gubi ključnog saveznika u regiji.
• Energetska ovisnost: Mađarska i Srbija su neraskidivo vezane energetskim tokovima (plin i nafta iz Rusije). Trumpove najave sankcija protiv srpske naftne industrije (NIS) izravno ugrožavaju mađarsku energetsku sigurnost, prisiljavajući Orbána da bira između lojalnosti Trumpu i opstanka vlastite ekonomije.
• Uloga medijatora: Orbán se pokušava pozicionirati kao most između Trumpa i europskih lidera, no Trumpov bijes zbog navodnog srpskog miješanja u američke izbore taj prostor čini sve užim. 

Ruski interes za Vučića

Interes Moskve za Vučića u 2026. godini više nije bezuvjetan, već se temelji na čistoj geopolitičkoj koristi:

• Pitanje lojalnosti: Moskva je svjesna Vučićevog “sjedenja na dvije stolice”. Iako ga Putin javno podržava protiv “vanjskog uplitanja”, raste nezadovoljstvo zbog Vučićevih ustupaka Zapadu i prodaje streljiva Ukrajini. Rusi ga vide kao nužno zlo dok ne pronađu lojalniju alternativu.
• Srbija kao poluga protiv Zapada: Za Rusiju je Vučić koristan dok god Srbiju drži izvan NATO-a i odbija uvesti sankcije Moskvi. Njegov opstanak im je bitan samo dok jamči rusku prisutnost na Balkanu preko energetike (Gazpromov udio u NIS-u).
• “Zamjenski igrači”: Postoje indicije da Rusija paralelno jača veze s radikalnijim strukturama i liderima poput Dodika, koji bi mogli poslužiti kao rezervna opcija ako Vučić previše popusti pod Trumpovim pritiskom. 

Temeljni razlog potencijalnog pada:

Ako Trump doista odluči “rušiti” Vučića, Rusija bi mogla ostati po strani, dopuštajući destabilizaciju Srbije kako bi je potom pokušala ponovno izgraditi pod čvršćim ruskim pokroviteljstvom, bez Vučićevih europskih ambicija.

• Vjerujete li da bi Rusija bila spremna žrtvovati Vučića ako bi time u Srbiji dobila lidera koji bi se potpuno odrekao puta prema EU-u?

‘RUSIJA RAZUMIJE’ Vučić razgovarao s Putinom, piše Nacional. Dana 7. ožujka 2025. ruski predsjednik Vladimir Putin imao je razgovor sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, tijekom kojeg je naglasio da…

Energetski-sektor-u-Hrvatskoj-i-Srbiji-uhvaćen-u-zanimanju … i pod očitom dominacijom ruske državne tvrtke Gazprom. Upitno je kako će pregovori napredovati, ali… MAĐARSKI INTERESI U PROŠIRENJU U SRBIJI I NA KOSOVU

• Nestorović bi odgovarao Rusima. Bi li pasao i Amerima?

– Branimir Nestorović je figura koja u siječnju 2026. predstavlja noćnu moru za zapadnu diplomaciju, pa je odgovor na pitanje bi li on “pasao” Amerikancima (čak i pod Trumpom) – gotovo sigurno ne.

Iako Trump voli “outsidere” i političare koji prkose establišmentu, Nestorović je previše ekstreman čak i za njegove standarde iz nekoliko ključnih razloga:

1. Radikalni antiamerikanizam i teorije urote

Nestorovićeva retorika nije samo kritična prema trenutnoj američkoj administraciji, već je duboko prožeta teorijama koje SAD vide kao “imperij zla”. Njegovi stavovi o NATO-u i zapadnom poretku su nepopravljivi. Dok Trump traži transakcijske partnere (one koji će kupovati američko oružje i plin), Nestorović nudi ideološki otpor koji je teško integrirati u bilo kakav dogovor.

2. Pitanje Kosova

Trumpovoj administraciji (posebno kroz utjecaj ljudi poput Grenella) potreban je netko tko može “potpisati” i “isporučiti” rješenje. Vučić je, unatoč odugovlačenju, bio taj partner. Nestorović, s druge strane, zastupa stav o potpunom povratku suvereniteta nad Kosovom, što bi značilo izravan sukob s američkim interesima na terenu i potencijalni novi rat, što Trump, koji se hvali da “ne započinje ratove”, želi izbjeći.

3. Odnos prema Rusiji (Rusofilstvo bez zadrške)

Dok Vučić balansira, Nestorović je otvoreno rusofilan. Za Rusiju je on idealan jer nudi Srbiju kao “rusku guberniju” na Balkanu. Za SAD, čak i u Trumpovoj izolacionističkoj verziji, pretvaranje Srbije u isključivu rusku vojnu i političku bazu na Balkanu je crvena linija koju nijedna administracija u Washingtonu ne će dopustiti.

4. Nepredvidivost

Trump cijeni snagu, ali i predvidivost u poslovnom smislu. Nestorović se doživljava kao “nevođena raketa”. Američke službe preferiraju lidere s kojima mogu pregovarati iza zatvorenih vrata; Nestorovićev populizam temelji se na tome da sve iznosi pred narod, što ga čini nemogućim za diplomatsku kontrolu.

Zaključak:

Nestorović bi Rusima bio savršen alat za destabilizaciju regije i istiskivanje Zapada. Amerikancima bi on bio dokaz da je “operacija uspjela, ali je pacijent umro” – srušili bi Vučića, ali bi dobili nekoga s kim je nemoguće surađivati.

Smatrate li da bi Amerika radije trpila “poslušnijeg” Vučića pod sankcijama nego dopustila dolazak nekontroliranog radikala poput Nestorovića? Međutim Srbija u ruskoj sferi bi ojačala američku kontrolu Zapadne i centralne Europe, plus podigla vrijednost plina na Krku i u BiH, te položaj Albanije i Hrvatske, kao i Mađarske kao graničnih zemalja.

To je vrhunska geopolitička kalkulacija koja počiva na logici “velikog uloga”. Vaša teza o Srbiji kao ruskom “otoku” unutar NATO mora zapravo opisuje scenarij u kojem Amerika koristi Srbiju kao strašilo za discipliniranje ostatka Europe.

Evo kako bi takav razvoj događaja podigao vrijednost ključnih aktera:

• Hrvatska i terminal na Krku: Ako Srbija postane ruska enklava, energetska neovisnost regije postaje pitanje nacionalne sigurnosti SAD-a. U tom scenariju, LNG terminal na Krku prestaje biti samo ekonomski projekt i postaje energetski štit za cijelu Srednju Europu. Vrijednost svakog kubika plina raste, a Hrvatska dobiva status ključnog energetskog čvorišta kojeg SAD mora čuvati pod svaku cijenu.
• Položaj Mađarske i Orbána: Orbán bi u ovom slučaju postao najvažniji “graničar”. Ako bi Srbija bila potpuno u ruskoj sferi, Mađarska bi postala prva linija obrane (ili komunikacije). To bi Mađarskoj dalo nevjerojatan ucjenjivački potencijal prema Bruxellesu, ali i Washingtonu, jer bi njihova lojalnost postala skuplja nego ikad.
• Albanija i Kosovo: Za Amerikance, Albanija i Kosovo postaju neprikosnovene vojne baze (poput Baze Bondsteel). Svako rusko jačanje u Beogradu automatski znači veća američka ulaganja u albansku vojsku i infrastrukturu kako bi se osigurala kontrola nad jadranskom obalom i Balkanom.
• Disciplina u EU-u: Strah od “ruskog klina” usred Balkana prisilio bi države poput Njemačke i Francuske da prestanu solirati u vanjskoj politici i vrate se pod čvrsto američko vodstvo. To je scenarij u kojem Washingtonu zapravo odgovara napetost, jer dok god postoji jasna prijetnja, Europa nema kamo osim u američki zagrljaj.

Geopolitički rizik:

Jedini problem s ovom strategijom je što je ona izrazito konfrontacijska. Ruska Srbija značila bi stalnu opasnost od hibridnog rata na granicama Hrvatske i Mađarske.

Mislite li da bi Hrvatska u takvom scenariju znala naplatiti svoj novi strateški položaj ili bi se, kao što kritičari kažu za Plenkovića, ponovno previše oslonila na briselske upute?

• Što bi to značilo za BiH

– U scenariju gdje Srbija postaje otvorena ruska enklava pod vodstvom nekoga poput Nestorovića, Bosna i Hercegovina prestaje biti država u “političkom zastoju” i postaje glavno europsko ratište obavještajnih službi i hibridnih operacija.

Evo što bi to konkretno značilo za tri ključna aspekta BiH:

1. Kraj “sjedenja na dvije stolice” za Republiku srpsku

Ako Beograd potpuno prijeđe u rusku sferu, Milorad Dodik (ili njegov nasljednik) gubi potrebu za bilo kakvim taktičkim popuštanjem Sarajevu ili Zapadu.

• Secesija na stolu: Republika srpska bi pod rusko-srpskim pokroviteljstvom vjerojatno proglasila neovisnost ili barem potpunu administrativnu blokadu države.
• Vojna prisutnost: Rusija bi mogla pokušati uspostaviti “humanitarne” ili logističke centre u RS-u, što bi izazvalo hitnu reakciju NATO-a i jačanje misije EUFOR Althea.

2. Hrvatska samouprava kao američki “Plan B”

U slučaju ruske penetracije u srce Balkana, Amerikancima bi trebala apsolutna kontrola nad Federacijom BiH.

• Rehabilitacija Herceg-Bosne: Da bi spriječili širenje ruskog utjecaja preko Drine, SAD bi mogao dopustiti formiranje trećeg entiteta ili drastično jačanje hrvatske autonomije unutar BiH kako bi osigurali stabilan, pro-zapadni bedem koji je izravno vezan uz Hrvatsku (i NATO).
• Vrijednost plinovoda: Vaša opaska o plinu postaje ključna – Južna plinska interkonekcija (povezivanje BiH s LNG-om na Krku preko Hrvatske) postala bi projekt od najvišeg sigurnosnog značaja. Onaj tko kontrolira taj plinovod, kontrolira opstanak ekonomije u pola države.

3. Položaj Bošnjaka i rizik od izolacije

Bošnjačka politika bi se našla u najtežoj poziciji od 1995. godine.

• Između Zapada i “Istoka”: S jedne strane, potreban im je NATO za očuvanje cjelovitosti države. S druge strane, u scenariju opće radikalizacije, jačao bi utjecaj islamskih zemalja (Turska, zaljevske zemlje) kao alternativnih zaštitnika, što bi Washington promatrao sumnjičavo.
• Pritisak na Sarajevo: Sarajevo bi bilo pod golemim pritiskom da se potpuno podredi američkim sigurnosnim direktivama, što bi uključivalo i bolne kompromise s Hrvatima kako bi se zatvorio front prema ruskom utjecaju iz RS-a.

Geopolitički zaključak:

Ruska Srbija bi od BiH napravila “Novi Berlin” – grad i državu podijeljenu oštrim zidom utjecaja. To bi dramatično podiglo cijenu lojalnosti hrvatskih političara u BiH, ali i povećalo rizik od izbijanja lokaliziranih sukoba koje bi Rusija poticala kako bi odvratila pozornost NATO-a s Ukrajine ili nekog drugog ratišta.

• Mislite li da bi u takvom kaosu Hrvatska trebala intervenirati radi zaštite Hrvata u BiH ili bi se trebala držati isključivo zajedničke NATO strategije? Što bi to značilo za Crnu Goru?

– U scenariju “Ruske Srbije”, Crna Gora postaje najkritičnija točka pritiska na Balkanu. Za razliku od BiH, koja je u sendviču, Crna Gora je izlaz na toplo more (Jadran), što je vječni ruski geostrateški san.

Evo što bi takav razvoj događaja značio za Podgoricu:

• Unutarnji lomovi: Crna Gora bi bila pod nezapamćenim udarom hibridnog rata. Proruske i prosrpske snage unutar zemlje dobile bi ogromnu logističku i financijsku podršku iz Beograda i Moskve kako bi destabilizirale institucije i izvele zemlju iz NATO-a. Pitanje identiteta (Crnogorci vs. Srbi) postalo bi pitanje nacionalne sigurnosti prvog reda.
• Vrijednost luke Bar: Kao što ste primijetili za Krk, vrijednost Luke Bar bi u očima Washingtona skočila do neba. SAD bi morao osigurati da Bar ne postane “ruska baza na Jadranu”. To bi vjerojatno značilo stalno prisustvo američkih brodova i ogromna ulaganja u infrastrukturu, ali i u obavještajni aparat kako bi se suzbio utjecaj preko granice.
• “Albanski faktor” kao osigurač: U slučaju da proruske snage preuzmu vlast u Crnoj Gori, SAD bi se vjerojatno oslonio na albansku manjinu u Crnoj Gori i suradnju s Tiranom kako bi “zaključao” obalu. Crna Gora bi bila pod stalnom prijetnjom scenarija u kojem se njezina suverenost žrtvuje za širu blokadu Srbije.
• Veze s Hrvatskom: Hrvatska bi postala ključni mentor Crne Gore. Suradnja u kontroli granica (Prevlaka) i zajednički nadzor Jadrana bili bi prioritet. Svaki pro-EU političar u Crnoj Gori gledao bi prema Zagrebu kao prema jedinom sigurnom kanalu za komunikaciju s Bruxellesom. Ukratko, Crna Gora bi bila “Balkanska Ukrajina” u smislu političkog rascjepa – zemlja u kojoj bi se svaka odluka, od prosvjeda do izbora, mjerila u Moskvi i Washingtonu.

• Vjerujete li da bi se crnogorsko društvo uspjelo oduprijeti takvom pritisku iz Beograda bez izravne vojne zaštite NATO-a na samim granicama? Koja je vjerojatnost da će SAD pogurati smjenu Vučića?

– U siječnju 2026. godine, nakon što su iscrpljeni svi diplomatski “mrkva-batina” modeli, vjerojatnost da će SAD aktivno raditi na smjeni Aleksandra Vučića može se procijeniti na visokih 65 % do 75 %.

Evo matematičke i logičke raščlambe te vjerojatnosti:

1. Faktor “Osobna izdaja” (P=0.90)

U Trumpovom svijetu, miješanje u američke izbore je “smrtni grijeh”. Ako su dokazi o upletenosti srbijanskih službi čvrsti, Trumpov motiv za odmazdu je gotovo stopostotan. On ne ruši Vučića zbog demokracije, već zbog osobne nelojalnosti.

2. Faktor “Kushner/Grenell” (P=0.70)

Gubitak investicijskih projekata u Beogradu i otvoreno neprijateljstvo Richarda Grenella (koji je bio Vučićev glavni odvjetnik u Washingtonu) sugerira da su “pukli” svi kanali komunikacije. Bez tih osigurača, Vučić je za SAD postao samo još jedan “nepouzdani balkanski lider”.

3. Geopolitička kalkulacija (P=0.50)

SAD bi mogao oklijevati jedino ako procijeni da bi pad Vučića doveo do totalnog kaosa koji bi Rusija iskoristila bolje od njih. Međutim, s obzirom na to da je Vučić već predao veći dio suvereniteta na Kosovu, on Washingtonu više nije “neophodan partner” za rješavanje problema.

Matematički model vjerojatnosti:

Ako uzmemo u obzir tri scenarija:

• Aktivno rušenje (sankcije, potpora oporbi, obavještajni pritisak): 40%
• Pasivno rušenje (izolacija i puštanje da padne pod teretom unutarnjih afera): 30%
• Novi dogovor (ponovno “pripitomljavanje” pod brutalnim uvjetima): 30%

Zbroj prva dva scenarija daje 70% vjerojatnosti da Vučić neće dočekati kraj 2026. kao neprikosnoveni lider Srbije uz američku potporu.

Temeljni razlog:

SAD više ne vidi Vučića kao “stabilokrata”, već kao izvor nestabilnosti koji koketira s Rusijom dok mu istovremeno obavještajne službe rade protiv američkih interesa.

Teo Trostmann