Meni kao političkom Hrvatu pojam »Ćacad!« je posve irelevantan
Osvrt na pamflet Branimira Miroslava Cakića od 16. siječnja ove godine (Ad hominem pisarije)
Čitajući članak objavljen na vašoj stranici četvrtog dana veljače, naslovljenog »IGROKAZI ZA PUK – Što je njih u Subotici briga o ulozi Hrvatske o ukidanju sankcija NIS-u!?« (https://www.hrvatski-fokus.hr/2026/02/71196/), posebno mi je pažnju privukla tragikomična treća točka: »Omasovljenje nepostojeće hrvatske političke stranke iz Subotice mladim naraštajem, dva komada (mini igrokaz u jednoj slici)«.
Pored diskreditiranja i nazivanja Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) »nepostojećom strankom«, iako je riječ o jedinoj relevantnoj političkoj stranci s hrvatskim nacionalnim predznakom u Vojvodini, ovim novim ciničnim pamfletom gospodin Cakić dotiče se i mene samoga – i to ni manje, ni više, nazivajući me »mladim Novosađaninom koji hoće da uči« – čime jasno aludira na neku imaginarnu vezu s vladajućim strukturama u Republici Srbiji… – Tako indirektno nazivajući članstvo, pa i mene samog, kao novopridošlog – oportunistom!? Valja priznati da je nevjerojatno kako je stekao takav dojam te donio izgledno pogrješan zaključak na osobnim neutemeljenim tvrdnjama.
Pogrdan izraz!?
Jedna individua, komentirajući baš tu istu objavu, gdje sam široj javnosti predstavljen za novog člana – tek ove godine – mada sam to službeno postao još 20. svibnja prošle godine, napisala je sljedeće: »Ćacad!«. Meni, kao političkom Hrvatu, naizgled posve irelevantan pojam. Gotovo – nepoznanica! Pogrdan izraz? izgleda… – Uvrjedljiv opis za one koji podržavaju vladajuću kastu: režim. No, vidno je kako isti zaključak, poput individue koju ne vrijedi ni imenovati, donosi i gospodin Cakić. Samo ću dodati na sve to da je moj odgovor tada bio sljedeći: »Radi li se ovdje o višem stupnju neinformiranosti i/ili dezinformiranosti ili svojevrsnom intelektualnom klatežu smeta hrvatsko ime?«.
Baš radi ove zloporabe, ovim povodom želim jasno naglasiti da sam DSHV-u pristupio sa svega 19 godina kako bih i funkcionalno postao dio naše šire zajednice, dobio na vidljivosti i jasno artikulirao lokalne probleme kao što su negiranje hrvatskog jezika i identiteta te pitanje zaštite i očuvanja kulturne baštine. Moje tekstove dosad su prenijele mjesne organizacije DSHV-a – Novi Sad-Petrovaradin i Zemun. Uostalom – i mediji u domovini, poput vašeg.
Za kraj, citat Oca domovine: »Uz samostalnost i neodvisnost naroda u rešavanju domaćih i izvanjskih pitanja, može biti različinih mnenjah, stranakah; nu kad se radi o souverenstvu naroda, tu ne može biti nego braniteljah i izdajicah naroda.«
