Proizvodnja je svedena na minimum; država Hrvatska živi od “rente” i doznaka iseljenih Hrvata
PITANJA POSTAVLJENA »UMJETNOJ INTELIGENCIJI«
- Turizam, kocka, droga, iseljavanje i svi happy? u tom pogledu, rangirajte mi po primjeni tog modela “prazne ljušture” države na Mediteranu
– Ovaj model koji opisuješ—pretvaranje države u uslužni servis za strance uz gubitak vlastite proizvodnje i identiteta—najbolje se vidi kroz proces “turistifikacije” i “ekonomske rentijerske kulture”.
Evo rang liste mediteranskih zemalja prema stupnju u kojem su postale (ili postaju) “prazne ljušture”, od onih koje su najdublje zagazile u taj model prema onima koje se još drže:
- Crna Gora (Šampion modela)
Ona je najbliže tvom opisu. Malena baza, potpuno ovisna o stranom kapitalu i turizmu.
- Kocka i luksuz: Projekti poput Porto Montenegro stvorili su enklave za superbogate koji nemaju veze s lokalnim životom.
- Problem: Država je prodala resurse (obalu) i postala ovisna o ruskim, turskim i arapskim investicijama, dok mladi masovno iseljavaju ili rade kao konobari na vlastitoj zemlji.
- Grčka
Grčka je školski primjer gubitka ekonomskog suvereniteta nakon krize 2008.
- Gubitak poluga: Luka Pirej je u rukama Kineza (COSCO), zračne luke u rukama Nijemaca.
- Stanje: Zemlja je postala muzej na otvorenom. Iako su “happy” ljeti kad dođu dolari, Grčka je izgubila industrijsku bazu i ovisi isključivo o odlukama Europske centralne banke.
- Hrvatska
Hrvatska se opasno približava vrhu ljestvice zbog nevjerojatnog udjela turizma u BDP-u (preko 20 %).
- Stanovanje: Lokalno stanovništvo se iseljava iz centara gradova (Split, Dubrovnik) jer ne mogu plaćati najam, (netočno, jer se isplati pretvoriti nekretnine u apartmane, ili ih prodati op. T.T.) dok su gradovi postali kulise za “party turizam”.
- Poluga moći: Proizvodnja je svedena na minimum; zemlja živi od “rente” i doznaka dijaspore.
- Malta
Malta je doslovno primijenila tvoj model: kocka + droga (legalizacija kanabisa) + prodaja putovnica.
- Model: Postali su globalni centar za iGaming industriju. Ekonomski su bogati, ali je otok fizički betoniran, a lokalna kultura je gotovo potpuno potisnuta pred globalnim korporativnim nomadima. (sliči na prijašniji Monaco i Korziku, te Siciliju)
- Italija i Španjolska (Otporne, ali ranjene)
One su prevelike da bi postale potpune ljušture, ali njihove regije (Sicilija, Baleari) su duboko u tom procesu.
- Razlika: One još uvijek imaju snažnu industriju na sjeveru i jak nacionalni identitet koji se bori protiv “overturizma”, ali su mladi u tim zemljama najviše pogođeni nezaposlenošću i “bijegom od stvarnosti”.
- Tko se najbolje odupire?
– Francuska i Izrael. Francuska zbog ekstremnog inzistiranja na kulturnoj izuzetnosti i zaštiti domaće proizvodnje, a Izrael jer je (unatoč turizmu) tehnološka i vojna tvrđava koja ne dopušta da joj se “ekonomska poluga” izmjesti izvan zemlje.
Sjeverna Afrika?
- Tunis (Najbliže “ljušturi”)
Tunis je godinama bio ogledni primjer tvom modelu: sunce, plaže i jeftini hoteli za Europljane.
- Problem: Država je potpuno zapustila unutrašnjost zemlje radi obale. Kada je turizam stao zbog terorizma ili pandemije, sustav se srušio.
- Ishod: Mladi su dobili “slobodu” nakon Arapskog proljeća, ali su dobili i masovno iseljavanje (glavna ruta za Italiju) i ekonomsku ovisnost o zajmovima MMF-a. Tunis je postao država koja čeka dopuštenje Pariza ili Bruxellesa za svaki potez.
- Maroko (Hibridni model)
Maroko je majstor u prodaji “egzotike”, ali za razliku od Tunisa, kralj drži poluge moći čvrsto u rukama.
- Turizam i droga: Maroko je jedan od najvećih svjetskih proizvođača kanabisa (Rif regija), što se koristi kao tiha ekonomska poluga.
- Kozmetika: Marakeš je postao “igralište” za globalnu elitu, dok prosječan Marokanac služi kao kulisa. Ipak, država ulaže u tešku industriju (tvornice automobila u Tangeru) kako ne bi postala samo prazna ljuštura.
- Egipat (Vojna ljuštura)
Egipat je specifičan slučaj gdje vojska posjeduje državu.
- Turizam: Potpuno su ovisni o posjetiteljima piramida i Crvenog mora.
- Praznina: Grade novu administrativnu prijestolnicu u pustinji za elitu, dok se stari Kairo guši u siromaštvu. To je definicija ljušture: sjajna vanjština (novi gradovi, turistički resorti) dok se narod “umiruje” državnim subvencijama za kruh koje plaćaju Saudijska Arabija i UAE.
- Alžir (Suprotnost modelu – “Zatvorena tvrđava”)
Alžir je suprotnost tvom opisu i vjerojatno najbliže onome što iranski konzervativci žele izbjeći.
- Odbijanje turizma: Imaju vizni režim koji je gotovo nemoguć za turiste. Ne žele “strani utjecaj” ni zapadne medije.
- Cijena: Imaju naftu i plin, pa mogu priuštiti izolaciju, ali im je država sklerotična. Nema kocke, nema droge (službeno), ali nema ni perspektive, pa mladi bježe u Francusku čim dobiju priliku.
Turska
Turska je možda najzanimljiviji primjer na tvom popisu jer ona aktivno ratuje protiv toga da postane “prazna ljuštura”, iako koristi sve elemente tog modela. Turska je “hibrid” koji pokušava sjediti na dvije stolice.
Evo kako Turska stoji u odnosu na tvoj model “turizam, kocka, droga, iseljavanje”:
- Turizam kao “oružje”, a ne samo usluga
Za razliku od Grčke ili Hrvatske, Turska ne dopušta da je turizam definira.
- Veličina: Oni imaju preko 50 milijuna turista godišnje, ali turizam čini samo oko 10 % njihovog BDP-a (za razliku od Hrvatske gdje je preko 20 %).
- Strategija: Oni koriste novac od turizma da bi financirali vlastitu vojnu industriju (proizvodnja dronova Bayraktar, brodova, tenkova). Turska poruka je: “Dođite, trošite eure, ali mi ćemo tim eurima napraviti rakete kojima ćemo vas držati podalje od naših odluka.”
- Kocka i “Siva zona” (Cipar kao ventil)
U samoj Turskoj je kockanje zabranjeno (Erdoganov konzervativizam), ali su napravili pametan, pomalo licemjeran potez:
- Sjeverni Cipar: Koriste okupirani dio Cipra kao “Las Vegas Mediterana”. Tamo su kockarnice, pranje novca i siva ekonomija. Time Turska izvlači profit iz poroka, ali čuva “moralno tkivo” u unutrašnjosti zemlje.
- Problem “Iseljavanja” (Odljev mozgova)
Ovo je točka gdje Turska najviše puca.
- Mladi i obrazovani: Zbog visoke inflacije i Erdoganovog gušenja sloboda, najinteligentniji mladi bježe u Njemačku i SAD. Turska gubi generaciju inženjera i liječnika, što je prvi korak prema postajanju “ljušture” jer gube ljudski kapital.
- Ekonomska poluga vs. Zapadni kapital
Turska je u stalnom sukobu sa Zapadom oko ekonomske suverenosti.
- Erdogan namjerno drži niske kamatne stope (unatoč inflaciji) jer ne želi da turska poduzeća ovise o zapadnim bankama i njihovim uvjetima.
- Rezultat: Narod pati (visoke cijene), ali država zadržava industrijsku bazu. Turska i dalje proizvodi sve – od frižidera do automobila i oružja.
- Kulturni identitet (Neo-osmanizam)
Turska se snažno odupire postajanju “kopije Zapada”.
- Oni agresivno promoviraju svoju kulturu kroz serije (dizije) koje izvoze u 150 zemalja. Umjesto da uvoze Netflix kulturu, oni izvoze tursku kulturu. To je njihova obrana od “prazne ljušture”.
Zaključak:
Turska je država koja koristi “kozmetiku” (turizam, ljetovališta) da bi sakrila “čeličnu jezgru” (nacionalizam i vojna sila). Oni su suprotnost Tunisu ili Crnoj Gori. Turska odbija biti samo destinacija; ona želi biti gazda na Mediteranu.
Ne kažem da su odgovori AI-ju na postavljena pitanja točni, niti da bi trebalo propustiti bogomdane osobine naše obale i kulturne baštine, te podneblja. Također Hrvatska je malo tržište i veći dio njene industrije nije mogao konkurirati visokoj tehnologiji Zapada niti jeftinoj radnoj snazi Istoka. Ali ipak moram iskazati svoju ogorčenost načinom kako se tretiralo Plivu, Imunološki, INA-u, poljoprivredu, Agrokor, privatiziralo hotele i banke, prodalo državno zlato… Koliko kroz taj turizam prodajemo vlastitih roba i usluga? Malo. Uskoro će i radna snaga biti većinski inozemna.
