Umjesto tehnološkog napretka, tehnologija nam donosi sve više neizvjesnosti u mnogim područjima života
Onečišćenost okoliša već je odavno tema o kojoj se raspravlja, ali se ne poduzimaju potrebite mjere da se to smanji, dapače okoliš postaje svakim satom znatno zagađeniji. Kad bi se sve o onečišćenju istražilo i objelodanilo, vjerojatno bi svi bili u strahu i pitali se kako je do toga došlo, hoćemo li uopće preživjeti? Zagađenost okoliša, atmosfere, biosfere i čitavog Zemljinog omotača, utječe na sva stvorenja. Biljke upijaju otrov iz zraka, iz vode, iz otrovnih plinova. Tretirane velikim količinama pesticida, koji uzrokuju akutno i toksično trovanje ljudi i onečišćuju okoliš. Uz to i genetički modificirana hrana, itekako imaju utjecaja na biološke funkcije našega tijela. Bolesti koje su prava pošast, više se ne mogu liječiti. Moderni lijekovi su vrlo upitni i čudni. Genetički inženjering koristi za liječenje ljudi gene štakora, miševa i drugih glodavaca. Gene čimpanza, koza, kokoši… Kažu da imamo preko 95 posto zajedničkih gena. Ako je genetika tako bitna, sigurno ima moć utjecati na naše gene, i suvislo je pitati se, u kojoj mjeri i na koji način?
Moćnici
Nitko nam ne će dati odgovor na to pitanje, on je poznat samo malom broju moćnika koji odlučuju što će činiti s ljudima. Ako se postavi to pitanje nekom iz struke koji bi nam dao odgovor, tu se osobu zastraši. Ako ipak progovori, onda se eliminira. Što se sve događalo oko koronavirusa, i s ljudima koji su razotkrivali o kakvom se podmetanju, obmanjivanju i opasnosti po ljudski rod radi. Oni koji kroje tajne planove, niječu očite činjenice, optužuju nas da stvaramo loše ozračje u društvu, jer smo pristalice – teorija urote. A to trovanje je golem problem, veći od svih tragedija koje se događaju na svijetu.
Lijekovi
Mislili smo da će nam tehnološki napredak donijeti bolji život. U mnogim područjima života i jest, ali što idemo dalje donosi nam sve više neizvjesnosti. Prošlost nam je bila dramatična. Sadašnjost nam je otkako smo ušli u digitalno doba katastrofalna, svi smo pod budnim okom raznih motritelja, zapravo u kavezu. Budućnost će nam biti gora nego da smo među aligatorima u močvari. To što je započeto da se čovjek do kraja obezvrijedi i zamijeni nekom spodobom, zombijem, divljakom, strašilom, ići će do kraja. Uz goleme količine stresa kojima smo izloženi bez prestanka, sve to remeti naš mozak, djeluje negativno na psihu, narušava mentalno zdravlje. Antidepresivi koji se uvelike koriste diljem svijeta djeluju na naš živčani sustav. Mnogo je ljudi koji bez jakih antidepresiva nisu u stanju funkcionirati. Ne mogu se fokusirati na posao, ne mogu zaspati, sve ih plaši i demoralizira. Proces narušavanja našega fizičkog, psihičkog i mentalnog zdravlja sam se po sebi ubrzava.
Onečišćenja
Uz to, zagađeni su nam um, srce, duša. Kad se to spomene mnogi postanu žučljivi, poriču da to nije istina, ali je to bolna istina. U mnogim ljudima nataložilo se toliko nečisti da je nitko ne može očistiti. Kad je u čovjekovoj nutrini kaos, nečist, pokvarenost i zlo, posljedice su dugoročne. Sve izlazi van, prelijeva se u svijet. Uništava svijet. Koliko je onih čije se zlo prelilo iz njih i doslovno pustošilo svijet, satrlo i zatrlo bezbroj bića, naštetilo cijelom svijetu. Koliko je zlotvora haralo, koliko diktatora i tiranina, pod čijim se vodstvom ubijalo na stotine milijuna nedužnih ljudi. Ima ih i danas posvuda. I na Bliskom istoku, i po svim državama. Ono što istječe iz čovjeka čak je opasnije od onoga što unosimo u sebe koliko god otrovno bilo. Ništa nije opasnije od čovjeka u kojem nema ničega doli sebičnosti, pohlepe i zla. Otkud to u nama?
Šoping zamka
Čovjek je oduvijek znatiželjan, što je dobro i loše, pa tko bi odolio ne iskušati nešto što nam je prezentirano na vrlo lukav način. Kako li nam vješto danas podmeću zablude, kao i lijepo upakirane proizvode! Kad uđemo u trgovinu privlače nas izvrsno dizajnirane kutije, reklame koje nas očaraju, sve se doima neodoljivo, privlačno. Nudi po niskim cijenama. Šoping ima moć nad čovjekom. Mnogi će vam reći da idu u šoping jer ih to opušta. Ima neke magije u onoj košari u kojoj nagomilamo svega i svačega, a da nam uopće ni pola toga nije potrebno. Tako je i varalica Sotona s osmijehom čovjeku ponudio svega i svačega. Ta tko bi odolio ništa ne uzeti, i još badava! Nismo odmah proniknuli da je to zamka, htjeli smo sve iskušati. U redu, kušanje je nužno, ali smo brzo podlegli plodovima koji su bili otrovani. Pomamili se za njima. Slično je kad osoba koja kuša drogu, počne s malim dozama droge i alkohola, misli da će to uzeti koji put, potom prekinuti s tim, međutim tu povratka nema, tone se sve dublje. Ako nemamo u sebi vrlina, koje dakako treba kroz život steći uz popriličnu žrtvu i radeći na sebi, slabi smo, ne umijemo se oduprijeti zavodljivosti zla.
Kerubini
U početku slični anđelima, dočim smo uzeli otrovne plodove, krenuli smo svojim putem u potragu za njima. U Edenu za nas više nije bilo mjesta, morali smo napustiti svijet harmonije, radosti i blagostanja, gdje smo bili povlašteni. Ali kako se najbolje uči na vlastitoj koži, Bog nam je to dopustio, jer nismo ga slušali. I reče Bog: U znoju lica svoga/ kruh ćeš svoj jesti/dok se u zemlju ne vratiš: Ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti. Istjerao je Čovjeka i njegovu Ženu iz Edena, da obrađuju zemlju iz koje su i uzeti. – Pa istočno od vrta postavi kerubine i plameni mač koji je svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi do stabla života. U ovim rečenicama sadržana je sva daljnja ljudska povijest, kroz ovaj čin neposluha i pohlepe može se rekapitulirati sve što se događalo i događa. U progonstvu, kako je krenulo od Abela i Kajina, u istoj maniri zla idemo dalje, i ići ćemo do kraja vremena.
Vladari osvajači
Sad smo zakrvili gotovo svi sa svima. Ne može nitko to više staviti pod kontrolu osim Boga. Nitko nikad ni nije mogao, to su bili samo nasilje i pokušaji da ljudi sebe učine bogovima. Ni jedan vladar, među onima najvećima, što su ognjem i mačem podložili mnoge narode, pomaknuli granice, osnivali moćna carstva; ni faraoni, ni rimski carevi i osvajači, ni bizantski carevi i osvajači, ni Aleksandar Veliki, ni Džingis kan, ni diktatori koji su bili mahom izopačeni, ubojice i tirani, nisu sačuvali ta kraljevstva. Bilo na kojem kontinentu, bilo koja rasa, čak ako granice ostanu iste stoljećima, dođe vrijeme kad se mijenjaju. Ono što zlo učini, uruši se. A koliko je zla učinjeno, posljedice su nesagledive. William Shakespere je rekao: Zlo koje ljudi učine, živi i poslije njih. Dobro se međutim, često sahranjuje s ljudima. Ako to razmotrimo, vidimo da je zlo besmrtno.
Suočeni smo s golemim strahom. Ovaj sukob između SAD-a, Izraela, i njihovih prikrivenih ili poznatih saveznika, protiv Irana i njegovih javnih i tajnih saveznika, već je nanio golemu štetu cijelom čovječanstvu. U taj rat uvučen je cio svijet, od djeteta do monaha u pustinji. Nema neutralnih, nema izoliranih. Mnogi mudri i dobro upućeni analitičari proučavaju povijest tih sukoba, njihove uzroke, dugoročne posljedice i eventualni ishod. To se ne može analizirati, ni protumačiti nikakvim razumnim metodama, izračunima, mogućnostima, pretpostavkama. U pitanju su ljudi koji ginu, na kojima ostaju žive rane. Užasi koji su posvuda, tresu zemlju. Iran je išao predaleko. Vođe koji uzurpiraju svu vlast i moć, tobože u ime boga, ne znam kojega boga, ubijaju svoje neistomišljenike kao da ubijaju komarce, miješaju se u politička pitanja drugih zemalja, podupiru terorizam, daju potporu onima koji su beskrupulozni kao i oni. Arapska poslovica glasi: Loši ljudi znaju jedan za drugoga. Dakako da znaju. Bombardiranjem zgrade gdje je ubijen Ali Khamenei i njegovi najbliži suradnici, nije iz Irana uklonjeno zlo. Toliko ga ima u ljudima, da bi trebalo istrijebiti više od pola ljudske populacije da se smanji, ali ono niče posvuda i nastavlja svojom stazom. Do Sudnjega dana ne će biti poraženo. Ni u ratu ni u miru, zlo ne posustaje.
„Prava“ kriminalaca
U nas je zasada mir, što je velika sreća, na čemu bi svaki sat trebali zastati na koji trenutak i Bogu zahvaliti, ali nema dana da nisu uhićeni brojni kriminalci. Kakav smo mi to narod, kad je toliko lopova i pokvarenjaka u ovako malobrojnom narodu. Čime se sve bave naši ljudi, kakvim malverzacijama, ugrožavaju nam mir i ekonomski opstanak, ispada da su gori od sicilijanske mafije. To su oni kojima se ušlo u trag. A koliko je prikrivenih. Oni što su u zatvoru zapalili madrac i ugrozili zatvorenike i čuvare. Sad njihova odvjetnica Doris Košta kaže da žive u neprimjerenim uvjetima i da će zbog toga Hrvatsku tužiti Europskom Sudu za ljudska prava. Kriminalci će dobiti veliku odštetu. Istina, zatvori su u nas prenapučeni, u njima su uvjeti loši, država bi morala napraviti nekoliko novih zatvora gdje bi osuđenici imali više prostora, bolje higijenske uvjete, mogućnosti da se educiraju. Mi trošimo na migrante od kojih strahujemo, ali ih prihvaćamo, jer nam je to naređeno s viših EU instanci. Suvišno je bilo što reći. Danas morate paziti da se na ulici s nekim ne sudarite, jer može nasrnuti na vas. Napetost u zraku može se sjeći nožem.
Kraljev gnjev
U knjizi Ivanova Otkrivenja u poglavlju, – Kristov Dolazak piše: Zatim opazih otvoreno nebo, i pojavi se bijeli konj. Jahač na njemu zove se Vjerni i Istiniti. On sudi i vojuje pravedno. Malo niže piše: Obučen je u ogrtač uronjen u krv, a njegovo ime glasi: Riječ Božja. Pratile ga nebeske vojske na bijelim konjima, obučene u bijeli, čisti lan. Pa opet malo niže: „On gazi tijesak“ vina uskipjelog gnjeva „Boga, Svemogućega“, a na svom ogrtaču – na boku – nosi napisano ime: „Kralj kraljeva“ i „Gospodar gospodara. To je jedini Kralj i Gospodar svih svjetova. On je za sva vremena, istinit, vjeran i pravedan. Njegov gnjev ne će nas mimoići. Slava mu.
Vladari i vladanja
Ljudski život može se sasvim neočekivano utrnuti, kao svijeća. Naposljetku i cio svijet će se utrnuti. Jesmo li blizu tom danu, kad će „Isusov ogrtač“ biti umočen u krv? Koliko ljudske krvi svakoga sata bude proliveno, zarad koga, zarad čega? Zarad onih čiji je um zamućen i zamračen, čije je srce toliko okrutno a duša toliko crna, da bi lišili života pola svijeta, ako im se pokuša oduzeti moć. Ima bezbroj primjera u povijesti gdje su vladari i vladarice na različite načine trovali i ubijali svojtu; braću i sestre, očeve i majke, i vlastitu djecu da im ne bi oteli prijestolje ili ugrozili poziciju. Što je to toliko zavodljivo u tom nesavladivom nagonu za moći? Komu treba ta moć, kakva je to taština? Što je to nego đavolsko opsjednuće.
Nitko ne zna što će biti sutra
Što će se dogoditi u Iranu? Bez sumnje, građanski rat, jer su različite struje već desetljećima u sukobu. Koliko će vjerodostojni biti mogući izbori i tko će biti kandidati za predsjednika? Može li se izbjeći da to ne budu vjerski vođe koji uzurpiraju svu vjersku i svjetovnu vlast? Nije izgledno da bi to njima izmaklo, dobro su se usidrili na pozicijama koje kontroliraju, bez obzira koliko treba ubiti nevinih, osirotjeti i ugroziti nemoćnih, pokušat će svoje pozicije zadržati. A već sa strane čekaju i strvinari koji bi sjeli na tron, došli u Iran elegantno, u velikom stilu. Koliko su oni poželjni, tko bi njih želio? Njihovi očevi protjerani su, poznati su po zlu i nanošenju nepravdi i nesreće svom narodu. Nezamislivo su bogati. Od njih ne bi moglo očekivati ništa dobro. Hoće li im iranski narod predati vlast bez otpora? Uvijek su tu igre, lukave prevare i obmane raznih interesnih lobija. Mogućnosti da Iran bude slobodan, izrazi svoju volju, modernizira društvo, vrlo su male.
Rat je rat
Rat je nemoguće voditi po nekom zamišljenom modelu, nastojati izbjeći civilne žrtve. Vidimo da su civilne žrtve u svim ratovima brojne, odnosno prekobrojne. Infrastruktura se uništava da se onemogući funkcioniranje eventualnog neprijatelja protiv kojega ratuješ. Nema proizvodnje, nema mogućnosti da se opskrbiš potrepštinama. Šalje se pomoć preko raznih dobrotvornih društava, uglavnom se dobiva hrana iz ratnih rezervi i lijekovi kojima je istekao rok, tako im ih se najlakše riješiti. Puno dobrih ljudi skuplja pomoć i puno skupe, i hrane, i obuće i odjeće i novca, ali to se teško probija do potrebitih. Činjenica je da su u nas tijekom Domovinskog rata, „neki“ „nekima“ dostavljali tu humanitarnu pomoć, i da su je ti „neki“ prodavali u svojim trgovinama i dijelili profit s pokvarenjacima kakvi su i oni. Poslije svih tih stradanja, ubijanja, razaranja, navale razni strvinari. Iza svih ratova je tako, i u svim zemljama. To je vrijeme kad ološ profitira.
Dužničko ropstvo
Zatim je na redu razminiranje i obnova. Nema kapitala za ulaganje u obnovu pa se moraš zaduživati i tako upadaš u dužničko ropstvo. Razminiranje je skupo i rizično, odnosi dodatan broj života, i osakati mnoge. Koliko su mine i ubojite naprave opasne, i nakon 80 godina poslije Drugog svjetskog rata nalaze se one koje nisu eksplodirale. „Krmača“ koja je nađena prije sedam dana u Rovinjskoj uvali – Lone, nedaleko obale na dubini od petnaestak metara ukupne težine 580 kg, s 300 kg eksploziva, tek je pronađena, izvađena i spaljena u kamenolomu. Druga je nađena prije nekoliko dana u Pazinu, u centru grada, doslovno pod prozorom gdje su se djeca igrala. Teška je 250 kilograma, a u njoj je 125 kilograma eksploziva. Čime su nas zasipali, dabogda njih Bog zasuo užarenim kamenjem. I hoće.
Hormuški tjesnac
Nafta je sad goruća tema. Obzirom da kroz Hormuški tjesnac tankerima natovarenima sirovom naftom i ukapljenim plinom, nije dopušten prolaz, svjetsko gospodarstvo već je u problemima, što znači svi smo u problemima. Svi smo ovisni o svima, jer opskrba potrepštinama u svijetu funkcionira kroz razmjenu različitih roba, energenata i svega ostalog. Ja prodam tebi što imam a ti trebaš, ti meni što imaš, a ja trebam. Kad to ne funkcionira, svatko se mora pokriti svojim pokrivačem koliko god mu bio kratak. Da trun zdravog razuma imaju, Iran bi dopustio prolaz nafte i plina kroz Hormuški tjesnac. Pa ne mogu cijeli svijet ucjenjivati. Ili misle da mogu? Uvijek te njihove besramne ucjene. Jednom netko mora stati na kraj tom bezumlju i bahatosti. Nema više šale, svatko se okreće sebi i smišlja kako se izvući iz problema. Francuzi se okreću nuklearnoj energiji. Mi i nismo neki znatniji potrošači plina ni energenata, kad bi se potrudili i pametno postupali, dobar dio plina i nešto nafte, mogli bi crpsti iz svojih izvora. Imamo vrhunske stručnjake koji bi to vodili. Tko u nas na to pomišlja? Tko želi te stručnjake uposliti na dobrobit naroda? Pa mi uvozimo gotovo sve. Ruke ispod pazuha i planduj. Zato imamo pune urede beskorisne birokracije.
Ovrhe
Golemom broju građana proteklih tjedana došle opomene za ovrhu, jer navodno nisu platili porez na oporezive nekretnine. Došla i meni opomena, tako sročena da sam protrnula. Spadam među uredne platiša svih računa koje nam šalju. Dočim račun stigne, izvršim uplatu, i mnogi građani. Sama riječ – ovrha, gadi mi se i protrnem od nje. Velika bijela omotnica, s nekoliko listova ispisanog teksta i s prijetnjom ukoliko se dug ne namiri u kratkom roku, novac će biti skinut s mog računa. Odlučim poći na Finu otkud mi je prijetnja o ovrsi došla. Mlađi sin došao iz noćne smjene, i veli – on će sa mnom, poznaje pravo pa ćemo nesporazum u tren oka razriješiti. Od ureda do ureda na Fini, – onaj nije za to odgovoran, – onaj je na terenu, – šefica je negdje neka pričekamo. Čekali, nikoga dočekati. U jednom uredu neka nam službenica reče da sam propustila platiti dva mjeseca. Sve uplate s mog mobitela pokazali joj, nema propusta. Zatražili broj mobitela službenika koji je navodno na terenu, da reknemo kako je dopis poslan meni njihova greška, ma ne daju broj njegova mobitela. Pokušavali smo na sve načine, logičkim slijedom da nema nikakva opravdanja za slanje opomene. Onda nam se smilovala jedna službenica, pogledala i utvrdila da je sve plaćeno, ali nas muljala toliko da smo bili dovedeni na rub strpljenja. Pitali u čemu je problem, ona se spetljala, ta tko će naći problem gdje ga nema. Tu ga čak ne možeš ni izmisliti, jer je sve ovjereno. Napokon nas naputila neka idemo u Područni porezni ured. Otišli.
Birokracija
Tamo čekali da nas primi službenica koja nas je odmah napala da ona s tim nema ništa. Svašta smo tu doživjeli, ne ću joj nanijeti sramotu kazujući što. Nakon silnog natezanja, kad smo i mi nešto rekli što je nju trznulo, jedva nam dala list papira i olovku, neka izađemo iz ureda i napišemo nekakav zahtjev. Nismo htjeli izaći, pitali komu i kakav zahtjev? Rekla nam neka napišemo da se uplata prebaci na općinu Split, jer kaže da novac koji uplaćuje porezni obveznik koji živi na području druge općine, a nekretnina je na području općine Split, sad će ići u proračun općine Split. Izmuljala nas, ne bi tako ni muljačom. Njen kolega koji se očito nije smio miješati u njene ovlasti, crvenio se, sramio takvog odnosa prema stranci koja uredno plaća. I taj godišnji iznos je preko 5 000 eura, na jedan manji poslovni prostor. Samo jedan prostor! A koliko je iznajmljenih prostora. Potpisala sam tu rečenicu, i dostavili taj papir u sobu br. 10. Navodno će se sad uplate vršiti na drugi račun. Zatražili taj račun, dala nam isti na koji smo uplaćivali. Iscrpljeni, iznervirani došli kući. Jedna gospođa mi rekla da je išla tjedan dana da ospori kako ima neki stan, na određenoj lokaciji, što nema veze sa činjenicama. Žena se slomila, još bolesna. Služi se štapom. I po tome mi u ustima gorak okus. Ministre Ćoriću, ne miriši mi ovo na dobro, prodrmajte birokraciju i uvedite red. Gomilu šefova, nigdje dobre volje, nitko ništa ne zna.
Ročnici
Iznenađuje, koliko se mladih ročnika na poziv naših Oružanih snaga odazvalo na kratkoročnu vojnu obuku. Malo je neobično ali hvale vrijedno, i vrlo znakovito, da se odazvao veliki broj ženske populacije. Domovinski rat nečem nas naučio. Goloruk i vojno neobučen, nije danas preporučljivo biti. Nikad nisi siguran. Dok spavamo usred noći može nam netko provaliti granicu. Usred dana poslati koji projektil. Ako je Bog naoružao svoje anđele, kako čovjek da se brani ako nije naoružan? Snatriti o miru, o skladu, toleranciji i pobjedi dobra na svijetu, to je puka iluzija koja nažalost nema nikakvo uporište. Oružja koja se proizvode sve su sofisticiranija, ubojitija, razornija i otrovnija, i sve da digneš bijelu zastavu i predaš se, ubila bi te ta oružja, a da te uhvate neprijatelji još bi gore prošli. Jer tretiranje ratnih zarobljenika je grozota nad grozotama. Logori, zatvori, torture kroz koje se prolazi. Mučenja, silovanja, premlaćivanja. Tu nema spasa. Ljudi koji su to prolazili iznosili su i iznose svoja svjedočanstva. Slušala sam ih. I moj je pokojni otac bio među tim mučenicima, nekim čudom neki to prežive među kojima je bio i on. Bio sav osakaćen, i nikad neću shvatiti kako je obavljao građevinske i poljodjelske poslove. Vozio auto. Vodio računa o osobnoj higijeni. Saginjao se i vezao šnjure na cipelama. Uzorit i dostojanstven, odjećom je pokrivao svoju sakatost, ali patnju je svoju odnio na onaj svijet i nadam se da ga je Bog u potpunosti izliječio.
Mahatma Gandhi, mislilac, odvjetnik, političar, duhovni vođa…, reče: Ljudi svakoga dana češljaju i uređuju kosu. Zašto ne i srce?
