Članovi lože koristili su svoje policijske značke i pristup tajnim bazama podataka kako bi pratili žrtve
U Parizu je u ponedjeljak, 30. III. 2026., započelo suđenje koje razotkriva najmračnije kutke francuske “duboke države”. Pred sudom se nalaze 22 osobe optužene za seriju ubojstava, pokušaja ubojstava i kriminalno udruživanje, a sve pod okriljem lože Athanor (br. 154). Ova loža, koja je operirala iz hramova na adresi 6-8 Rue Gesnouin u Clichyju, službeno je ugašena u ožujku 2026. i ekspresno izbrisana iz registra saveza. Kako bi se Velika loža Francuske (fra. Grande Loge de France), skraćeno GLdF, i ostale lože koje dijele iste prostore u Clichyju javno ogradile od njezinih postupaka i izbjegle reputacijsku štetu, savez je proveo potpunu digitalnu čistku svih podataka o njezinu postojanju. Ono što ovaj slučaj čini nezapamćenim jest činjenica da su optuženici redom aktivni obavještajci, policajci i vojnici koji su resurse države koristili za privatne likvidacije.
Infiltracija u srce sustava: Država u državi
Struktura optuženika čita se kao popis elitnih postrojbi francuske sigurnosti. Među 22 osobe u doku nalaze se četiri časnika francuske vanjske obavještajne službe DGSE (francuska verzija CIA-e), tri policajca, umirovljeni agent unutarnje sigurnosti DGSI, te niz poslovnih direktora, jedan liječnik i inženjer. Njih 13 suočeno je s kaznom doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u onome što tužiteljstvo opisuje kao “mafijašku mrežu unutar slobodnog zidarstva”.
Mozgovi operacije bili su vodeći članovi lože: Jean-Luc Bagur (69), poznat kao “venerabilni majstor” lože, poduzetnik Frederic Vaglio (53) i umirovljeni obavještajac Daniel Beaulieu (72). Njihova desna ruka, Sebastien Leroy, upravljao je mrežom plaćenika koja je izvršavala “prljave poslove” za klijente unutar i izvan lože, koristeći službene baze podataka za lociranje žrtava i planiranje zasjeda.
Jean-Luc Bagur u javnosti je bio ugledni poslovni savjetnik, no unutar zidova lože Athanor postao je apsolutni autoritet koji je svoje frustracije rješavao silom. Istraga je razotkrila da Bagur nije bio samo ljubomoran na uspjeh Marie-Helene Dini, već je ona, pokretanjem vlastite strukovne udruge, izravno ugrozila njegove financijske sheme i monopol na tržištu poslovnog treniranja.
Bagur je ložu koristio kao štit za sumnjivo poslovanje svoje tvrtke. Kada je jedna od njegovih bliskih suradnica 2019. godine otkrila dokaze o sustavnim financijskim malverzacijama, Bagur je aktivirao svoje “spavače”. Umjesto pravnog procesa, operativci lože su ženi zapalili automobil ispred kuće kao brutalno upozorenje da šuti o onome što je vidjela u poslovnim knjigama. To je bio samo uvod u eskalaciju nasilja koja će uslijediti.
Cijela hobotnica razotkrivena je u srpnju 2020. godine nakon nevjerojatne pogreške dvojice vojnika iz padobranske pukovnije. Uhićeni su s oružjem ispred kuće Marie-Helene Dini. Istražitelji su ostali šokirani iskazom vojnika: bili su uvjereni da su na patriotskom zadatku.
Bagur i Beaulieu su im servirali lažnu priču da je Dini agentica izraelskog Mossada koju francuska država želi eliminirati jer predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Za tu “državnu uslugu”, Bagur je zapravo isplatio 70.000 eura privatnog novca. Ova tehnika manipulacije bila je ključna: vojnici nisu mislili da su kriminalci, već operativci u sjeni koji štite Francusku. Beaulieu, bivši agent DGSI-ja, koristio je svoj autoritet da bi regrutima davao osjećaj važnosti, obećavajući im napredovanje u službi ako “uspješno odrade eliminaciju mete”.
Kronologija zločina: Od dugova do ubojstava u šumi
Istraga je povezala “masonsku mafiju” s nizom drugih jezivih djela koja pokazuju potpunu odsutnost moralnih kočnica:
- Ubojstvo Laurenta Pasqualija: Poznati vozač utrka nestao je 2018. godine. Njegovo tijelo pronađeno je zakopano u šumi tek nakon što su članovi lože progovorili pod pritiskom istrage. Ubijen je jer je dugovao novac ljudima povezanim s Frederic Vaglioom, što pokazuje da su se resursi tajnih službi koristili i za najobičnije kamatarenje.
- Meta: Sindikalisti i aktivisti: Skupina je planirala eliminaciju Hassana Touzanija, sindikalista kojeg su korporativni klijenti lože smatrali preprekom svom profitu.
- Industrijska špijunaža i teror: Članovi lože koristili su svoje policijske značke i pristup tajnim bazama podataka kako bi pratili žrtve. U jednom slučaju, Leroyeva banda je presrela poslovnu ženu na ulici, pretukla je i otela joj računalo s povjerljivim podacima njezine tvrtke.
Među optuženima je i Sebastien Leroy, zaštitar koji je priznao da je on bio taj koji je organizirao “hit squad” jedinice. Leroy se pred istražiteljima branio tvrdeći da ga je Beaulieu “izmanipulirao” i da je bio uvjeren kako radi kao doušnik za DGSI. Ova psihološka igra bila je toliko duboka da su izvršitelji vjerovali kako su im pištolji i prigušivači dostavljeni iz državnih arsenala, dok su zapravo bili dio ilegalnog tržišta oružja koje je loža kontrolirala.
Odvjetnik Jean-William Vezinet, koji zastupa Marie-Helene Dini, izjavio je kako je njegova klijentica zgrožena činjenicom da su ključne figure u njezinu pokušaju ubojstva upravo oni ljudi koji bi trebali štititi građane. Policajci koji su trebali spriječiti zločin, bili su ti koji su ga planirali.
Paralelna pravda u sjeni: Krah sustava
Ovaj slučaj predstavlja potpuni krah francuskog sigurnosnog sustava. Obična policija, koja nije bila dio lože niti ove korumpirane strukture, sasvim je slučajno presrela ubojice i tako odmotala klupko koje vodi do samog vrha obavještajne zajednice. Tijekom istrage, Beaulieu je pokušao samoubojstvo u pritvoru, što je rezultiralo trajnim oštećenjima koja bi mogla otežati njegovo svjedočenje i razotkrivanje daljnjih veza unutar lože.
Suđenje koje će trajati najmanje tri mjeseca tek treba odgovoriti na pitanje: koliko duboko seže ova masonska infiltracija u državne institucije i tko je sve godinama žmirio na postojanje privatnih odreda smrti usred Pariza. Javnost zahtijeva odgovore na pitanje kako je moguće da su agenti DGSE-a mjesecima planirali ubojstva civila na francuskom tlu, a da njihovi nadređeni nisu primijetili ništa sumnjivo.
