Čovjek između zemlje i neba

Volim te zemljo koja si me rodila i zadivila

Moj san je više

od svakidašnje tuge,

više od obećanja

i znoja kojim te natapam,

ali volim te zemljo

koja si me rodila

i zadivila

smrtnošću svojih prelijepih cvjetova.

Zagreb, 11. 6. 1992.

Ljiljana Vasilj (iz knjige Poezija, govor neizrecivog, Tkanica, Zagreb, 2020.)