Ja ću k’o dijete pružit krhku ruku
U Svibnju, kad se cvijeće iza sna zbudi
I livade se u raskoš obuku,
Ja ću k’o dijete pružit krhku ruku
I srce, što se otima iz grudi.
Najljepši vijenac ljiljana i ruža
Na dar ću stavit podno Tvog oltara.
Oh, primi s njime srce, što izgara
I krhku ruku, koja Ti ga pruža.
Primi ga, Majko, a i srce s njime,
Jer samo s Tobom usrećeno cvate
I svaki kucaj otkucaje za Te;
U njem je Tvoje urezano ime.


