Žena više voli svoga brata nego svoga muža. Muža može zamijeniti, može roditi drugo dijete, ali brata nikada ne može zamijeniti
Stari Albanac je o Crnogorcima kazao: “Nikita (Nikola) je hrabar čovjek. Za Crnogorce je vrlo dobar. Da imamo kneza poput njega bili bismo mnogo zahvalniji nego što su oni. Ali on je naš neprijatelj. Već 30 godina ima albanske podanike; njihova djeca prisiljena su učiti srpski. Nemaju školu na svom jeziku. Tijekom svih tih trideset godina nije sagradio nijednu crkvu za svoje Albance na Cetinju.”(misli na katoličku crkvu, na poticaj pape Lava XIII. i Strossmayera crkva je započeta 1901., dovršena 1912. u skromnim razmjerima. Dodajmo da se Nikolina kćer Jelena udala za talijanskoga kralja 1896., op. T.T.)
Ova zemlja za koju su toliko patili nije “justissima tellus” (najpravednija zemlja, ironija Durham na moto koji su Petrovići, vladari Crne Gore, preuzeli od Vergilija). Za beskrajni trud daje malo. Njeni veliki prostori golog kamenja, njene tmurne doline, simboliziraju duge živote besplodnog truda i neostvarenih nada.”
“Seltze je jedino mjesto u Malesia e Madhe koje ima školu – izgradio ju je i vodi je župnik, Čovjek koji nije htio biti biskup. Stajao je tamnom figurom naslonjen na crkvu dok sam odlazila…On je jedan od ljudi koji su svojim bivanjem učinili mali kutak svijeta ljepšim.”
“Ovdje, kao i u Crnoj Gori, žene Vam iskreno kažu da naravno, žena više voli svoga brata nego svoga muža. Muža može zamijeniti, može roditi drugo dijete, ali brata nikada ne može zamijeniti – on je njezina krv, njezino pleme.”
Durham se zanimala i narodnom medicinom koja je domišljato liječila rane od metka, teške lomove, pa čak i trepanaciju koristeći kirurgiju i domaće proizvode kao antiseptike i sl.
Neke bi stvari mogle biti zanimljive patolozima, kao borova smola, dvostruko pečena lozova rakija, ovčja vuna za čišćenje rana, bijeli pčelinji vosak, zelene grane zove (bazge), maslinovo ulje.
Gledajući jednoga spretnog ranarnika Durham je “srce krvarilo” što njegov talent nije usavršen u europskim metropolama, ali “duboko u sebi pitala sam se bi li bio sretniji jureći od jednog otmjenog pacijenta do drugog u automobilu od tisuću gvineja (engleski novčani i mjerni odnosi su barbarski 1907./08. gvineja vrijedi 21 šiling, što je 1,05 funti sterlinga, op. T.T.) kroz ulice koje smrde na naftu.”
“Kad bih se drugi put rodio na ovom svijetu, opet bih bio Brat (svećenik, op. T.T.), a ako bi bilo i trećeg puta, treći put bih bio Brat, u albanskim planinama sa svojim narodom, svojom malom kućom, svojim knjigama i svojim mačkama. Nadam se da ću ovdje umrijeti a da više nikad ne vidim grad.”
Strogi u postu
U Klimenta je krađa nemoguća jer svatko vidi i zna što tko posjeduje.
Albanci su vrlo strogi u postu. Najesen 1906. u Dubrovniku su albanski svećenici večerali s austrijskim i s princom Franzom Ferdinandom, što je izazvalo skandal među Albancima zbog blagih kriterija posta.
Oni su mislili da se radi o zavjeri koja ima za cilj odvratiti njihove svećenike od pravoga puta. Taj Papa, rekao mi je jedan čovjek, “ionako je samo Talijan!”
O štetnom krčenju šuma, opasnom praznovjerju preskačem.
Sa visine od 1.200 metara zemlja Shala ležala je ispod nas kao dugi pusti zid ogromnih nazubljenih planina pokrivenih snijegom, s rijekom u podnožju…, divljem srcu divlje zemlje. Znate li čar takve zemlje? Ima čar djetinjstva. Ima beskonačne mogućnosti, ako bi samo odrasla an pravi način. Ima zločine i poroke; ali ima i istinske vrline, bez mnogih podlosti onog što se naziva civilizacijom. Nekvarena je luksuzom. Okrutna je, ali takva je i priroda. Velikodušna je poput djeteta koje Vam daje svoje slatkiše. Može biti pouzdana i vjerna. I igra svoje vlastite tajanstvene igre koje odrasli ne mogu razumjeti.”
Sve kuće su bile kule sa puškarnicama. Zvuk zvona lukavoga fratra u Thethiju spriječio je spremano puškaranje i ljudi nagurani u Crkvu, da vide zašto zvona zvone, su se smirili i radoznalo prekrstili.”
Mještani Thetha su vjerovali, unatoč osobnim razuvjeravanjima Durham, da je ona sestra engleskoga kralja.
Kuća u Vučaju “veselo oslikana konjima, velikim polumjesecom i suncem… u širokom frizu ispod krova. Otirač od kozje dlake prekrivao je pod sa veselim crvenim sagovima. Urezbareni i izrezbareni paravan činili su prednju stranu raznih ormara i niša. Zidovi su bili čisto oličeni, a ognjište otvoreno. Upadljiv engleski sat s melodijskim zvonom stajao je na izrezbarenom nosaču, moderna petrolejska lampa visila je sa stropa.
Durham se pita kako staklo iz Skadra i Kotora stiže na planine neoštećeno?
Kad je Podgorica postala crnogorska vrlo veliki dio stanovništva se povukao na turski teritorij.. Od tada Albanci polagano i mirno ponovo osvajaju izgubljeni grad. Muslimani su otišli, ali je na njihovo mjesto došao katolički trgovac. Gotovo sva trgovina Crne Gore u njihovim je rukama …, jer Crnogorac nema smisla za trgovinu.”
(Nastavak slijedi)
