Europa se može naći u autodestruktivnoj spirali ako se ne zaštiti
Osim prvih očajnih reakcija nakon sramotnih napada u Parizu a potom i u Bruxellesu, u EU-u je jedva došlo do nekog suštinskoga koraka u pitanju jamčenja sigurnosti Europe, čelnici EU-a i dalje guraju glavu u pijesak po pitanju migracije i terora – rekao je u intervjuu našem listu sigurnosnopolitički stručnjak József Horváth, te je naglasio kako nema ničega temeljem čega bismo mogli imati dojam da je „imunološki odgovor“ Europe proradio. No nadu daje Višegradska suradnja.
• Je li se zahvaljujući šoku što su prouzrokovali atentati u Parizu i u Bruxellesu došlo do promjene u sigurnosnoj politici Europske unije?
– Čelnici EU-a i određujućih zemalja zajednice, u prvom redu Njemačke, Francuske i Belgije i dalje guraju glavu u pijesak. Dok je na kontinent došlo više od milijun migranata, oni nisu spremni prihvatiti da između nelegalne migracije i terorizma postoji izravna veza. Propovjednici i dalje propovijedaju o tomu da su migranti samo izbjeglice koje su u Europu došle s dobrim namjerama, iako je za stručnjake već na samom početku migracijskoga vala bilo jasno da daleko nije riječ o tomu.
• Može li se reći da pitanje obvezne kvote useljavanja ponovno gura u pozadinu pitanja sigurnosti?
– Od milijun ljudi pridošlih migrantskim valom sedamsto tisuća je muškaraca. Ako je samo deset posto njih obučeno, ako je deset posto njih ratovalo u Afganistanu, Siriji ili Libiji, znaju dakle baratati oružjem, ležali su u rovovima, sjedili u tenkovima ili su sudjelovali u neposrednom dvoboju, možemo reći da smo sedamdeset tisuća takvih ljudi bez ikakve kontrole pustili u Europu. Ako pogledamo stvari sa sigurnosnog aspekta, možemo vidjeti kako se proteklih godinu dana nije dogodilo ništa zbog čega bismo mogli imati dojam da je imunološki odgovor Europe proradio. Možemo spomenuti Köln koji nije samo turistički nego i industrijski centar, govorimo o srcu Njemačke. A ako je srce Njemačke Köln, prisjećajući se na događaje za vrijeme Božića i dočeka Nove godine možemo reći da je jedan od središta Europe postalo potencijalnim leglom terorista.
• A ni iz Njemačke nisu pristizale vijesti o zastrašujućoj intervenciji policijskih snaga.
– Dapače, prva reakcije na zbivanja u Kölnu bilo je prešućivanje. Kada je stvar otkrivena, gradonačelnik grada odgovornim je proglasio šefa policije. Time se uspjelo onemogućiti policijska tijela koja ne samo da nisu dobila dodatna sredstva nego su im oduzeta i dotadašnja. Kada su pokušali poduzeti mjeru protiv migranta, sam migrant bi rekao policajcu: „Ne zezaj me, sutra ću te prijaviti, mene ne smiješ dirati jer ja sam migrant. Možeš mi oduzeti dokument, sutra ću zatražiti novi.“ Zamislite policajca ili njegovog kolegu koji čak okreće glavu i neće poduzeti mjere kako ne bi sam sebi naudio. Ono što se danas događa moglo bi se pretvoriti u spiralu koje bi mogle zatresti temelje države.
• Od koga bi u toj situaciji trebalo zatražiti pomoć?
– Od Sjedinjenih Država. Nije riječ o tomu da pošalju nosača zrakoplova ili dodatnih deset tisuća vojnika. Trebalo bi samo preuzeti iskustva. SAD-u je poslije 11. rujna 2001. godine trebalo manje od jedne godine kako bi pokrenuo svoj imunološki sustav. Predsjednik Bush je još u noći terorističkog napada obavijestio javnost kako su Sjedinjene Države napadnute. Rekao je kako će se obraniti, kako će pronaći sve koji su bili povezani s napadima. Do pronalaska Osame bin Ladena potrošile su milijarde dolara za pronalaženje i likvidiranje terorista. S druge strane, brzo su prihvatili i zakon o domovinskoj sigurnosti, uveli su oštre sankcije, uspostavili su antiteroristički sustav upozorenja. Sada, pak, kada je Barack Obama napadan što je rekao kako bi i oni mogli primiti deset-dvadeset tisuća Sirijaca, predsjednik je odgovorio kako se nitko ne treba bojati. Primljene izbjeglice bi naime nakon prethodnog filtriranja na razdoblje od 14-28 mjeseca smjestilo u zatvorenim kampovima, te bi se s njihovom integracijom moglo započeti tek nakon što bi prošli odgovarajuću proceduru.
• Taj protokol prihvata donekle se ipak razlikuje od europske prakse „pozivnog pisma“.
– Da, kontrast je posebno veliki s obzirom da u Europskoj uniji osim riječi, te prvih reakcija poslije atentata u Parizu i potom u Bruxellesu jedva da je poduzet neki meritorni korak. Situaciju i dalje ne karakterizira stvarnost, nego politički korektan govor, što podsjeća na orvelijanski svijet. U zapadnoj Europi se još uvijek čeka na pristup „zaštitit ću obitelj, naciju, domovinu, zaštitit ću Europu“.
• Ne veseli to čak niti slušati. A ako uzmemo u obzir da to iznos stručnjak za sigurnosnu politiku, mogao bih postaviti i pitanje još koliko terorističkih napada je potrebno kako bi se Europa probudila?
– Ne znam odgovor na to pitanje, no sigurno je da u odnosu na maloprije spomenute američke primjere EU sada veselo plješće i smatra uspjehom da se po trideset minuta razgovara s pojedinim migrantima, toliko vremena ima za njegovo ocjenjivanje. To već zorno pokazuje kako „netko obrnuto sjedi na konju“. Što se može saznati o nekomu za trideset minuta? U Njemačkoj šest stotina migranata još uvijek nije registrirano, iz sustava je nestalo više desetaka tisuća ljudi, ali ima i onih koji su nestali u Italiji, Švedskoj, Austriji. A deset tisuća ljudi je grupa protiv koje obični policajac ništa ne može. Mogu nastaviti time da poslije dva mjeseca u izbjeglički kam u Grčkoj u Idomeniju policija više ne smije niti ući. Postoji jedna zatvorena grupa od desetak tisuća ljudi koja je započela samostalni život, cvjeta prostitucija, krijumčarenje droge. A istodobno u Njemačkoj mediji sa strahom izvještavaju o tomu da je s izbjegličkim valom pristiglo i nekoliko desetaka tisuća kršćana, no njih u kampovima i dalje teroriziraju muslimani.
• U interesu rješavanja problema potreban je veći proračun, jačanje policije, tehnički razvoj – stoji u izjavama političara. Je li od toga nešto ostvareno?
– Osnovno, trebalo bi doći do promjene stava. Naime, sa zakonske strane i s aspekta određivanja zadaća trebalo bi urediti temelje. Policajac treba dobiti zapovijedi. Njemu su zapovijedi sveto pismo. Ako mu kažu da treba izaći na ulicu i uvesti red, jer politika više ne trpi da se na ulici orobljuje žene i da se djeca bolje. Policajac će to razumjeti. Prošloga ljeta na internetu u više europskih zemalja širili su se video snimci na kojima migranti doma šalju tzv. „one touch“ snimke o tomu da su oni sposobni bilo koga nokautirati na ulici. Može se pogledati te snimke, web je pun njima. Teško je zamisliti nešto apsurdnije od toga.
• Kako će to završiti, kuda sve to vodi?
– To je pitanje za milijun dolara. Vidimo gdje je dospjela popularnost Angele Merkel, vidimo kako je austrijski kancelar Faymann bio prinuđen podnijeti ostavku unatoč tomu što se je za 360 stupnjeva okrenuo oko sebe. Ima dakle signala da su vrijednosna procjena europskih društava i njihovih odabranih političara dijametralno suprotne. To je ohrabrujući znak, ljudi još nisu izgubili zdrav razum. S druge strane, ako pogledamo kojom su vehemencijom ekstremno ljevičarski anarhisti napali policajce koji su gradili sigurnosnu ogradu kod prolaza Brenner, to je očajno. Vidimo i kako jača stranka Alternativa za Njemačku, na to svi reagiraju, ali ne reagiraju na to da konzervativni kršćani prosvjeduju zbog migracija, a ekstremno ljevičarski anarhisti ih napadaju. Europa nažalost podijeljena živi s tim teškim problemom. A još nismo niti spomenuli kako je brzo postalo jasno da je značajan dio svježe pridošlih migranata nepismen, ne govori niti jedan jezik, a nema niti nikakvu profesiju. Možete li zamisliti da u 21. stoljeću takav čovjek bude radio 8 sati dnevno u tvornici lijekova ili automobila uz traku u sterilnim uvjetima nakon što ga se integrira u europsko društvo?
• Imate li išta ohrabrujućeg za reći?
– Imam. Tu je npr. suradnja Višegradske četvorke. Proteklih godinu dana zahvaljujući mađarskoj vladi te se četiri države uspjelo ujediniti u interesu obrane vlastitih zemalja. Uspjeli smo „zaraziti“ čak i Bugare, Makedonce, Crnu Goru, a i Hrvati govore drukčije no prije godinu dana. U Njemačkoj i Francuskoj sljedeće godine održat će se parlamentarni izbori. To može biti ohrabrujuće s aspekta budućnosti Europe. Loša je vijest međutim da ne možemo ne izbjeći borbu protiv Islamske Države. Saveznici će to jednom morati učiniti. Sve dok se to ne dogodi, prijetnja će biti stalna i svaki dan će samo rasti kako u odnosu na Europu tako i u odnosu na Rusiju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više