Nitko se nije odvažio odgovoriti na Puzovićevih deset pitanja objavljenih u hrvatsko-njemačkom Fenix Magazinu 17. svibnja ove godine
Goran Kaurić u objavi na Twitter (X) mreži očito je svjesno prenio neistinitu informaciju s kronološkog gledišta: »Tijekom noći 25./26. svibnja na istočnom zidu rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, onom koji se nalazi na strani glavnog ulaza u sjedište Zaklade „Spomen-doma bana Josipa Jelačića“ (Vladimira Nazora br. 3) osvanuo je natpis: „I Zagreb će jedne noći u četničke ruke doći“«
Na ovu tvrdnju ubrzo uslijedio je demanti od strane Nikole Puzovića, člana Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Kako vidimo iz priloženog, tvrdnja dotičnog implicira da je isto uvidio, te zabilježio 25. svibnja oko 15 h. U ranijim jutarnjim satima 26. svibnja niz medija prenio je Puzovićev tekst, što ide u prilog njegovoj tvrdnji. Iznova je oštro kritizirao nefunkcionalnost Zaklade „Spomen-doma bana Josipa Jelačića“ u Petrovaradinu čiji je upravitelj Goran Kaurić, ali i postupke Damira Stanojevića kojega je upravo Goran Kaurić odredio za dopredsjednika nelegalnog mjesnog odbora DSHV-a Novi Sad. S obzirom na to da Stanojević prednjači pri izljevu antihrvatskih stavova i ideja, ne treba nas čuditi što Puzović njegovu nazočnost u posljednje vrijeme dovodi hipotetski u korelaciju s najnovijim incidentima kojih dosad nije ni bilo. Kako navodi, razlog k tomu je i samo upravljanje Zakladom, a za koje drži da je „toliko efektivno da za sam prostor u kojemu ona tobože djeluje, a pod čime podrazumijevam ovu znamenitost – gotovo nitko nije ni čuo.”
Nesumnjivo, Goran Kaurić s vlastitim izvještajima, gdje pritom lažira vrijeme incidenta, predstavlja se herojem. Tome u prilog ide i činjenica da je NIU »Hrvatska riječ« prenijela sve vezano za ovaj incident, ali iznova negirala ostale probleme na području novosadske aglomeracije. Isto čini i Goran Kaurić s ljudima okupljenima oko sebe. Zanimljivo je kako se apsolutno nitko nije odvažio odgovoriti na Puzovićevih deset pitanja objavljenih u hrvatsko-njemačkom Fenix Magazinu 17. svibnja ove godine, pa ćemo ih upravo zato ponoviti i ovdje!
Deset pitanja
- Što ste se poduzeli i jeste li uopće i razmatrali akcije vezano za sanaciju katoličkog groblja u Novom Sadu, te zašto ignorirate sve činjenice u vezi s istim javno artikulirane – s moje strane zabilježene i predane javnosti?
- Zašto su konstituirani nelegalni lokalni odbori – Novi Sad i Petrovaradin, pritom bez ikakvih stvarnih aktivnosti? Ne vidim da ističete postojanje jedinstvene MO Novi Sad-Petrovaradin, već ih očito separirate bez prvotnog šireg konsenzusa!?
- Tko je i zbog čega dao legitimitet Damiru Stanojeviću da se predstavlja dopredsjednikom novosadskog odbora DSHV-a? Pritom, treba naglasiti kako se radi o individui koja se nalazi u stanju svojevrsne kognitivne disonance, gdje istodobno iznosi i snažne protuhrvatske stavove, a što sam javno objavio!
- Zašto je dom bana Jelačića i dalje zatvoren? Nakon toliko službenih objava, pa čak i osobnih mi – javnost nema odgovor.
- Zašto je Krunoslav Đaković i dalje pod okriljem vladajuće koalicije u Srijemskoj Mitrovici, s obzirom na to da demantira tvrdnje kako je perjanik Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja?
- Po čijim naputcima djeluju i tko stoji iza sumnjivih Facebook profila, očito dirigiranih s vaše strane, a koji ostvaruju kontinuitet pri difamiranju političkih neistomišljenika i aktivista?
- Zbog čega uzurpirate Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, kada možete jednostavnim putem odstupiti i realizirati konačno svoj projekt Hrvatske nacionalne vizije (tzv. HNV)?
- Zašto je Goran Kaurić s pozicije zamjenika gradonačelnika Grada Zrenjanina financirao sudionike ratova (1991-1999) – zapravo potencijalne likvidatore vojvođanskih Hrvata, onih kojima danas teatralno pali svijeće?
- Što Goran Kaurić ima za izjaviti uopće nakon tvrdnji o aferi, tzv. „Dvocjevka“ – a čije su detalje prenijele kolege iz mjesne organizacije DSHV-a Novi Sad-Petrovaradin?
- Zašto nitko nije reagirao kada sam pisao o statusu hrvatskoga jezika? Tim povodom obratili su mi se i Hrvati u iseljeništvu. Isto tako, u dosad više navrata pokušali ste afirmirati nehrvatsku „bunjevštinu“.
― Vijest prenosi Facebook stranica »Hrvati Vojvodine«
Stanojević je udario na nukleus identitetskoga bitka
Na osnovi priloženog vizuala uočavamo realno stanje: zamandaljeni dom bana Josipa Jelačića Bužimskoga, što će svaki građanin, pripadnik hrvatske zajednice, posjetitelj ili obični prolaznik i zateći – nasuprot teatralnom fotografiranju fingiranih kroatiziranih struktura koje teže prikazati funkcionalnost imaginarne Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ povremenom predizbornom, ali i opskurnom organizacijom događaja, a na kojima eventualno nazoče uski krugovi ljudi okupljeni oko Gorana Kaurića. Isto sam svojedobno nazvao „provjetravanjem“.
S obzirom na to da postoje ozbiljne sumnje na korupciju, a pod čime se podrazumijeva i navodna afera „Dvocjevka“, ne treba nas čuditi zamandaljenost vrata nikad dovršene unutrašnjosti doma koji levitira bez šire namjene. Također, spomenuti vizual mora se promatrati i s gledišta samoga motiva nastanka dviju fotografija. Naime, prolazeći s kolegom, očito sam prvi primijetio ili barem iskazao volju evidentirati i obavijestiti javnost o incidentu vezanom za rodnu kuću bana Jelačića. S istočne strane ispisano „I Zagreb će jedne noći u četničke ruke doći” zabilježio sam 25. svibnja oko 15 sati. Vrijeme nastanka prijetećeg natpisa ne mogu znati, ali Goran Kaurić nije se libio iznijeti tvrdnju koja je neistinita s kronološkog gledišta – kako se incident zbio u noći 25/26. svibnja.
S druge strane, vidimo stanovitog Stanojevića kojeg je upravo Goran Kaurić imenovao dopredsjednikom nepostojećeg mjesnog odbora DSHV-a Novi Sad. Pored toga što ne postoji nikakav konsenzus, dotičnome nitko nije pružio legitimitet, a odbor je i pravno neutemeljen te oboren. Uzmemo li u obzir sve prijašnje i aktualne objave, te postupke Damira Stanojevića, s lakoćom ćemo zaključiti kako je nedvojbeno da je dotični udario na nukleus identitetskoga bitka. Riječ je, dakle, o individui koja svjesno opstruira hrvatsku zajednicu na području novosadske aglomeracije.
Pored toga što podupire Gorana Kaurića koji je ovdašnju zajednicu bacio na koljena – kulturno, gospodarski, politički te zapravo i opće socijalno gledano – Stanojević uopće ne skriva vlastite stavove. Tako, pored toga što je djelatnik Kulturnog centra Novog Sada (KCNS) – institucije koja svakojakim metodama podupire i rasplamsava antihrvatski narativ – dotični očito osjeća iznimno jaku potrebu da sve ono što se producira od strane KCNS-a i sam javno zastupa. Doista, besmisleno je više i ponavljati sve ono što dijeli, jer sam putem medija javno iznio dokaze, a putem njegova Twitter (X) profila i sada se nižu nove trivijalnosti koje se kose sa zdravim razumom – barem ukoliko to promatramo s pozicije nekoga tko se javno predstavlja političkim Hrvatom, te sukladno tim idejama tobože želi javno djelovati.
S druge strane, Goran Kaurić je čovjek neupitno sumnjive političke prošlosti – malo je reći! – Od osobe koja je svjesno financirala srpske sudionike ratova devedesetih godina prošloga stoljeća, odnosno njihove obitelji, dok je obnašao dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Zrenjanina te nekoga tko je bio članom niza stranaka, a istodobno podržavao i oporbene opcije poput Pokreta socijalista Aleksandra Vulina – pa sve do suradnje sa Srpskom radikalnom strankom na lokalu (slučaj Đaković), da bi kulminiralo današnjim rušenjem Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV).
Nakon svega, doista se moramo zapitati po čijim naputcima pojedinci uopće djeluju te s kojim ciljem. Damir Stanojević i Goran Kaurić pokazali su nebrigu za zajednicu na području Novog Sada i Petrovaradina. S obzirom na to da su i samoga Gorana Kaurića, u neznanju mu i imena, prozvali Antun Kaurin te na njihove pretenzije u vidu kapitala – ove instalirane aktere i cjelokupnu frakciju oslovljavam „kaurinovcima“.
