U 12 godina javni dug po zaposleniku udvostručio se, s manje od 8.300 na više od 16.600 eura
Samo za kamate na državni dug, srbijanski porezni obveznici ove će godine morati osigurati 1,56 milijardi eura, čak 670 milijuna više nego prije dvije godine, jer je sadašnja vlada gotovo utrostručila dug po stanovniku, s 2.150 na 5.750 eura. I najavljuje nove zadatke, za stadion, akvarij, dupinarij… kao da ih nitko nikada ne će morati vratiti.
Javni dug Srbije dosegnuo je 1. srpnja rekordnih 4.469,4 milijarde dinara ili 38,2 milijarde eura, pokazuju službeni preliminarni podaci Uprave za javni dug Ministarstva financija. U samo posljednja dva mjeseca državni dug povećao se za gotovo dvije milijarde eura, jer je posljednjeg dana travnja iznosio 36,3 milijarde eura. Prije 12 godina, kada je u srpnju formirana prva vlada SNS-a i SPS-a premijera Ivice Dačića, država je dugovala 15,47 milijardi eura, tako da je u međuvremenu dug povećan za gotovo dva i pol puta, točnije za 146,9 posto.
Javni dug Srbije dosegnuo je 1. srpnja rekordnih 4.469,4 milijarde dinara ili 38,2 milijarde eura
To znači da je, prema službenim podacima Uprave za javni dug i Ministarstva financija, javni dug države rastao mnogo brže od bruto domaćeg proizvoda, koji je u posljednjih 12 godina nominalno porastao za 106 posto, s 33,7 na 69,5 milijardi eura. Prosječne plaće također su porasle više od državnih obveza, koje su od tada porasle za 131 posto, a još više prosječne mirovine, koje su nominalno povećane za 98,6 posto u 12 godina. Drugim riječima, obveze prema novim kreditima, koje je država ugovorila, rastu mnogo brže od standarda zaposlenika i umirovljenika, koji će jednog dana, jednog dana, morati platiti te akumulirane dugove.
U 12 godina javni dug po zaposleniku udvostručio se, s manje od 8.300 na više od 16.600 eura
Unatoč svim računovodstvenim i knjigovodstvenim marifetlukovima kojima sadašnja vlada često pribjegava u nastojanju da nekako pomete neugodnu temu neukrotivog rasta javnog duga pod tepihom, činjenica da je sadašnji dug neusporedivo veći nego u to vrijeme, za koji su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar financija Siniša Mali, i bivši premijer, sada predsjednik parlamenta Ana Brnabić, kao i većina drugih visokih dužnosnika
Iako sadašnja vlada ističe činjenicu da je zbog svoje vrijednosti javni dug smanjen s 53 na 47,6 posto BDP-a i da je stvoreno pola milijuna novih radnih mjesta, dok je tijekom prethodnog posla 400.000 ljudi ostalo bez posla, Radarov izračun pokazuje da su u ljeto 2012. godine, na temelju državnih dugova, obveze svakog od otprilike 1,8 milijuna zaposlenika bile nešto manje od 0 milijuna
Ako se, s druge strane, dug države raspodijeli svim odraslim građanima, tada je u doba progresivaca i socijalista još brže rasla, jer je u međuvremenu broj stanovnika Srbije, prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, smanjen s gotovo 7,2 na 6,64 milijuna. Zato je svaki odrasli građanin na temelju posuđivanja države 2012. godine dugovao nešto manje od 2.150 eura, a sada duguje gotovo tri puta više ili oko 5.750 eura.
Cijena kamata ove je godine 52 % veća nego 2020. godine.
Poseban problem je što troškovi otplate javnog duga, odnosno kamata na poduzete kredite, posljednjih godina rastu kao kvasac. Vučić, Mali i drugi dužnosnici šute o tome dok se razvodnjava. S razlogom. Samo u prva četiri mjeseca ove godine srbijanski proračun olakšano je sa 76,2 milijarde dinara ili više od 650 milijuna eura. Naime, toliko je isplaćeno iz državne blagajne vjerovnicima, ne za otplatu glavnice, već samo za dospjele kamate na prethodne kredite države.
Za usporedbu, u prva četiri mjeseca prošle godine trošak kamata bio je znatno niži, oko 515 milijuna eura, prethodnih 480 milijuna, a prije tri godine manje od 428 milijuna eura. U samo tri godine, dakle, troškovi kamata na javni dug porasli su za više od 220 milijuna eura ili 52 posto. I to je ništa u usporedbi s procjenom da će na kraju ove godine ukupni trošak kamata doseći rekordnih 1,56 milijardi eura i bit će čak 74 posto veći nego prije samo dvije godine, kada je stavka u proračunu iznosila oko 890 milijuna eura (105,4 milijarde dinara).
To je logična posljedica povećanja kamatnih stopa na svjetskom i domaćem financijskom tržištu, ali i razine javnog duga, koji je od kraja 2020. do 1. srpnja ove godine porastao za čak 11,5 milijardi eura, s 26,7 na 38,2 milijarde eura. Kako bi se razumjeli razmjeri ovog ubrzanog zaduživanja, treba podsjetiti da je za punih pet godina, od 2004. do 2009. godine i globalnu financijsku krizu, ukupni javni dug Srbije bio manji od 10 milijardi eura.
Kako bi osigurala prostor za manevriranje za nova zaduživanja, Vlada planira odgoditi provedbu fiskalnih pravila do 2029. godine, dok Expo ne prođe, što bi ga prisililo da smanji minus u državnom proračunu na najviše milijardu eura sljedeće godine
Kako bi osigurala prostor za novo zaduživanje, Vlada planira odgoditi provedbu fiskalnih pravila do 2029. godine, dok Expo ne prođe, što bi ga prisililo da smanji minus u državnom proračunu na najviše milijardu eura sljedeće godine.
S nizom pogrešnih odluka, bivša vlada dopustila je da dug poraste s 8,8 na 15,5 milijardi eura u relativno kratkom vremenu od kraja 2008. do sredine 2012. godine. Vjerojatno bi ga još više povećao da nije izgubio izbore u svibnju 2012., a uglavnom je to bio sam kum, s lošom ekonomskom politikom usred globalne financijske krize.
No, tamo gdje je prvi stao, sadašnja vlada nastavila je, koja je od tada povećala svoj dug za čak 22,7 milijardi eura. S obzirom na to da je od 2013. do travnja ove godine iz proračuna usmjereno oko 17,5 milijardi eura (2,055,6 milijardi dinara) usmjereno na kapitalna ulaganja – autoceste, željeznice i druge infrastrukturne projekte – moglo bi se zaključiti da je najveći udio od gotovo 80 posto tih javnih ulaganja financirao „Balkanski tigar“ s novim dugovima.
Radi istine, to je puno bolje od onoga što je vlada Mirka Cvetkovića učinila od 2008. do 2012. godine, što je povećalo javni dug za gotovo sedam milijardi, a manje od jedne i pol milijarde eura usmjerilo na kapitalna ulaganja iz proračuna. Mnogi, uključujući predstavnike sadašnje vlade, kao da su u međuvremenu zaboravili da su u tome imali i Ivica Dačić, Mlađan Dinkić, Jovan Krkobabić, Rasim Ljajić, Milutin Mrkonjić, Verica Kalanović i Žarko Obradović, kasnije ministri i koalicijski partneri SNS-a i SPS-a u prvoj, Dačićevoj vladi, 2012.
Srbija je ovih dana pogođena novim valom duga
Predsjednik Vučić i ministar Malo u zahtjevima da će se u projekt “Skok u budućnost – Srbija 2027.” uložiti 18 milijardi eura i pripremu za specijaliziranu izložbu Expo 2027, nedavno su se pridružili i premijer Miloš Vučević i ministar unutarnje i vanjske trgovine Tomislav Momirović. Ako se u budućnosti, kao i prije, četiri petine infrastrukturnih projekata financira novim zaduživanjem, vlada može gurnuti javni dug na 52 milijarde eura u tri i pol godine i napuniti obvezu od 7.890 eura na ramenima svakog punoljetnog građanina, a svaki zaposlenik od čak 23.600 eura.
Za tri i pol godine vlada bi mogla povećati javni dug na 52 milijarde eura i napuniti obvezu od 7.890 eura na ramenima svakog punoljetnog građanina, a svakog zaposlenika od čak 23.600 eura
Najnoviji dostupni podaci, koji nedvosmisleno ukazuju na to da se neki troškovi znatno ubrzavaju, ukazuju na to da je takav scenarij moguć. U prva četiri mjeseca iz srbijanskog proračuna isplaćeno je 2,4 milijarde dinara za financiranje Expo-a, od čega 1,8 milijardi samo u travnju, doznaje Radar. Slično je i s nacionalnim stadionom, za koji je do početka svibnja isplaćeno 1,1 milijardu dinara, od čega samo u travnju milijardu. Za brzu željeznicu od Novog Sada do mađarske granice izdvojeno je 18,9 milijardi, a samo u travnju 14 milijardi dinara ili gotovo 120 milijuna eura… Sve je to, međutim, sitnica u odnosu na svibanj, jer izvori Radara otkrivaju da je taj mjesec država platila čak 22,9 milijardi dinara ili gotovo 196 milijuna eura samo za Expo iz proračuna.
Ovih dana uslijedit će novi val zaduživanja, jer je Vlada krajem lipnja Saboru Srbije dostavila nekoliko zakona kojima se potvrđuju prethodno sklopljeni ugovori o zajmu. Nakon glasovanja zastupnika vladajuće većine, javni dug će porasti za oko 640 milijuna eura ili gotovo jedan posto BDP-a.
Samo za financiranje nastavka radova na autocesti od Rume, preko Šapca do Loznice, država će se zadužiti za novih 228 milijuna eura s dvije domaće banke. I ne bi bilo tako čudno da država, kako sazna Radar, ne plati više od pola milijarde eura ili 60,1 milijardu dinara za radove na toj sekciji od 2020. do kraja svibnja ove godine. U svakom slučaju, kredit od 11,7 milijardi dinara dogovoren je s UniCredit bankom, s kamatnom stopom od 8,45 posto (šestomjesečni Belibor porastao je za 2,9 posto), a s Intesom, država je posudila 15 milijardi dinara, s kamatnom stopom od 8,35 posto (tromjesečni Belibor plus 2,9 posto), a posljednja isplata
Država također jamči novi zajam EPS-a od 100 milijuna eura
Za još 100 milijuna eura ili 12 milijardi dinara, Srbija će posuditi od OTP banke za financiranje obilaznice oko Kragujevca, a kamate iz proračuna bit će isplaćene po stopi od 8,5 posto u sljedećih deset godina (tromjesečni belbor plus 3,05 %).
Na razdoblje od 15 godina država će posuditi 183,9 milijuna eura od lokalne “kćeri” Kineske banke Srbije, kao ovlašteni glavni aranžer luksemburške podružnice Banke Kine Limited, Luxembourg Brench, s kojom je kredit izvorno dogovoren. Na taj kredit država će plaćati kamate od 5,4 posto u desetljeću i pol, s razdobljem odgode od pet i pol godina (šestomjesečni euribor plus 1,75 posto), čime će na početku platiti proviziju od 1,8 milijuna eura (jedan posto vrijednosti kredita) kineskoj banci na početku, a na neiskorištenom dijelu kredita plaćat će naknadu od 0,45 posto godišnje
Osim toga, država je preuzela jamstvo da će umjesto EPS-a, ako to tvrtka to ne može učiniti, talijanskim bankama Kasa Depositi e Prestiti S.p.A. vratiti kredit od 100 milijuna eura za sljedećih pet godina, po promjenjivoj kamatnoj stopi od 4,7 posto (šestomjesečni euro povećan za jedan postotni bod), pri čemu banka ne naplaćuje proviziju od milijun eura za korištenje ovog kredita Slične odredbe postoje i u svim ostalim ugovorima, kao i kazne za moguću prijevremenu otplatu, tako da je na kraju ukupni trošak kredita uvijek veći od razine ugovorene kamatne stope.
Srbija će posuditi dodatnih 20 milijuna eura od njemačkog KfW-a za drugu fazu projekta “Razvoj tržišta biomase u Srbiji”. To je ujedno i jedini novi zajam s fiksnom, a ne promjenjivom kamatnom stopom, s malom “sitnicom”, jer ugovor ne navodi koliko će biti. U sporazumu se doslovno navodi da će “zajmoprimac (država Srbija) platiti kamate na svaki zajam koji je KfW platio po stopi koju je KfW odredio u roku od dva bankovna dana prije plaćanja odgovarajućeg iznosa kredita”. Radi istine, također je napisano da će KfW to odrediti na temelju podataka koje su objavili Reuters i Bloomberg, a ako, slučajno, u to vrijeme ne budu objavljeni trenutni podaci KfW, odredit će interes “na temelju svojih učinkovitih troškova financiranja na tržištu kapitala u eurima za rokove koji odgovaraju odgovarajućim razdobljima fiksnih kamata, što je bliže moguće”.
Možda će takvi prilično fleksibilni dijelovi ugovora biti malo razumljiviji ako se uzme u obzir da prva rata ovog kredita dospijeva tek 30. prosinca 2028., a posljednja krajem 2038. Više neće brinuti o sadašnjoj vladi, već o sadašnjoj vladi.
Kupci srbijanskih obveznica jamčili su plaću od 550.000 eura za svaki milijun eura
Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi većina građana odgovorila da im lokalna banka ponudi gotovinski kredit od 1.300 eura na osam godina, s ukupno 2.000 eura otplate na kraju otplate banci. Biste li danas uzeli 1.300 eura i platili banci 700 eura do 2032.? Svatko tko bi prihvatio tu ponudu bez razmišljanja, ispunjava prvi uvjet da postane ministar u Vladi Srbije, jer je ona bila ta koja je prihvatila sličnu ponudu. Nije oko 1.300, to je oko milijun puta više od zbroja. Naime, država je toliko toga posudila za prvu fazu projekta Expo 2027, izdajući obveznice u vrijednosti od 1,3 milijarde eura, s godišnjom kamatnom stopom od 7 posto.
Nije nedavna velika jagma za srbijanske obveznice znak povjerenja ulagača u srbijansku državu, kako tvrde ministar Mali i guverner Tabaković, već izračun kupaca da će zaraditi 550.000 eura za svaki uloženi milijun eura
A početna vijest, koja je objavljena nakon te emisije, činila se potpuno drugačijom. Javni dojam bio je da je država postigla veliki uspjeh. Ministar Mali i guverner NBS-a Jorgovanka Tabaković istaknuli su kako je potražnja za srpskim obveznicama četiri i pol puta veća od ponude. To je, navodno, barem tako su tvrdili, znak povjerenja u srpsku državu. Istina je, međutim, da je yagma za srbijanske dužničke vrijednosne papire prethodno uzrokovana izračunom da se svaki milijun eura uloženih u njih može zaraditi 550.000 eura.
Gotovo da nema tako visokog prinosa na financijskom tržištu. Stoga je razumljiva i toliko glad za srpskim dužničkim papirima. Pogotovo jer je tečaj eura stabilan već desetljeće i ako tako ostane u budućnosti, svaki investitor koji je do kraja svoje otplate uložio 100 milijuna u srbijanske obveznice prikupit će 155 milijuna. I to je puno veći razlog za toliko yagme od njihovog povjerenja u zdravlje srpskih javnih financija.
Svaki investitor koji je do kraja svoje otplate uložio 100 milijuna u srbijanske obveznice prikupit će 155 milijuna
Posebno je važan trenutak kada je Srbija posudila za financiranje Expo-a. Učinila je to nakon što su američke Federalne rezerve i Europska središnja banka smanjile svoje osnovne kamatne stope prvi put u godinama. Za očekivati je da će to gurnuti dolje i cijenu novca na financijskim tržištima, pa je logično da su investitori požurili posuditi višak besplatnog novca Srbiji prije nego što je kamata pala.
Zbog povećanja duga, Vlada Srbije odgađa primjenu fiskalnih pravila do 2029. godine.
S druge strane, za vladu u Srbiji očito je bilo važnije pronaći nestali novac od svoje cijene. To je u autorovom tekstu za Radar neizravno istaknuo glavni ekonomist Fiskalnog vijeća Danko Brčerević. “Za financiranje prvog dijela projekta Expo 2027. država je već izdala osmogodišnje obveznice od gotovo 1,3 milijarde eura po kamatnoj stopi od 7 posto, što znači da će samo kamate koštati porezne obveznike oko 700 milijuna eura. To je ogroman trošak, a nije ni konačan, jer će za završetak ovog projekta zahtijevati novo zaduživanje, što uključuje dodatne troškove kamata”, upozorio je Brčerević.
Očito, nitko nije imao nikoga čuti ovo upozorenje, pa je vlada najavila nove projekte, a uključuju i novo zaduživanje. A kako bi za to osigurala prostor za manevriranje, Vlada Srbije je zauzeta pripremom nove fiskalne strategije koja će odgoditi provedbu fiskalnih pravila do 2029. godine, doznaje Radar. Da ih nije odlučila odgoditi, trenutna pravila prisilila bi vladu da smanji minus u državnom proračunu na najviše milijardu eura u 2025. godini. Prema važećim fiskalnim pravilima, koja je predložila sama Vlada, kada je javni dug između 45 i 55 posto BDP-a proračunski deficit, ne smije prelaziti 1,5 posto, a čim dug prelazi granicu od 60 posto BDP-a, rashodi države ne bi trebali biti ni veći od proračunskih prihoda dinarom.
Svjesna da bi uskoro mogla doći do situacije kršenja pravila koja je sama nametnula, Vlada je pronašla “Solomon rješenje”, koje će odgoditi njihovu provedbu za četiri godine, od 2025. do 2029. godine. Dok Expo 2027. ne završi. Ako nije prekasno, jer samo odgađanje fiskalnih pravila ukazuje na dodatno ubrzano zaduživanje. I što je veći dug, to su glasnije poruke sadašnjih dužnosnika da je Srbija na rubu bankrota 2012. godine. Samo da ne poduzme još jedan, odlučan korak do 2029. godine. Pravo u ponor.
